Poljoprivreda u Hrvatskoj umire

deda hipster wrote:

preko_vode_do_slobode wrote:
inače treba tražiti "tržišnu nišu" u poljoprivedi. ovdje u dalmaciji svaki kurac ima masline, čak i moji starci. a opet maslinovo ulje iz grčke i španjolske jeftinije(pa usudih se reći i kvalitetnije).

u grčkoj i španjolskoj proizvode na veliko, dok su kod nas mali nasadi maslina i onda svako mjseto ima neku malu uljaru u kojoj naprave par stotina litara i to ti je to, dok grci i španjolci rade na tisuće hektolitara ulja, zato su i jeftiniji

pa logično, sa time da dodam da je njihovo ulje OK kvalitete..

meni starci uzeli jednom od "bračanina" domaće uhlje, pa dobili kemiju i otrov. na kraju čitao tamo kako su ovi boduli sa otoka, doslovno išli u Lidla, kupovali po cijele palete uvoznog španjoskog /grčkog ulja(kojeg bi platili ne znam 30kn litru) i onda ga pretakali u "plastične boce" i prodavali kao domaće 80kn litru..

jeblo ih domaće to više. a domaće često najveći prevaranti

da vam skratim muke,kod nas poljoprivreda propada jer je i tu sve postavljeno naglavačke.Da ne govorim da još i ne započneš a već te deru da to nije normalno.Zato Zagreb diše punim plućima a ostatak države bježi glavom bez obzira.
A što se tiče AU,u mojem kraju da nismo bili u AU još danas ne bi željeznice imali.

Primjer 1.

– U Hrvatskoj se već godinama odvija otimanje nekretnina na atraktvinim lokacijama. I mene su oštetili. Već dvanaest godina zato istražujem tu pojavu, pa mogu kazati da sam prikupio dokumentaciju koja vjerno ukazuje na nezakonite radnje državnih službenika.

Ovako to ide: čestica se najčešće prvo ‘zamaskira’ na način da promjeni broj ili se iscijepa i to bez znanja vlasnika i bez provedenog upravnog postupka. Nakon toga, osoba koja želi oteti zemljište podnosi tužbu pred nadležnim sudom za uknjižbu prava vlasništva. Dovoljno je pronaći dva svjedoka koji će posvjedočiti da je tužitelj u poštenom posjedu utužene nekretnine, nakon čega sudovi odlučuju obično u korist tih osoba – tužitelja. U isto vrijeme u gruntovnicama se uništavaju ili skrivaju dokumenti (pravomoćna rješenja o nasljeđivanju, oporuke i slično) koji dokazuju pravo vlasništvo na nekretnini. Tako vam za čas ospore vlasništvo nad vašom nekretninom. O tužbi se morate očitovati u roku od 15 dana, i ukoliko se ne očitujete u zadanom roku, sud donosi presudu zbog ogluhe u ime Republike Hrvatske kojom tužitelj stječe vlasništvo nad nekretninom koja nikada nije bila njegova, ni u vlasništvu, ni u posjedu. Budući da sudovi uvažavaju lažne iskaze svjedoka te falsificiraju dokumentaciju o čestici, očito je da su brojni suci dio tog lanca – napominje Majnarić, a to o čemu govori već su zabilježili pojedini mediji. Majnarić se potom vraća na svoj slučaj.

– Ostao sam bez nekretnina u ukupnoj površini od 230.000 metara kvadratnih u Gorskom Kotaru, te zemljišta od čak 750.000 metara kvadratnih u Dalmaciji. Djelatnici sudova u Delnicama, Rijeci i Zadru oteli su mi te nekretnine, koje su prodavane i koje su danas predmetom sudskih postupaka koje vodim. Danas je na tom zemljištu izgrađeno više kuća bez lokacijskih i građevinskih dozvola. Uzalud mi je što imam sačuvana pravomoćna rješenja, odnosno dokumentaciju o upisu u zemljišne knjige. Samoljom pojedinih sudaca zemljište mojih predaka koje sam naslijedio postalo je vlasništvo Republike Hrvatske krivotvorenjem zemljišnih knjiga i podataka u katastru. Moj odvjetnik o ovome je pisao ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću, bivšem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, Dinku Cvitanu…, no sve uzalud. Nisu mu nikad odgovorili. Očito znaju da ‘lokalni šerifi’ na tim sudovima čine što hoće, ali sve to dopuštaju nadređeni. Sutkinja s Brača je uhvaćena na djelu, ali ništa joj se na kraju nije dogodilo. Iz svega je lako zaključiti da privatno vlasništvo u Hrvatskoj nije zaštićeno, iako bi po Ustavu moralo biti. Očita je i već dokazana, osim toga, sprega državnih institucija i bjelodano je da se radi o kriminalu u pravosuđu što je potvrdio i predsjednik Vrhovnog suda. Upravo zato se zemljišne knjige, unatoč pritiscima iz EU, u Hrvatskoj ne sređuju, upravo zato je moguće da postoji više upisanih vlasnika jedne te iste čestice… Otimanje privatnog vlasništva sveopća je pojava i nova moda u Republici Hrvatskoj, što dobro znaju svi oni koji su se, poput mene, našli na meti pljačkaša nekretnina – podvlači Majnarić.

Zaključuje na kraju da svoja prava u Strasbourgu uspjevaju ostvariti samo pojedini pripadnici nacionalnih manjina, dok su ostali građani Hrvatske u pravilu u velikom postotku šikanirani i odbijani, bez obzira koliko jaku i utemeljenu tužbu podnijeli. To je dokaz da postoje različiti kriteriji za isto, iz razloga što je osnov za podizanje tužbe pred Međunarodnim sudom za ljudska prava iscrpljivanje svih domaćih institucija, sve do tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske koja obično završi odbačajem.

Majnarićeve i Petričićeva tvrdnje potpisuje i Nada Landeka, predsjednica Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava hrvatskog pravosuđa koja je i sama doživjela sličnu otimačinu kao i Majnarić, te mnogi drugi iz ove nevjerojatno ružne hrvatske priče.

– U mom slučaju državne institucije su odbile postupiti po pravomoćnom rješenju Županijskog suda, pa se HBOR uknjižio teretom na moje vlasništvo i htio je prodati moju nekretninu za tuđi dug. Još 2003. godine Županijski je sud donio rješenje da nema osnove za upis založnog prava, te da HBOR nije vjerovnik, kao i da je nekretnina u mom vlasništvu, no do danas Sud nije postupano po pravomoćnom sudskom rješenju, što znači da nisu izbrisali neosnovano upisani teret HBOR-a u zemljišnim knjigama. Šest godina nisam mogla dobiti odluku Županijskog suda, a očito je da ju nisam dobila jer je sud presudio u moju korist, a protiv HBOR-a. To je uhodana pljačka i način na koji se u Hrvatskoj otimaju nekretnine, koristeći se pri tom jednakom metodom kao i u slučaju Majnarić. Tužila sam Republiku Hrvatsku Međunarodnom sudu za ljudska prava, no i moju tužbu su odbili na vrlo neobičan način. Primila sam dopis bez pečata u kojem je obrazloženje odbijanja tužbe identično obrazloženjima ostalih odbijenica. Problem je u tome što Republika Hrvatska u Strasbourgu ima svoje suce i druge djelatnike koji ne mare za pravdu već rade u interesu države, a na štetu građana Republike Hrvatske – zaključuje i Nada Landeka, predsjednica Veronika Vere i tajnica HAZUD-a Zagreb.

Primjer 2.

Uhodanu pljačku nekretnina hrvatskih građana legaliziraju na kraju hrvatski suci u Strasbourgu!

Zbog činjenice da Sud za ljudska prava u Strasbourgu već neko vrijeme na vrlo sumnjiv način i po kratkom postupku odbacuju gotovo sve tužbe hrvatskih građana, te zbog masovnog nezadovoljsta građana radom tog suda, udruga Pokret otpora i skupina hrvatskih zviždača organizira ovih dana okrugli stol o problematničnoj praksi i odlukama Međunarodnog suda.

– Želimo građanima pojasniti da ne trebaju previše očekivati od Strasbourga. Jer taj sud, po svemu sudeći, nije ništa manje korumpiran od hrvatskog pravosuđa. Problem je u tome što naši suci u Strasbourgu odlučuju o tužbama naših građana. Tako tužbe ljudi, koji su se obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava baš zato što su izgubili vjeru u hrvatsko pravosuđe, ponovno dolaze kod hrvatskih djelatnika?! Oni, pak, prema informacijama koje imamo, masovno uništavaju spise da bi tužbe protiv Republike Hrvatske u konačnici bile odbijene! To se događa stalno. I ono što posebno bode oči je činenica da su obrazložanja odbijenica svima iste. Kao da ‘kopi-pejstaju’ rješenja bez obzira na različitost predmeta, što dodatno budi sumnju u pristranost i korumpiranost tih sudaca.

Noor wrote:
daj ne tupi, pa zar vam nije bilo dovoljno 1/4 stoljeća za usklađenje katastra???

A to 91've na tom prostoru bila valjda crna rupa, pa je povijest počela teći 91ve.

Primjer 3.

Baš u tome se sastoji Catch-22, kad sud moraš prijaviti za djela koja će za rezoluciju morati završiti na sudu. Jednom davno sam razgovarao s korumpiranim policajcem i pitao ga kako da se oni ne boje da će ih netko prijaviti, a on se zasmije o odgovori: “Kome? Nama?”