UUOT! (upravo u ovom trenutku)

haha, everything is a circle :D

ili: damn, mogli smo to raditi cijelo vrijeme - ali i paziti !

Imam jednu dobru prijateljicu koja samo sina ima...moj marco i njen sin su vršnjaci i dobri.prijatelji....medjutim taj njen mali je jako posesivan i počeo je marca pritiskati i nervirati....priznao mi je danas....pogledam na mob mu,7 poziva od njega,odjednom,i govorna poruka....mislim da ipak mogu samo promatrati i pustiti marca da sam pokaze kad mu je dosta i reagira?

Taj mali je tako čudan ... ja s njim uopće ne mogu....

pusti djetetu malo slobode i da se sam brani i odluči u kakvom odnosu želi biti.. my opinion

ili kao u Witcher 3ici :D

To sam i mislila da....

Lejduša wrote:7000 je super alko vas je dvoje


Da imas dvoje troje djece, nije toliko
Pogotovo kada krene skolovanje

Mislila sam cca 7000 po glavi...


ali naravno, nezahvalno je ovako govorit jer plaća je samo jedan segment života

možeš imat duplo manje i posložene neke druge okolnosti zahvaljujući kojima imaš sasvim pristojan život

šta ja znam, imali smo tu temu neki dan o školstvu i djeci, meni se stvarno ne sviđa što djeca danas imaju jako malo vremena za svoje samostalno slobodno vrijeme, jer ta iskustva koja donose na temelju vlastitih odluka, ne moraju to biti neke velike avanture, ali, to ih oblikuje kao osobu više nego 100 sati pisanja domaćeg..

Zagy, ja bi mu isto dala slobodu, uz kratke kao slučajne savjete kako s gnjavatorima i zaštitom osobnog prostora...

kic wrote:šta ja znam, imali smo tu temu neki dan o školstvu i djeci, meni se stvarno ne sviđa što djeca danas imaju jako malo vremena za svoje samostalno slobodno vrijeme, jer ta iskustva koja donose na temelju vlastitih odluka, ne moraju to biti neke velike avanture, ali, to ih oblikuje kao osobu više nego 100 sati pisanja domaćeg..

Ne znam, ja nisam donosila baš najbolje odluke kao dijete.

Želim reći da mi je bila potrebna institucija da me zauzda.

pa ispala si skroz oke, čini mi se :^^ ne kažem prepusti dijete ulici ali danas, ja barem, vidim previše safe-zone pažnje, koja veže djeci noge lancima..

u danasnje vreme detetu moras mnogo paznje posvetiti, inace ce ga ulica odvesti na stranputicu...

let iznad kukavičjeg gnijezda 

puštajte djeci dobar Anime i neće bit na ulici

nece biti na ulici, ali ce biti retardi...

Slažem se i ja oko toga da djeca imaju malo mogućnosti razvijati maštu i kreativnost. Iz čega kasnije proizlaze velike stvari.

Ali možda samo krivo uspoređujem današnje vrijeme i moje vrijeme kao klinke.

Gle, ja sam cijeli vrtić i dio osnovne provela u tučama. Srednja bože pomozi, svako polugodište i kraj godine na poporavnom, ukor pred isključenje, izlasci najmanje 3 puta tjedno itd. Imala sam slobodu cijeli život.
Možda me je trebalo malo zavezat za stolicu jer bi to značilo manje financijskih izdataka mojim roditeljima koji su ipak sve te repeticije plaćali, a plaćali su mi i faks koji se prvo iz neopravdanih, a onda opravdanih razloga produžio.


Skulirala sam se kad sam prije mature našla relativno ozbiljan posao za te godine.

Trebalo me je i na faksu nogom u guzicu da se sredim. 
Onda sam se opet zaposlila, našla dečka i počela dovodit stvari u red na faksu.

Onda 2-3 godine oporavka od bolesti kad mi je sve išlo mega usporeno.


I onda opet studij, pa studij uz posao.

Sad kad radim, nemam se vremena zajebavat i kreativnost oko dosta stvari mi je zapravo na visokoj razini. 

Zapravo kad se okrenem, najviše sam stvari napravila kad sam bila pritisnuta obvezama. I faks sam ubrzala završiti jer sam u jednom momentu stvarno mrzila više radit kao prodavačica.

Da sam bila pritisnuta većinu vremena, možda bi danas bila uspješnija na karijernoj ili privatnoj razini.

Da se razumijemo, zadovoljna sam gdje je moj život sada. Čisto malo rezoniram.

you're complete, imala si mladenačku strast, osjetila kako je raditi na najnižoj razini, borba i pobjeda na zdravstvenoj razini i onda konačni uspon..  vidjela si više u životu nego netko tko je provodio glavu samo nad knjigom, iako je takvih vrlo malo, to je neprirodno u svakom slučaju..

Tako razmišlja i moj muž, a ja sam sebi veliki kritičar...

Imam ja u svom okruženju i prilično objektivno uspješne ljude za usporedbu, pa zato.

Samo mi sad nemojte napisat da je uspjeh subjektivna stvar...

ja i tu vidim plodno tlo, iako imaš nešto, svjesna si kako si neko vrijeme potratila, što te tjera da preostalo vrijeme potratiš malo bolje :D 

općenito, mislim da je bolje u životu primiti par udaraca i naučiti iz toga, nego da se odjednom probudiš u nekoj kasnijoj godini svog života, koji je do tad tekao sasvim normalno, no sad se sve raspada..

medication wrote:Slažem se i ja oko toga da djeca imaju malo mogućnosti razvijati maštu i kreativnost. Iz čega kasnije proizlaze velike stvari.

Ali možda samo krivo uspoređujem današnje vrijeme i moje vrijeme kao klinke.

Gle, ja sam cijeli vrtić i dio osnovne provela u tučama. Srednja bože pomozi, svako polugodište i kraj godine na poporavnom, ukor pred isključenje, izlasci najmanje 3 puta tjedno itd. Imala sam slobodu cijeli život.
Možda me je trebalo malo zavezat za stolicu jer bi to značilo manje financijskih izdataka mojim roditeljima koji su ipak sve te repeticije plaćali, a plaćali su mi i faks koji se prvo iz neopravdanih, a onda opravdanih razloga produžio.


Skulirala sam se kad sam prije mature našla relativno ozbiljan posao za te godine.

Trebalo me je i na faksu nogom u guzicu da se sredim. 
Onda sam se opet zaposlila, našla dečka i počela dovodit stvari u red na faksu.

Onda 2-3 godine oporavka od bolesti kad mi je sve išlo mega usporeno.


I onda opet studij, pa studij uz posao.

Sad kad radim, nemam se vremena zajebavat i kreativnost oko dosta stvari mi je zapravo na visokoj razini. 

Zapravo kad se okrenem, najviše sam stvari napravila kad sam bila pritisnuta obvezama. I faks sam ubrzala završiti jer sam u jednom momentu stvarno mrzila više radit kao prodavačica.

Da sam bila pritisnuta većinu vremena, možda bi danas bila uspješnija na karijernoj ili privatnoj razini.

Da se razumijemo, zadovoljna sam gdje je moj život sada. Čisto malo rezoniram.

jebote kaj bi moji roditelji sa mnom i burazima?

a, bilo je to davno...

bili smo divlji, roditelji nas preživjeli.
...zato mi se kći čudi kao ju nisam nikad klepio, rijetko digao glas.

vraćam dug rositeljima

medication wrote:Samo mi sad nemojte napisat da je uspjeh subjektivna stvar...

naravno da je.