Re: Katolicizam...

by Guest Wed 5 Apr - 11:06

U trenucima sumnje primjenjujem tu misao na katoličku nauku o Euharistiji i o misi, na taj tako razumljivi „misterij vjere“. Doduše, Euharistiju ne mogu izvesti iz neizmjerne Ljubavi, ali čini mi se da je Euharistija, jednom spoznata, čudesno opravdana kao izraz neizmjerne Ljubavi. To je, vjerujem, bila i misao sv. Ivana kada na početku svojega prikaza Muke piše: „Ljubio ih je do kraja“.

Katolicizam je po mom mišljenju Istina sagledana u svoj svojoj cjelini, njezina integralna struktura, integracija iskustva, povijesti onoga što je dano, i Ljubavi-Vjere u Riječ Davaoca.

Tu univerzalnost vidim najprije u izrazito logičkom obliku. Pascal je objasnio tu logiku ovako:

„Vjera obuhvaća, kaže on, više istina za koje se čini da su međusobno protuslovne.
Izvor sviju hereza jest u tom što ljudi ne vide sklad između dviju protivnih istina.
Primjer: ... mi vjerujemo da je Isus Krist, pošto se „supstancija“ kruha pretvorila u supstanciju tijela našega Gospodina, u Euharistiji stvarno prisutan. To je jedna istina. Druga je da je to otajstvo ujedno slika otajstva križa i slave, a isto tako i njihov spomen-čin. Eto, katolička vjera obuhvaća te dvije istine koje izgledaju protivne jedna drugoj“:

Zamišljam Pascala kako bi, vrativši se s II. Vatikanskog koncila pisao: „Vjera obuhvaća više istina koje kao da si međusobno protuslove.
Ona ih ne može izraziti sve u isti mah. Povijest nam pokazuje kako ih ona proglašava sukcesivno, kao da je zaboravila na jednu istinu, objelodanjujući drugu.“

Jean Guitton: Katolicizam - nastavak

by Guest Sat 8 Apr - 19:09

Često sam se već pitao: zašto su neki ljudi sretni, a drugi nesretni: tragajući za najdubljim razlogom čovjekove sreće, nikada kao razlog nisam pronašao novac, imetak, raskoš, dokolicu, dobit, zabavu, slavljenje i uživanje.

Naprotiv, kod sretnih ljudi uvijek sam nalazio radost u malim stvarima. Luda pohlepnost njima je strana. Oni žive sigurni da imaju razlog da žive – i cilj života.

Kod sretnih ljudi nikad nisam pronašao neumornu jurnjavu, zaslijepljeno trčanje za zlatnim teletom, nikada prisilu da sebe stave na scenu i sami sebe veličaju.

Oni su natprosječno pošteni, otvoreni i nekomplicirani. Sretni ljudi posjeduju dobru dozu humora. On im omogućuje nasmijati se, katkad čak i vlastitoj nevolji.

Sretan čovjek živi zadovoljno i zrači mir među ljude oko sebe. Njegova razdraganost privlači djecu. On misli samo na dobro u ljudima i ima mnogo prijatelja. Donosi svjetlo tamo gdje je tama.

Sretan čovjek ne zaljubljuje se u svoje probleme. On sam čini nešto i ne očekuje sve od drugih. Ne misli da je sreća veliki zgoditak na lutriji, nego zna: sreća je kao sjena koja te prati kad na nju ne misliš; ona je jeka koja odgovara na dar sama sebe.

Sretan čovjek donosi blagoslov, nesretan brigu. Sretan čovjek nije opasan. On je shvatio da sreća ima mnogo dijelova i da uvijek jedan dio nedostaje, ali se na to ne osvrće; raduje se onomu što ima.

Phil Bosmans

by Guest Sun 9 Apr - 11:34

metilda wrote:
„Duša se dakle treba držati praznom, koliko je do nje, ma koliko primala nadnaravnih dobara, tako da se drži kao ogoljela od njih i da bude u tami – poput slijepca – oslanjajući se na tamnu vjeru, njome vođena i prosvijetljena, ali ne podupirući se ničim što razumije, kuša, osjeća ili zamišlja. Jer sve je to tmina koja zavodi na stramputicu, dok je vjera iznad svakog razumijevanja, kušanja, osjećanja i zamišljanja. I ako se ona ne učini slijepom naspram svemu tome, da bi ostala posve u tami, ona neće stići do onoga što je više, a to je uči vjera“ (2 Uspon na goru Karmel)
Na početku je ta ljubavna spoznaja unutarnjeg svjetla gotovo nezamjetljiva, kaže Ivan od Križa.

On navodi razlog:

Ono je tako nježno, da čovjek koji je navikao na vježbu razmatranja ne može osjećati tu neshvatljivu novost.
Ivan to zbivanje uspoređuje sa zapažanjem vanjskoga svjetla. Njegova je vidljivost najbolja ondje gdje se ono reflektira. Zraka sunca koja dolazi kroz prozor može se bolje zamijetiti ako čestice prašine koje uokolo lebde odražavaju njezino svjetlo. Tako se i duša ispočetka još hvata „čestica prašine“ koje lete po nutarnjim prostorima duše, jer ona još ne može zamijetiti tamu nestvorenoga svjetla. „Sama svjetlost nije predmet gledanja“, kaže Ivan od Križa, „nego samo sredstvo da se ono što je za vidjeti zapazi (2 Uspon na goru Karmel). Tako motrenje prema unutra prolazi kroz razvojni proces.

UVOD U KONTEMPLATIVNU MOLITVU PREMA IVANU OD KRIŽA (Willigis Jäger) - nastavak

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe

by Guest Mon 10 Apr - 14:02

3. Proces čišćenja – Tamna noć

Nijedna od strane jastva upravljenih duševnih snaga, kao što su razum, pamćenje ili volja, ne smije u stanju kontemplacije biti aktivna. Ova vježba nije laka, jer se razum ne smije ni na čemu zadržavati. I pokreti čuvstava trebali bi nezapaženo teći. To je ljubavna pozornost koja ništa ne zna i ništa ne želi. Tko se dadne na ovaj put, ubrzo će primijetiti kako ga salijeću svakodnevne misli.

Ali nisu svakodnevne misli jedino što otežava vježbu. Sve što je u toku godina bilo potisnuto u osobnu podsvijest, „pometeno pod tepih“, osjeća se sada ohrabrenim da osigura svoje mjesto na unutarnjoj pozornici. Stoga se početnici na putu obično prvo bore sa svojim strahom prožetim doživljajima iz djetinjstva, s traumama i neurotskim žarištima.

Unutarnje teškoće mogu kod nekih postati tako velike da oni dalje ne mogu slijediti kontemplativnu vježbu. Najkasnije tada postaje izvjesno da bi se trebalo povjeriti nekom voditelju. Pojedinac na putu treba stalno ohrabrenje i pomoć.

Ometajuće jezgre u podsvijesti mogu nastupiti kao strah. Čovjek ne zna čega se boji, ali osjeća da ga taj strah sprečava u napredovanju na kontemplativnom putu. Nekima uspijeva prihvatiti strah, ostaviti ga, te i dalje odvažno usmjeravati ljubavnu pozornost prema Bogu. Drugi vide da moraju obustaviti kontemplaciju kako bi se prvo podvrgli terapeutskom postupku. Za normalno obdarena čovjeka dovoljno je da prihvati strah i nastavi svoj put. S vremenom stanja straha u većini slučajeva postaju manja i na koncu potpuno nestanu.

Za vrijeme ove faze „aktivnog čišćenja“ čovjek može još ponešto pridonijeti svojoj unutarnjoj promjeni. Ali s početkom „pasivnog čišćenja“ koje, čini se, čisti prije svega kolektivnu podsvijest, otpada svako djelovanje. Ovi slojevi svijesti zatvoreni su čovjekovu aktivnom zahvatu. Zadnje čišćenje mora biti pasivno.

Čitavo to zbivanje može biti veoma bolno. Samo onaj tko ga je sam izdržao ili je dugo radio s ljudima koji su bili time pogođeni zna što ono znači. Šesto poglavlje druge knjige „Tamne noći“ Ivana od Križa daje uvid u to. Ondje stoji:

„Treća vrsta muke i trpljenja, koja ovdje spopada dušu, proizlazi iz dviju drugih suprotnosti, iz božanskog i ljudskog, koje se sada susreću. Božansko je ova kontemplacija koja čisti, a ljudsko je subjekt duše. Ako sada božansko obuzme dušu da bi je dovelo do zrelosti, obnovilo je i kroz to pobožanstvenilo – ako je ono želi potpuno osloboditi od svih ukorijenjenih sklonosti, od svih prilijepljenih i uvriježenih svojstvenosti staroga čovjeka, onda ono u gustoj i dubokoj tami koja obavija dušu tako mrvi i uništava njenu duhovnu supstancu, da ona naočigled svojih jada osjeća kako se u groznoj smrti duha topi i iščezava. Ništa drugo nego kao da ju je progutala neka neman i rastvarala u svojoj utrobi – u istim mukama gušenja kao i Jona u utrobi one morske zvijeri (Jona 2), jer je dobro za nju da bude u tome grobu, u takvoj mračnoj smrti, zbog iščekivanog svoga duhovnog uskrsnuća.“

UVOD U KONTEMPLATIVNU MOLITVU PREMA IVANU OD KRIŽA (Willigis Jäger) - nastavak

by Guest Mon 10 Apr - 14:25

metilda wrote:
metilda wrote:
„Duša se dakle treba držati praznom, koliko je do nje, ma koliko primala nadnaravnih dobara, tako da se drži kao ogoljela od njih i da bude u tami – poput slijepca – oslanjajući se na tamnu vjeru, njome vođena i prosvijetljena, ali ne podupirući se ničim što razumije, kuša, osjeća ili zamišlja. Jer sve je to tmina koja zavodi na stramputicu, dok je vjera iznad svakog razumijevanja, kušanja, osjećanja i zamišljanja. I ako se ona ne učini slijepom naspram svemu tome, da bi ostala posve u tami, ona neće stići do onoga što je više, a to je uči vjera“ (2 Uspon na goru Karmel)
Na početku je ta ljubavna spoznaja unutarnjeg svjetla gotovo nezamjetljiva, kaže Ivan od Križa.
On navodi razlog:
Ono je tako nježno, da čovjek koji je navikao na vježbu razmatranja ne može osjećati tu neshvatljivu novost.
Ivan to zbivanje uspoređuje sa zapažanjem vanjskoga svjetla. Njegova je vidljivost najbolja ondje gdje se ono reflektira. Zraka sunca koja dolazi kroz prozor može se bolje zamijetiti ako čestice prašine koje uokolo lebde odražavaju njezino svjetlo. Tako se i duša ispočetka još hvata „čestica prašine“ koje lete po nutarnjim prostorima duše, jer ona još ne može zamijetiti tamu nestvorenoga svjetla. „Sama svjetlost nije predmet gledanja“, kaže Ivan od Križa, „nego samo sredstvo da se ono što je za vidjeti zapazi (2 Uspon na goru Karmel). Tako motrenje prema unutra prolazi kroz razvojni proces.

UVOD U KONTEMPLATIVNU MOLITVU PREMA IVANU OD KRIŽA (Willigis Jäger) - nastavak

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe

tu saaam, hvala

by Guest Mon 10 Apr - 20:47

Noor wrote:
metilda wrote:

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe
tu saaam, hvala

i neka te

kako se osjećaš ovdje među ovim teškim religioznim tekstovima?

by Guest Mon 10 Apr - 21:38

metilda wrote:
Noor wrote:
metilda wrote:

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe
tu saaam, hvala

i neka te kako se osjećaš ovdje među ovim teškim religioznim tekstovima?

ko slonić u staklani

al, bit ću mirna, ništa neću razbiti...samo gledam :D

by Guest Mon 10 Apr - 21:52

Noor wrote:
metilda wrote:
Noor wrote:
metilda wrote:

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe
tu saaam, hvala

i neka te kako se osjećaš ovdje među ovim teškim religioznim tekstovima?

ko slonić u staklani
al, bit ću mirna, ništa neću razbiti...samo gledam :D

slijedi još zanimljiviji tekst i iskustvo Ivana od Križa na temelju čega je nastala ona poznata Dalijeva slika.

by Guest Mon 10 Apr - 22:04

metilda wrote:
Noor wrote:
metilda wrote:
Noor wrote:
metilda wrote:

za Noor, ako prati ovu temu - o spoznaji samoga sebe
tu saaam, hvala

i neka te kako se osjećaš ovdje među ovim teškim religioznim tekstovima?

ko slonić u staklani
al, bit ću mirna, ništa neću razbiti...samo gledam :D
slijedi još zanimljiviji tekst i iskustvo Ivana od Križa na temelju čega je nastala ona poznata Dalijeva slika.

ljubavna spoznaja unutarnjeg svjetla mi se sviđa, pratim dalje :)

by Guest Tue 11 Apr - 12:08

Noor wrote:
metilda wrote:
Noor wrote:
metilda wrote:
Noor wrote:
tu saaam, hvala

i neka te kako se osjećaš ovdje među ovim teškim religioznim tekstovima?

ko slonić u staklani
al, bit ću mirna, ništa neću razbiti...samo gledam :D
slijedi još zanimljiviji tekst i iskustvo Ivana od Križa na temelju čega je nastala ona poznata Dalijeva slika.
ljubavna spoznaja unutarnjeg svjetla mi se sviđa, pratim dalje :)

obasjani tim Božjim svjetlom otkrivamo se sami sebi.. sva podsvijest izađe na površinu i čisti se u ljubavnoj spoznaji jer je Bog taj koji nas ljubi :) naravno da Bog ljubi svakog čovjeka bez razlije i da ateisti također bivaju obasjani tim svjetlom... kiša jednako pada svima... pred Bogom nema razlike.. :)

by Guest Tue 11 Apr - 14:44

by Guest Tue 11 Apr - 20:33

by Guest Tue 11 Apr - 20:34

Riječi koje Ivan od Križa upotrebljava u ovome poglavlju daju naslutiti strahotu toga procesa čišćenja:

„Naokolo hroptanje smrti – muke pakla – bačen u tamu – potopljen u glib najdonje dubine – tamne sjene smrti – sjene smrti, smrtno stenjanje, paklene muke – tjeskobno trpljenje – biti obješen u zraku, a ne moći disati, kosti moraju izgorjeti u vatri – meso biva trgano – udovi se raspadaju (Ez 24, 10) – smrtno ginjenje – duša gleda pred sobom širom otvoren pakao.“

Ovo razdoblje kontemplacije može za pojedinca biti užasno i trajati vrlo dugo. Općenito ta stanja nalikuju dubokoj depresiji. Ovdje je važno da onaj koji se nalazi u vježbi ovaj proces ne promatra jednostavno kao trpljenje koje ga je snašlo, nego kao događanje duhovnog čišćenja. Jedino će tada uopće smoći snage da taj proces izdrži do kraja. Razlika je u stavu koji čovjek ima prema svojemu unutarnjem doživljavanju. To se da pokazati sljedećim primjerom.

Predstavimo si dva putnika koji su ostavljeni u pustinji i koji za sljedeća četiri tjedna nemaju ništa drugo na raspolaganju osim vode. Jedan je stalno u potrazi za hranom, predočuje si samo jestive stvari, sanja o jelu, gladuje i konačno na svršetku četvrtog tjedna stvarno umire od gladi. Drugi se pripremi na četverotjedni post, na vrijeme psihičkog i fizičkog čišćenja. Jer zna postiti, on iz faze oskudice izlazi ojačan i pročišćen, dok je prvi zapeo u brizi, strahu i bezizlaznosti.

Pasivno čišćenje jest vrijeme bespomoćnosti, bola, grčenja, očajanja, panike i užasa. Mistici su ovo stanje, ne bez razloga, nazivali horror vacui, užas praznine. Samo će malobrojni moći kroz ove kušnje proći bez voditelja koji će ih ohrabriti.

UVOD U KONTEMPLATIVNU MOLITVU PREMA IVANU OD KRIŽA (Willigis Jäger) – nastavak

by Guest Wed 12 Apr - 16:32

by Guest Thu 13 Apr - 9:18

13. travnja Veliki Četvrtak – što je Učitelj učinio za obiteljskim stolom?

Je li Učitelj mogao nešto ljepše učiniti nego okupiti svoje učenike za obiteljskim stolom? U kućnoj blagovaonici, slaveći najveći blagdan svoje vjere, blagovanje pashalne večere, sjedeći za stolom, uz janje i zelje, kruh i vino, pjevajući psalme i čitajući riječi Svetoga pisma, razmatrali su djela spasenja koja je dobri Bog učinio kada je izveo svoj (izraelski) narod iz ropstva u Obećanu zemlju.

Upravo u blagdanskom ozračju, Učitelj je ustao, i kao domaćin, obratio se svojim učenicima. Ustajanjem, Predsjedatelj stola, u ovoj svetoj noći, najavio je novo jelo i novo piće. Njegovo ustajanje u očima učenika označilo je zalazak prošlosti i noćne strahove, jer drugoga dana osvanut će sunce pomrčine koje će učenike sablazniti u tami njihove sigurnosti i razočarati u vjeri njihove postojanosti. Da ne smalakšete, kao da im reče, u sljedeća tri gladna dana i tri žedne noći, večeras ćete blagovati kruh moga Tijela i piti vino moje Krvi.

Jer, ovo je Njegova posljednja pashalna večera sa svojim učenicima. Jer, ovo je njihova prva euharistijska gozba sa svojim Učiteljem. Posljednja pasha i prva euharistija, u ovoj svetoj noći, ujediniše se preko njegove oporuke, kad im reče: Ovo činite meni na uspomenu.

Oproštajna pasha i oporučna euharistija, u ovoj svetoj noći, janje i zelje, kruh i vino; egipatsko janje iz ropstva, gorko zelje iz pustinjskih lutanja, kruh od uzorane podvornice i vino od obrađenoga trsa, odsada se razdvajaju. Pojedimo janje i zelje Staroga saveza, jer im reče, neka novi Kruh i novo Vino označe Novi savez u mom Tijelu i u mojoj Krvi.

Nakon posljednje blagovane pashalne večere, u ovoj svetoj noći, zatvorena je zadnja stranica Staroga saveza. Nakon prve euharistijske gozbe, u ovoj svetoj noći, otvorena nova stranica Novoga saveza.

On je svojom pashalnom večerom, u ovoj svetoj noći, dokinuo prijelazni obred, a svojom euharistijskom gozbom, u ovoj svetoj noći, otvorio novi Savez u svom Tijelu i u svojoj Krvi.

Novo Pismo, u ovoj svetoj noći, postalo je nova Knjiga ispisana u Njegovoj otkupiteljskoj muci i posvetnoj žrtvi na križu.

http://narod.hr/kultura/13-travnja-veliki-cetvrtak-sto-ucitelj-ucinio-obiteljskim-stolom

by Guest Thu 13 Apr - 10:56

Mržnja se hrani samo mržnjom, ljubav samo ljubavlju

Ima puno divnih rečenica koje divni ljudi i divna djeca znaju izgovoriti, onako spontano, jer je to u njima. Neke od tih divnih rečenica pamtim, jer su divne i oplemenjuju.

Ima i puno groznih rečenica koje ljudi i djeca znaju izgovoriti, onako spontano, jer je to u njima. Neke od tih groznih rečenica isto pamtim, jer su grozne i jer su me boljele.

Nije mi svejedno kad hodam kroz grad i čujem u dječjoj igri:

Ti si retardiran budalo jedna, niš` ne kužiš! I mama ti je retardirana i šepava! Mrš idiote, tata ti je srbin, idi u Srbiju! Kad narastem kupit ću pištolj, onaj vojnički sa puno metaka. Onda će me se svi plašiti. Moja mama kaže da je sve puno bosanaca, a malo nas domaćih. Mama, zašto oni tako čudno pričaju? Jesu li to furešti? Jesu. Bolje da se ne igraš s njima. Tko zna što oni imaju u glavi. Cigan prljavi! Deda, jel da da je onaj mali u kolicima jadan? Jest sinko, jadan je. Mama, onaj glupi Marko me šutnuo. Pa, šutni ti njega, a ako ti opet vrati, mene zovi, pa ću mu ja pokazati majku mu švapsku! Misli da je bolji od nas ako živi u njemačkoj. Neću se igrati s Nevenom. Nema ni mobitel, ne zna ni jednu igricu na kompjuteru. Nema ni za sladoled. S njim je dosadno. Idem kod Leona. On sve ima.

Ooooo, svete mu krave.... Ako ih doma ne uče da je svatko jednako vrijedan i da svatko ima jednaka prava, da nema vrijednijih, manje vrijednih, više jadnih, ovih, onih, da se svi istom brzinom vrtimo u svemiru zaljepljeni za ovu kuglu, od koga će to onda naučiti? U školi? Tamo se uče predmeti, a o ljudskosti samo onako usput, toliko usput da djecu ne dovode u stanje da se zapitaju.

Postoji dan za ovo, ono, za ove, one, jedan dan u godini koji obilježava jednu skupinu ljudi, djece, ističući svjesnost kako i oni imaju prava. Ja ne volim te dane, jer zašto se jednom u godini treba isticati da netko ima prava? Zašto uopće postoje ti dani? Zašto to nije samo po sebi razumljivo, nego treba vikati jednom godišnje da netko ima prava kao i svi ostali?

Ima pak dana kad hodam kroz grad pa me pristojno pozdrave djeca koju uopće ne poznajem. Kad imaju potrebu mojoj kćerki pokloniti cvijet ili bonbon. Kad bi htjeli pričati s njom pa me mole da im prevedem što je rekla. Kad mame kažu, `Ne smiješ ga nazivati imenom države iz koje je došao jer on ima svoje lijepo ime koje mu je mama dala`. Kad djedovi kažu `Onaj moj susjed Ibro je najbolji susjed na svijetu. Kad je mojoj ženi bilo slabo, sve je ostavio i vozio ju na hitnu. Sam mi ga je Bog stavio za susjeda.`

Kad srbin i hrvat igraju boće i piju pivu, a njihove žene razmjenjuju recepte. Kad moji prijatelji koji su odasvud, pričaju jedni s drugima bez da ih uopće interesira odakle je čovjek s kojim razgovaraju, samo vide da je s njim divno pričati...

Ima dana kad shvatim da je dobre ljude nemoguće natjerati da nekog mrze zbog nekih čudnih razloga, jer oni to jednostavno ne mogu. I isto tako neće moći to učiti svoju djecu, jer to nemaju u sebi. Takvi ljudi su nada ovog svijeta.

Onoga dana kad si svoje dijete naučio da razlikuje čovjeka od čovjeka, ne po dobroti i zloći, nego po mjestu njegovog rođenja i količini novaca i stvari koje ima, i po njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti, svijetu si dodao mali komadić mržnje koja će uvijek imati potrebu da se hrani mržnjom, jer je tako naučila.

Ljubav se jedino zna ljubavlju hraniti i ona može jedino razlikovati dobro od zla, tamu od svjetlosti, i ništa drugo, jer je tako naučila. Doma!

Vesna Ferluga Antić

by Guest Thu 13 Apr - 21:45

(VIDEO) Papa Franjo poručio Inicijativi 40 dana za život: Nema važnijeg od ovog djela, budite ustrajni!

Na Trgu svetog Petra pri općoj audijenciji papa Franjo susreo se s članovima „Inicijative 40 dana za život – Hrvatska“ i majkom Dalijom, kojoj je Inicijativa pomogla da izabere Život i njezinom kćerkom Nikom, koju je Papa poljubio u čelo i blagoslovio.

Duhovnik Inicijative za Hrvatsku p. Marko Glogović poklonio je Papi u ime Inicijative sliku Duše Kristove, pobožnosti koju mole borci za Život. Nacionalni voditelj Ante Čaljkušić rekao je Svetom Ocu kako je prisutnost ispred bolnica spasila velik broj života te mu poklonio dragocjena stopala, simbol pro-life pokreta u svijetu, koji prikazuje stopala djeteta starog 10 tjedana.

Papa Franjo je rekao: „Radite najbolje moguće djelo! Spasite što je više moguće života! Ohrabrujem vas i blagoslivljam svakim blagoslovom. Nema važnijeg od ovog djela, budite ustrajni i puno, puno molite! Hvala vam što činite Božje stvari danas! Papa je uz vas! Molite puno za mene!“

Nacionalna koordinatorica Inicijative Petra Tišljarić zamolila je Svetog Oca da blagoslovi prisutne, njihov rad te krunu Gospe Fatimske. Položivši ruke na njihove glave, Papa ih je blagoslovio.

Posebno su odjeknule Papine završne riječi: „Borite se, borite se, borite se!“

http://narod.hr/kultura/papa-franjo-porucio-inicijativi-40-dana-zivot-nema-vaznijeg-ovog-djela-budite-ustrajni

by Guest Thu 13 Apr - 22:00

by Guest Fri 14 Apr - 10:16

by Guest Fri 14 Apr - 23:17

by Guest Sun 16 Apr - 0:37

by Sponsored content