U očekivanju Europe: tragikomedija u tri čina

To što je Republika Hrvatska već članica EU, Republika Srbija kandidatkinja za članstvo u EU, a Bosna i Hercegovina još ni to, ne mijenja mnogo na stvari. Čeka se posvuda podjednako, jer europskog Godota čeka se i u kapitalnom Bruxellesu te njegovim metropolama poput Berlina, Pariza i Rima, a nekamoli u provincijskim zagrebima, beogradima i sarajevima te njihovim provincijama. Naime, sve je jasnije da je "Europa" tek utopija čija se realizacija zbiva jedino u distopijskom obliku, odnosno utopijska ideja koju se planski zlorabi za postizanje nekih kratkoročnijih, nimalo utopijskih ciljeva.

Što su, dakle, građani Hrvatske dobili s članstvom RH u EU? Da li je njihov "indeks sreće" veći? Nije. Da li je životni standard, prema realnim pokazateljima viši? Nije. Da li je poljoprivreda, kao komparativna privredna prednost Hrvatske, doživjela procvat? Ne samo da nije, nego rapidno propada, i to upravo zbog europskih politika. 

Da li je razina sigurnosti pod štitom EU (i NATO-a) u Hrvatskoj sada viša? Nipošto; dapače, Zagreb je sada, samim time što je postao "europska metropola", u istom sosu s Bruxellesom, Parizom, Berlinom, Rimom i drugim europskim metropolama koje su stalna meta osvetničkih terorističkih napada. Da li su granice RH prema EU posve otvorene, što se isticalo kao glavnu prednost pridruživanja? Ne samo zbog "Schengena" nego i zbog reakcija na izbjegličke valove, za koje je jednim dijelom kriva i sama EU, granice su mnogo čvršće i bodljikavije nego prije 2013. godine.

link iliti poveznica