Srpski i ruski interesi

Srpski i ruski interesi

Vučić kao proeuropski policajac, njegovi mediji kao proruski policajac - naivna je to igra, ali krajnje rizična po srpsko društvo, kontaminirajuća


Rusija hoće da se značajno uspori ili bar na neko vrijeme potpuno blokira europski put Srbije. To je njezin, potpuno racionalni, geopolitički interes u borbi protiv utjecaja Zapada na Balkanu. Najviši interes Srbije, s druge strane, jeste da od sebe napravi zemlju dobru za život svojih građana, prosperitetnu i sigurnu, što je jedino realno moguće kroz model koji nudi Europska unija. Interesi Srbije i Rusije se, dakle, ne podudaraju. Točnije, suprotstavljeni su. I to oko ključne točke - kako će naša zemlja biti uređena, kako će se razvijati, u kojem smjeru se kreće, gdje sebe vidi u svijetu.

Ovaj konflikt interesa Beograda i Moskve nijedan srpski političar koji pledira na vlast, odnosno koji drži vlast, ne smije javno priznati. Prije svega, zbog straha za svoju popularnost, za svoj "rejting" u biračkom tijelu. Znatan dio građana, polovica otprilike, vidi u Rusiji ne samo najvećeg prijatelja Srbije, već i partnera za sklapanje međunarodnih saveza. Vladimir Putin je uvjerljivo najomiljeniji strani političar. Također, nizom pogrešnih koraka, Srbija je samu sebe načinila energetski ovisnom od Rusije. Moskva je, istovremeno, raširila svoju interesnu mrežu u sferi medija i nevladinih organizacija, da bi kao plus na sve to četiri proruske političke partije ušle u parlament. I, onda, kada recimo Aleksandar Vučić sve to izmjeri, politika nezameranja Putinu i povlađivanja niskim strastima prosječnog srpskih birača djeluje politički razumno. Ali je, za razvoj Srbije i atmosferu u društvu, pogubno. Srcem u Rusiji, a glavom u EU, šizofreno je stanje neodrživo na iole duže staze. Jednom će tijelo pući. Implozija ili eksplozija, samo to se ne zna.

Rusija ima puno pravo da se bori za svoje interese sredstvima koja izabere, ali srpske političari imaju obavezu da se bore za interese Srbije sredstvima koja su im Ustav i građani stavili na raspolaganje. A najviši interes Srbije je, da ponovimo, da se izgrade dobro društvo, dobra država i dobra ekonomija. Najbolji mogući model koji postoji je europski. Pa i sami građani, isti oni koji bi u savez s Rusijom, kažu da žele neovisno pravosuđe, čistu okoliš, razvijeno naselje, nekorumpiranu policiju, bogate socijalne usluge, kažu velikom većinom - eksplicitno - da bi prije živjeli, školovali se i radili u Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj nego u Rusiji. E, pa, stvaranje takvog društva mora biti praktično jedina obveza političara u Srbiji. A oni koji taj posao žele zakoče, rade protiv najvišeg srpske nacionalnog interesa. I to im se mora jasno reći.

Kao što se mora jasno reći da su izjave Ivice Dačića, Aleksandra Vulina i Tomislava Nikolića, kao i niza funkcionera SNS srednjeg ranga, o Bruxellesu koji radi protiv Srbije, o nuždi da se preispita orijentacija države, te o EU kao "nužnom zlu", štetne i opasne. Zvanične izjave Aleksandra Vučića, u tom kontekstu, uglavnom su vrlo dobre. Ali ... Kako onda objasniti to što vodeći tiskani mediji u državnom vlasništvu (Politika, Novosti) ili oni privatni koji najglasnije podržavaju Vučića (Infomer, Srpska Telegraph, Pečat) imaju euroskeptični ili otvoreno antievropsku uređivačku politiku? To nije i ne može biti slučajnost. Upravo "vučice" mediji najavljuju milijarde, rakete i zrakoplove "od Putina", au proricanjima kataklizme EU gori su od najgorih britanskih tabloida. To je opasno, to truje društvo i smanjuje njegov, nerijetko s punim opravdanjem, već demotivisan evroentuzijazam. Vučić kao dobar proeuropski, progermanski policajac, njegovi mediji kao loš proruski, proputinovski policajac - naivna je to igra, ali krajnje rizična po srpsko društvo, kontaminirajući.

Europska unija je u svojoj Globalnoj strategiji vanjske i sigurnosne politike navela da ne želi sukobe s Rusijom, s kojom će surađivati ​​kada, i ako, za to ima interes. To je racionalan pristup, koji bi Srbija trebala slijediti. Ponovit - ne treba zamjerati Rusiji što se na svaki mogući način bori za sebe. Ali mora se žestoko kritizirati svaka vlast koja, zbog straha za vlastitu popularnost, ugrožava najviši interes države, društva i građana. A to je Srbija uređena kao moderna, prosperitetna, pristojna, demokratska, europska zemlja i buduća članica EU. To se mora bez uvijanja i sa svih adresa reći i Vladimiru Putinu i srpski biračima, a ne samo Angeli Merkel, pa bilo to i "tisuću puta".




http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102829

Preveo sam na latinicu, jer ipak svi je ne čitate.
Ispod članka je link na original.

Pa..Srbi jesu Rusi i vice versa...

To ne, ali da imaju  čudan način vođenja politike -to da.
Novinar primjećuje nešto o čemu ja, kad sam bio u prilici, već duže vrijeme ovdje pišem. Ako im pogledaš medije i izjave 98.8% političara, možeš donijeti samo jedan zaključak: 98.8% su proruski. Ispada da je formalno jedino Vučić prozapadno usmjeren. Međutim, ako mu pogledaš medije s kojim on upravlja, onda i taj zaključak odpada. 
Možda Vučić misli da je Nulandica naivna. Ne, nije, ona zna svoj posao.

Ero wrote:Možda Vučić misli da je Nulandica naivna. Ne, nije, ona zna svoj posao.

Kako ne, škola Brzezinskog, Kissingera i Wolfowitza. Dobro su je trenirali, nego što.

Arthas wrote:

Ero wrote:Možda Vučić misli da je Nulandica naivna. Ne, nije, ona zna svoj posao.

Kako ne, škola Brzezinskog, Kissingera i Wolfowitza. Dobro su je trenirali, nego što.

Mijenjaju se kadri, a sve ostalo je isto. Ozbiljne države to imaju nastudirano.