Ray Mabusova omiljena tema ili emačipačija come back

NISMO ZASLUŽILI NIŠTA BOLJE OD JEFTINOG PORNIĆA. I MINISTARSTVA DEMOGRAFIJE.




RIJETKO kada nešto što se zove „Prijedlog Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, s konačnim prijedlogom zakona“ može biti povod dobrom scenariju za pornić, no kada država u 2016. uvede  Ministarstvo demografije, onda ne možemo nego zamisliti nekog revnog inspektora, recimo da se zove inspektor Dugi, obdarenog voljom za radom, predanošću i još ponečime, kako nadzire demografska kretanja i koliko građani plodno, da prostite opće. Jer, kako bismo rekli - pred inspekcijom nema izvlačenja! Morate do kraja!
Ukratko, dobili smo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ideja Ministarstva za demografiju je glupa da gluplja ne može biti. Podsjeća na nekadašnje patetične pokušaje s Ministarstvom useljeništva, kao sada će sva naša dijaspora nahrupiti natrag, povući svoje ušteđevine i novce i uložiti ih u Hrvatsku. Nakon što je ta ista dijaspora 90-tih opljačkana sakupljanjem novca „za oružje za Hrvatsku“, od čega nema tko se nije namirio.
Balkanska, jadna, bezvezna, kratkoročna, neuka politika miješa uzroke i posljedice – pa se kao rješenje lošeg demografskog stanja nameće osnivanje ministarstva, umjesto da se prihvati da su demografska pitanja posljedica cijelog niza složenih gospodarskih, društvenih i socijalnih kretanja.
Čime se ima takvo jedno ministarstvo baviti? Statistikama? To može i neki ured, to uostalom i već imamo. Poboljšanjem okružja za stvaranje obitelji? Pa to je posao cijele države i svih drugih ministarstava, ako ne znaju svoj posao, to ne može Ministarstvo demografije rješavati! Žicanje proračunskih novaca, ono 1000 € po obitelji? Budimo otvoreni – ako je nekome 1000 eura od strane poreznih obveznika razlog da se odluči na dijete, možda mu je to najbolji znak da bi trebao sačekati s osnivanjem obitelji.
Kao u socijalizmu - osnuj komisiju
Naša vladajuća kasta, odrasla i formirana u socijalizmu, često od roditelja koji su bili istaknuti članovi tog režima (ne, ne mislim na SDP, tamo su u manjini), čini se već četvrt stoljeća ne zna kako rješavati probleme – no osnivanjem ministarstava, komisija, povjerenstava… Ljudi su to koji nikada nisu prstom izišli iz javnog sektora, koji nikada nisu bili na tržištu, koji nikada nisu radili zanimanje gdje nije jamčena plaća svakog desetog u mjesecu. Takvi ljudi ne poznaju život izvan zaštićene, udobne sfere javnog sustava i kod njih se svaki problem rješava kako se to rješava u javnom sustavu. Određivanjem nadležnog tijela. Makar to bilo nadležno tijelo za, da prostite, plodno spolno općenje.
Takav model koji rješava posljedice, a ne uzroke – naravno da je neuspješan i nikakav i naravno da neće donijeti rezultate. Ali, birokratima, a nama birokrati vladaju (pokušajte se sjetiti jednog viđenijeg političara koji je došao iz neke privatne firme!), rješenje se sastoji u određivanju nadležnih tijela, sistematizaciji i postavljanju nekih službenika koji će onda riješiti problem. Pa i problem ako narod nedovoljno plodno opći.
Naravno da će se demografska katastrofa nastaviti. Činovnici ne znaju voditi privredu, pa sigurno neće znati ni upravljati onime što se događa u spavaćim sobama, ili kod mlađih, u automobilima parkiranim po tamnim mjestima.
Zašto nas ima sve manje
Budimo realni – sva europska društva imaju mali natalitet, a mnogima je u minusu kao i nama. Tako je svugdje – s razvojem države, s uvođenjem mirovinskog osiguranja (jedan od glavnih razloga manjeg nataliteta – ne trebate gomilu djece kao jamstvo da će vas netko uzdržavati u starosti), s općim rastom standarda i produljenjem razdoblja za školovanje – natalitet pada. I to ne samo u nas.
Statistike kažu da pada svugdje u svijetu. Google sada nudi izvrsne statističke podatke Svjetske banke, pa pogledajmo pet različitih zemalja: Iran, Veliku Britaniju, Rusiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Hrvatsku.





Negdje početkom šezdesetih malih Rusa i Hrvata se rađalo taman da bi se populacija obnavljala – prosječna žena je rađala 2,3 do 2,5 djece. Britanci su imali nešto više, ali Iran i Emirati su imali ogroman natalitet – gotovo sedmero djece po ženi!
Kako dolazimo do sedamdesetih, europska društva redovno padaju na 2 djeteta po ženi, što je premalo za fizičko obnavljanje tih društava (treba barem 2,1 djeteta po ženi k bi bili na nuli). Devedesete nose daljnji pad nataliteta, od kojih se nakon 2000 samo neka društva oporavljaju i to vrlo malo. Razina ispod 2,1 djeteta je danas u više od 70 zemalja koje čine polovicu svjetske populacije. Nadalje, predviđa se da će do 2025. godine čak 120 zemalja biti ispod te razine.
Zašto? Zato jer društva postaju uređenija i bogatija! Ženi nije više glavni prioritet rađanje, više se ulaže u školstvo (za što treba i vremena i novca), drugačije su životne vrijednosti i tako dalje – i to ne samo u europskim društvima. Pogledajmo na grafikonu Iran i Ujedinjene Arapske emirate – dok je prosječna žena rađala gotovo sedmero djece prije 50 godina, danas je natalitet tih država na razini razvijenih europskih zemalja! Zašto? Razvila su se.
Zato i predviđanja rasta stanovništva do kraja stoljeća više nisu tako eksplozivna – broj od 9,7 milijardi ljudi bi mogao biti dostignut 2050., a 11,2 milijarde 2100. godine, što uostalom nije ni loše, da se nastavi rast iz prošlog stoljeća pitanje je koliko bi ostalo od prirode, posebno jer raste i standard, dakle količina dobara po čovjeku.
Mislite li da ovako složene procese mogu promijeniti neki činovnici u Republici Hrvatskoj?
Kako je biti mlada hrvatska obitelj?
Ako želimo neki veći natalitet u Republici Hrvatskoj – onda treba krenuti od uvjeta da bi uopće ljudi imali djecu. Kao prvo, trebaju se odseliti od roditelja – nemojmo biti naivni i pričati kako je super s tri generacije u stanu, jer nije. Morate paziti da se u susjednoj sobi ne čuje ni da radite na djeci.
Da se možete osamostaliti sa svojim partnerom ili partnericom – kao prvo trebate posao. Koliko je ono u Hrvatskoj mladih bez posla, mladih s totalno promašenim suficitarnim zanimanjima i mladih koji nemaju doslovno nikakva radna iskustva? Ukoliko si pristojan posao nađete tek u tridesetima – teško da ćete imati više od jednog djeteta. Hoće li se Ministarstvo demografije baviti pitanjem zapošljavanja mladih? Neće, jer mu to nije posao.
Nadalje, ne moraju svi imati stan, ali treba imati uređeno podstanarstvo. Idemo realno – koliko je ono u Hrvatskoj legalnih podstanara s ugovorom? Koliko ljudi može biti sigurno da im u pola školske godine vlasnik stana neće reći da mu se udaje kćerka i da moli da se iselite u dva tjedna? Pa onda uz posao i sve i školu i obveze traži hitno drugi stan, u istom ili srodnom kvartu. I još da vas gazda uredno prijavi, jer trebate papire i za školu za dijete i za svoju poreznu karticu. U Hrvatskoj preko pola podstanara nema nikakav ugovor, pa ni nikakva prava – je li to okružje za razvoj obitelji? Ovo čak da država dovede u red – dobila bi i neke novce od poreza, pa zašto ne dovodi u red? A to opet neće Ministarstvo demografije.
S ugovorima na određeno – nećete se proslaviti ni kod banke, makar imali dobru šansu za kredit za stan po dobroj cijeni. Uglavnom, zaboravite na stambeni kredit dok niste duboko u tridesetima.
Dobro je i ako je sve zdravstveno u redu – no često (i sve češće) nije. Neplodnost je općenito sve veća – u posljednjih pola stoljeća broj spermija u muškaraca smanjio se gotovo 50%, da se točan uzrok ne zna. Kakav je ono u nas postupak umjetne oplodnje i koliko vremena je potrebno, ako nemate hrpu novca za to obaviti privatno? To opet nije problem činovnika za demografsku obnovu, već sustava javnog zdravstva.
Kako je biti mlada majka?
Ako radite kao mlada majka 8-16 sati, još ćete i naći mjesto u vrtiću, no što ako radite po projektima ili po smjenama? Rad u dvije smjene nije ništa neobično danas – radi se tako i u trgovini i u školstvu. Koliko ono imamo vrtića koji rade popodnevnu smjenu? Par, u najvećim gradovima. U debelo najvećem dijelu Hrvatske, ukoliko ste među ženama koje rade smjenski, nemate gdje s djetetom u popodnevnoj smjeni. Još gore ako radite i vikendom, a nemate partnera koji je vikendom slobodan ili roditelje spremne uskočiti čuvati dijete.
Hrvatsku sustav jaslica i vrtića namijenjen je ženama koje rade prvu smjenu, negdje 8-16 sati i to je to, za većinu naše lokalne samouprave drugi sustav i drugi model (čast iznimkama!) ne postoji. Ne postoje žene koje rade popodne. Ne postoje žene koje rade vikendom. Posebno ne postoje žene koje rade noćnu smjenu, za kada bi isto ponegdje trebao biti dežuran vrtić. Hoće to rješavati činovnici Ministarstva? Neće, jer će (grado)načelnici koji odlučuju o vrtićima reći da za nešto drugo nemaju dovoljno novca.
Neke žene bi rado radile nepuno radno vrijeme dok su djeca mala – no u Hrvatskoj, punoj očajnika koji će za male novce raditi puno radno vrijeme, vrlo je malo mogućnosti nepunog izvan školstva i sustava znanosti. Država bi trebala poticati mogućnost da žene s djecom do recimo 3 godine rade nepuno radno vrijeme – 4 ili 6 sati dnevno.
Neki predlažu i model „Majke odgajateljice“, gdje žena s više djece dobiva „plaću“ od države – odmah treba reći: model je iznimno loš. Kao prvo, odluka o broju djece je osobna, i nemaju drugi ljudi što plaćati za nečiju obitelj. Kao drugo, takva žena bi se vratila na tržište rada s 40-45 godina, bez ikakvog radnog iskustva – što je metoda za proizvodnju socijalnih slučajeva.
Pomoći da, skraćeno radno vrijeme da, ali godine kod kuće – isključivo ako obitelj sama to odluči, nikako na račun poreznih obveznika. Dajte im poreznu olakšicu.
A onda dođete do školarca…
Umjesto da škola ima jednu smjenu i produljeni boravak kada bi se napisale domaće zadaće i djeca bavila drugim aktivnostima – od školskih labosa do sporta, te došla u 17 sati slobodna od bilo kakvih drugih aktivnosti, kod nas redovno morate s juniorima raditi zadaće. Ako je školska smjena jutarnja, još se i dospije, no što ako je popodnevna? Uvečer? Koliko tako ide ako imate dvoje ili troje djece? A znate da moraju biti dobri u školi, kako bi upisali fakultet, jer drugačije danas ako žele neku egzistenciju ne ide.
Ako ćemo se ugledati na najbolje, škole trebaju imati samo jednu (jutarnju) smjenu, nakon koje se ruča, pišu zadaće, čitaju lektire, ide na dodatne sate jezika ili se bavi sportom i kada pokupite svog školarca nakon škole – imate baš ono slobodno vrijeme za sebe i njega. Onda si možete imati i više djece, jer država radi svoju odgojno-obrazovnu ulogu. U Hrvatskoj to nije. A opet to nije stvar Ministarstva demografije.
Što je s organiziranim ljetnim aktivnostima djece? Skauti (da nas ne optuže za socijalizam s riječju „izviđači“), znanstveni kampovi, sportski kampovi? Gdje je to? U Hrvatskoj ima proračunskih novaca za gotovo sve skupine osim djece.
Uopće, zašto biste djecu nagovarali da ostanu u Hrvatskoj?
Ako već djecu imate – zašto biste ih uopće nagovarali da ostanu u Hrvatskoj, gdje će im država uzeti pola primanja da bi namirila apetite svojih glasača i uhljeba, zašto biste im govorili da ostanu u državi gdje je posao u državnoj firmi skoro jedina egzistencija, a napredovanje najviše ovisi o poznavanju „pravih ljudi“? Zašto ih ne bi učili jezike, kulture i običaje drugih naroda te im dali obrazovanje s kojim mogu raditi bilo gdje u razvijenom svijetu?
Iz Hrvatske se ljudi iseljavaju – dijelom radi čisto ekonomskih problema, dijelom i zato jer ih ne poštuju i ne cijene u njihovom okružju (nemojte misliti da kvalitetni liječnici odlaze samo radi plaće!). I dok ljudi odlaze – nema nikakvo Ministarstvo demografije išta raditi, jer nisu stvoreni temeljni uvjeti da ljudi u Hrvatskoj žive, rade i napreduju. Pa sve tranzicijske države kojima smo se nekada smijali su preskočile Hrvatsku – dosta je pogledati Prag ili Bratislavu.
U naredne tri godine po standardu Hrvatsku će preskočiti jedna Rumunjska, koja je bila totalna, ali totalna sirotinja prema nama. Znate li kolika je stopa nezaposlenosti u Rumunjskoj? Trenutno negdje 6%, s time da je u gradovima tipa Temišvara bitno niža. Znate što to znači? Kada nezaposlenost padne ispod 5%, to je praktično puna zaposlenost i znak da možete naći posao u roku od nekoliko tjedana, ukoliko želite. Možete li zamisliti koliko je takva radna sredina, gdje možete poslodavca „otkačiti“ i za par tjedana naći novi posao, zdravija od ovoga što mi imamo. A tu opet neće pomoći Ministarstvo demografije.
Njemačka stopa nezaposlenosti – trenutno je 4,2%, dakle Njemačkoj uza sve imigrante nedostaje radne snage. Pa ako već imate djecu ili planirate ih – možda je tečaj njemačkoga nešto najbolje što ćete napraviti za njih, jer ova struktura političara zasigurno neće dovesti hrvatsku stopu nezaposlenosti do razine jedne Njemačke ili barem Rumunjske, kako bi ovo bila zemlja gdje se isplati živjeti i raditi.
Saborski komedijaši





Međutim, u nas je eto dana 14. listopada 85 zastupnika, neukih komedijaša koji vjerojatno ne znaju koristiti ni osnovne statistike koje nudi Google, izglasalo osnivanje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Kako bi eto rekli da nešto rade na važnom problemu. Niti nešto rade, niti o tome imaju pojma – jer da išta znaju o životu, metodologiji, znanosti, ičemu, znali bi da se ne liječe posljedice, nego uzroci.
Demografska kretanja su posljedica, ne uzrok. No, pamet i znanje logike vam ne treba da biste bili saborski zastupnik. Treba vam naklonost predsjednika stranke da vas stavi na listu i glupost naroda da vas neukog, neobrazovanog i nesposobnog za bilo koji drugi posao izabere.
Tako da nešto bolje od jeftinog pornića s inspektorom Dugim vjerojatno nismo ni zaslužili.


http://www.index.hr/vijesti/clanak/nismo-zasluzili-nista-bolje-od-jeftinog-pornica-i-ministarstva-demografije/926241.aspx

Ma zbilja di mogu pogledati onaj kućni uradak od 

pornic je pornic..nema jeftinog ili skupog..

Puca mi kuraz.

Ne može se to popraviti ....prekasno je.

NIšta to nema smisla niti pokušavati a evo i zašto : zato šta su to sve pokušaji da se spasi i pokuša dokazati da je matrijahalna imperija samodrživ sistem tj da taj sistem funkcionira.

Istina je samo jedna : nefunkcionira.

Zato su ove mjere besmislene.