Re: zanimljivi citati

by Guest 11/12/2016, 22:15

kic wrote:
ne zanima me tko je dobio rat, ne zanimaju me zločini, rasistički zakoni protjerivanja i logori.
to su mrlje na zastavi svake suverene države.
ja ću reći iskreno, ... itd

?

ti si jedan od rijetkih... pomalo čitajući forum malo tko je potpuno nezainteresiran za tu temu... uglavnom.. slažeš se s Gotovinom pa je to plus za tebe u mojim očima.. gledajmo budućnost... cheers

by **kic** 11/12/2016, 22:19

evo onda cijeli tekst, valjda se jokerman neće ljutit..

ne zanima me tko je dobio rat, ne zanimaju me zločini, rasistički zakoni protjerivanja i logori.
to su mrlje na zastavi svake suverene države.
ja ću reći iskreno, niti osuđujem niti mrzim antu pavelića ili NDH, ne zanima me jesu li stvari mogle biti drugačije,
znam samo jedno, moj djed, stric moga djeda, moj djed sa majčine strane i sva njegova braća pošla su za hrvatskim stijegom, da bili su domobrani i ustaše, da ta mrska riječ ustaše. I moj otac politički emigrant koje mu je udba zajebala život.
što želim reći, ta krv kola mojim venama, a samo se najgori licemjerni šljam odriče svoje krvi. I kolat će krvlju moj djece i krvlju djece moje djece. to je neizbrisiv trag, i ma koliko laži, podmetanja, iskrivljivanja bilo. ma koliko se trudili sve te ljude, pale za ideju slobode vlastite domovine pokušavalo prikazati kao razbojnike, koljače, fašiste- ja kažem neće proći. Jednostavno neće proći, jer poznam djedova brata, znam njegovo lice, znam njegove oči. to nisu oči ubojice niti koljača. To su oči nevinoga čovjeka koji je pošao u borbu zbog ideja kojima je vjerovao, ne zbog ubijanja drugih. I sam nije znao previše o povijesti, onako neuk čovjek sa sela, sa žuljevitim, težačkim rukama. Djed se nikada nije vratio, ai on sam je imao sreće. preskočio ogradu zahvaljujući prijetelju među partizanima večer prije streljanja, i prošao kao maloljetnik. koliki samo nisu imali tu sreću. kasnije se zaposlio kao radnik na željeznici,. i uvijek je pričao kako su on i djed pošli još kao golobradi mladići a majka ih je ispratila sa toplom zobnenom pregačom. i sada imam uspomenu na njega, koju je poklonio ocu a koju će otac pokloniti meni, walter p48, poklon od jednoga njemačkog vojnika tamo na ratištima SUd Tirola. Otac sa nepunih osamnaest prelazi granicu kod trsta, zahvaljujući tetkinom mužu koji je radio kao graničar i koji je njega i prijetelja uputio kuda poći i gdje preskočiti žicu. Sjećam se se ushita na njegovom licu kada mi je preičao sve dogodovštine te večeri. on i prijetelj čuče u polumraku šuma, a u daljini čuješ samo llavež pasa i teške korake graničara. i mislili su se vratiti, u odsutmnom trenutku ponestalo im hrabrosti, tatin prijtelj govori, previše ih je ajmo nazad. ali stari govori ne, sada ili nikada i u luđačkom trku preskakaju ogradu. Stražar divljači viče za njima i ispaljue hitce u zrak. Stari mu se sa suprotne strane izruguje i glasno se krsti u ime oca i sina i duha svetoga- živjela hrvatska, a čuvar u jadu gleda, ne smije pucati jer su već na suprotnoj strani, na teritoriju druge države. Smještaju se u prizivni centar u nici, lutaju italiom i francuskom ( stari u prizu gubi kontakt sa svojim prijteljem ) te se samo božijom srećom uspjeva dočepati njemačke gdje doslovno slučajno, na ulici, nailazi na svoga brata u Heidlebergu.priključuje se hrvatskoj emigraciji te pred udbom biježi u ameriku. Norvel, barišić, bušić, ludi bože kelava koji je jednini bjelac u harlemu i psuje im crnačku majku. Nogometni klub croatia, planiranje atentata ( bacanje kocke u jednoj kući na queensu) ... u međuvremenu ( osmadsetih ) umire mi baka, otac slijeće na pleso a dočekivaju ga perišić i ekipa. uzimajum mu putovnicu Sati, dani, godine maltretiranja. cinkanje od prvih susjeda, policija dolazi kući kada god se pojave strane registracije, kada netko od tatinih priejtelja dođe u posjetu. zastašivaju goste, ocu prijete da će mu upropastit život, njemu i njegovoj djeci, meni... Otac sve mirno podnosi, jedne večeri, pijan razbija titovu sliku na zidu jene od lokalnih birtija. Policija ga odvodi, dolazi kući tek sljedećeg dana, poslije podne, sav krvav. ja, majka i brat plačemo, policija govori majci, nećeš ga više nikada vidjeti. prolaze dani, prolaze godine, otac se smiruje, stoički podnosi, i prođeše osamdesete.
dolazi rat, skuplja se oružije, stari odlazi u njemačku i donosi prve puške u naše naslje, koje se djele dobrovoljcima u lokalnoj osnovnoj školi. onda zrakoplovne sirene, plač, izbjeglište, zapaljna auta, borbene pjesme na radiu po čitav dan. Gomila nas, djece, žena, staraca u pretrpanom kamionu prekrivenom ceradom. zaustavlja nas vojska, jedan vojnik, tek mladić kupuje meni i bratu kilogram naranača samo zato što se brat zove domagoj. i onda dani iščekivanja, strepljanja i jednog od tih zaboravljenih dana javlja se otac, živ je, brat pita jesu li rodile trešnje, otac nema snage, jeca na telefonu, svi plačemo ali ja sam radostan jer znam vraćam se kući...
bili smo prvi što smo se vratili, sjećam se crkve sa porušenim zvonikom, ogromne rupe na njezinom zidu. zajedno sa ostalom djecom tumaramo šumama, tražimo glelere i čahure, svi nosimo krunice oko vrata, ja trčim i govorim starcima na trijemu dok motaju škiju- oslobodili smo knin, oslobodili smo knin, premda ni meni samone nije jasno što to znači, i napokon, i napokon čini mi se da je jednom mori došao kraj, napokon ....

Toliko toga, toliko toga što me veže za to usrano ime Hrvatska,
i kada staroga sada pitam je li vrijedilo, ne odgovara, samo svojim plavim očima gleda na daljinu

to je nešto jače od nas, to je krv'

by Guest 11/12/2016, 22:23

hvala ti <3
jokerman se sigurno ne bi ljutio a sad ću spremiti tekst da ga više ne izgubim..
jokerman kao Maruna.. prekrasno...

by Guest 13/12/2016, 12:21

a sad metodolog - kratak i jezgrovit - uvik u sridu:

ljevičari uvijek imaju zanimljive psihijatrijske odmake
kao zločin je zločin i nek se sve procesuira
e onda udri po provedbi kao to je nekrofilija
i bacanje novca..idt
dirljiva rascijepljenost

http://forum.net.hr/forums/p/311182/9317179.aspx#9317179

by Guest 15/12/2016, 12:43

speare-shaker wrote:Eh, taj vražji Einstein. :)

speare-shaker wrote:Pa nema tu ništa posebno neobično i nema "odustajanja" jer je dobro poznata dualna priroda temeljnih elemenata kvantne stvarnosti po kojoj su čestice istovremeno i valovi i obrnuto. Samo je pitanja kako će se u kojoj prilici odnosno eksperimentu manifestirati. No, da usput spomenem kako je Einstein do kraja svog života nastojao sve pojavnosti u konačnici svesti na valove putem jedne jednadžbe koja bi na elegantan način zaobišla čestičnu prirodu. Otuda tolika priča o povratku etera u nekom obliku na mala vrata jer sve teorije etera ne priznaju nikakve čestice nego samo valove, a kvantna fizika je praktički svojom pričom o valno-čestičnoj dualnosti upropastila sve teorije etera. Cijela priča je u smislu pokušaja dolaska do neke vrste Teorije svega odnosno Grand unified theory, a da o povratki etera i ne govorimo, uključujući tu i ove Einsteinove napore nije doživjela uspjeh. On je, kako to Michio Kaku u svom Hiperprostoru kaže, nastojao "drvenu" i grbavu, neelegantnu stvarnost Standardnog modela u kojem za doslovce svaku česticu vrijede neka posebna pravila, zamijeniti elegancijom mramora, što bi predstavljala takva konačna teorija koja bi sve svela na lako shvatljive i predvidljive obrasce valova. Poslednje su u tom smislu kapitulirale string teorije odnosno teorije struna u svojim različitim varijacijama. No, moguće je da će nam neke novosti i daljni probitak u spoznaji donijeti ili bolje tehnologije i jači sudarači ili kako to najavljuje Michio Kaku u svom Hiperprostoru, bolja matematika. Živi bili pa vidjeli.

by Guest 16/12/2016, 11:54

enjoy4 wrote:kulturna elita hrv je ili bila u partizanima

metodolog wrote:
Ovo je čisto osvježenje a zapravo katalog provincijskog autizama i ideološke raskošnosti:
svi koji su nešto značili u hrvatskoj kulturi nisu otišli niti podržali partizane,no bogami ni ustaše im nisu dolazile u obzir kao prihvatljiv svjetonazor.Bili su ono,ajmo reći, centar.

Josip Torbarina
Viktor Hoffiler
Zdenko Vinski
Milovan Gavazzi
Pavao Vuk Pavlović
Vladimir Filipović
Petar Guberina
Ivo Hergešić
Zdenko Škreb
Stjepan Ivšić
Anton Barac
Mihovil Kombol
Grga Novak
Josip Hamm
Ljubo Babić
Vladimir Becić
Kreešimir Baranović
Julije Benešić
MIlan Begović
Vladimir Bazala
Miho Barada
Josip Horvat
Marijan Horvat
Jovan Stefanović
Mate Ujević
Stanko Frank
Veljko Gortan
Martin Kuzmić
Stanko Frank
Drago Ćepulić
itd..itsl..
Ovo je samo dio šireg popisa ljudi koji su formativno oblikovali kulturu i znanost od 1920 pa sve do 1970-ih godina

http://forum.net.hr/forums/p/249137/7142161.aspx

by Guest 18/12/2016, 16:07

ciča je zima... zamotani u dekicu poput oca domovine Franje Tuđmana zabavljamo se tražeći citate s pokojnog foruma... I henok je izbrisan, nalazi se samo u citatima drugih forumaša, a evo jedan zanimljivi od Blueberry.. jako sam je voljela čitati:

http://forum.net.hr/forums/p/276872/8041879.aspx#8041879

by Guest 23/12/2016, 17:31

Ispod nestvorenog polja svetih osjećaja
ponekad pričamo o ljubavi
dok mrak ovoga svijeta žuri u svoju prolaznost
i dok dnevno unezvereni Knez kosi, grize, otkida od mesa
svjetluca to naše nevidljivo sunce

jungfu

by Guest 23/12/2016, 17:58

Točno je, sin čovječi nije imao gdje da bi glavu naslonio.
A nema ni dan danas.
Ali to ne znači da nije djelovao, djelovao je svim svojim bićem
razjašnjavajući nam tu nutarnju ljubav.
Ali ta nutarnja ljubav nije naša,
to je taj naravni životni plod koji treba umrijeti da bi duhovno zaživio.
A kad duhovno zaživi, on spontano niče prema vani, gdje ga čeka istina.
A istina?
Istine su uvijek teške, spuštaju čovjekaov pogled na zemlju, u činjeničnu realnost.
Neki bi rekli u pakao stvarnosti, koji obuhvaća ovu našu sumornu civilizaciju.
Stanovnike planete zemlje.
Pitam se, može li duhovan čovjek doista pomoći ovome svijetu?
Ili ovaj svijet definitivno pripada knezovima, majstorima manipulacije...

jungfu

by Guest 23/1/2017, 13:44

vivekananda wrote:Dakle, ti znaš i razumiješ što ljubav jest?

masovnahisterija wrote:Nije na meni da o tome govorim. No, kako sam već na S/F podforumu pokušao odgovoriti na to pitanje, samo ću prenijeti ono što sam na jednoj temi tamo već napisao. Citat: "Ti kao i svako drugo ljudsko biće nosiš u sebi potencijal za davanje i primanje ljubavi, za njeno obnavljanje, za njeno ostvarenje, za njen kvantitativni i kvalitativni napredak, za njeno poboljšavanje u sebi. Pa tako i poboljšavanje sebe samoga. Jer to je u ljudskoj biti. A čovjek ima potrebu usklađivanja sa svojom biti. Čovjek ima potrebu za dobrom. A dobro je usklađenost sa svojom biti. Ljubav je poput bunara koji čovjek stalno iznova produbljuje i proširuje, stalno ga oblaže, učvršćuje i obnavlja, prema njemu se uvijek iznova određuje, svoje sumnje i nedoumice njemu povjerava, uvijek mu se iznova vraća i u njega uvire, u njega želi uroniti, ali u njemu se nikada ne može utopiti, ugušiti, nestati, izgubiti svoju osobnost. Jer ljubav i naša potreba za ljubavlju svoj izvor ima u najskrivenijim i onim iskonskim dubinama nas ljudi kao bića. Nerazdvojivo je povezana sa svim aspektima naše osobnosti. Sa svim onim potencijalima za dobro i aktualiziranim dobrom samim koje imamo i za čije smo ostvarenje, aktualizaciju osposobljeni, za čije smo se ostvarenje osposobili. Uvijek se njoj vraćamo i prema njoj određujemo, uvijek uspoređujemo ono stanje u kakvom smo sada sa onim željenim, pretpostavljenim, u kakvom vjerujemo da bi bili da živimo ljubav. I to naročito onu koja se dariva bez mjere. Ona koja se dariva, a da ništa ne traži za uzvrat. To je ona koja daje najdublji mogući smisao ljudskoj egzistenciji, a koja bez takve ljubavi drhturi kao gola na studeni, koja se bez takve ljubavi povija, a često upravo i lomi pred naletima silovitih valova osjećaja besmisla naše egzistencije koji nas znaju povremeno preplaviti. Čovjek je biće na smrt bolesno. A ljubav koja se dariva bez mjere je najbolji lijek za tu bolest. Ili barem najbolje sredstvo, alat, za nadvladavanje, nadjačavanje, potiskivanje iste, za njenu kontrolu barem do razine osposobljavanja nas samih za jedan dostojanstven život. A njegova se bolest ne može izliječiti ili barem najdjačati na način da se takva ljubav čeka. Ona se mora, ponavljam, ona se mora graditi. Za nju se čovjek mora, ponavljam, mora pripremiti, otvoriti. A najbolji način otvaranja za primanje i prožimanje svakog pa i najsitnijeg dijela svoga bića takvom ljubavlju i njenom ljekovitom djelovanju je darivanje drugima iste. Ali čovjek je slabo i ranjivo biće koje i kada dariva ljubav bez mjere uvijek iznova osluškuje što dobiva s druge strane, i jako se razočara ako osjeti da ono što je dobio nije u ravnoteži sa onim što je dao. I tada traži različite kompenzacije, a često i odustaje od daljnjeg darivanja ljubavi bez mjere. A to nije dobro. Jer je upravo to ono što ne smije učiniti, ako želi duboko osmisliti svoje postojanje. Ako se želi uskladiti sa svojom biti. Onaj koji nije sposoban drugima darivati ljubav, nije ju sposoban niti primiti od drugih. Tek je onaj koji je duže vrijeme sam primao, a zatim i davao takvu ljubav sposoban shvatiti i u sebi osvijestiti važnost iste za naše postojanje. A koje bez takve ljubavi zaista nema puno smisla

*** wrote: Recimo da je ljubav gradjevni materijal koji fali da bi bio izgradjen namjerom da zivim,jer bez tog materijala ono sto predstavljam rusi se pred naletima besmisla.

masovnahisterija wrote:Ono što sam ti ja pokušao reći je da taj građevni materijal moraš pokušati sam naći i to u svojoj okolici. Jednostavno moraš. Jer na taj način se izgrađuje, usložnjava svoju formu, sudjeluje u kreiranju nečega višeg, boljeg i značajnijeg od sebe samog, nekog veličanstvenog sustava, a na taj način i povećava svoj kvalitet, osmišljava svoje postojanje, doslovce sve što postoji. Na način upotrebe materijala iz svoje okoline i njegove organizacije na specifičan način kako bi se unaprijedili uvjeti svoga postojanja, kako bi se isto dublje osmislilo, aktualiziralo. To je u biti svega postojećeg, pa tako i nas ljudi.

*** wrote:Bez ljubavi koju trazim otkad znam da postojim moj zivot je bezvrijedan zato sto razloge za zivot nikako ne mogu pronaci u sebi,vec samo u sjedinjenju sa drugima,a drugih nema i nece ih biti nikada zato sto sam kreacija sa greskom koja zeli ono sto ne moze ostvariti....

masovnahisterija wrote:Ne postoji kreacija koja nema u sebi ugrađenu neku manju ili veću grešku. Baš svaka je ima, jer nijedna nije ona savršena. Savršenstvo ne postoji. Ljudi smo ipak dragocjeni, lijepi i dobri. Upravo prekrasni. Makar nesavršeni. Prekrasno nesavršeni. Ono što ti ja pokušavam reći i posebno naglasiti je da si ti taj koji se mora potruditi da pronađe, pa ako treba i doslovce stvori, kreira one sa kojima će se sjediniti, kojima će darivati i od kojih će primati ljubav bez mjere. Jer ljubav se i gradi, a ne samo čeka." Kraj citata.

http://forum.net.hr/forums/p/31231/680959.aspx#680959

by Guest 31/3/2017, 15:33

„Ljubav nije samo stanje zaljubljenosti, pogotovo ne samo tjelesne privlačnosti, nije samo zadovoljstvo i užitak, tjelesni ili neki drugačije prirode.
Ljubav podrazumjeva spremnost na dobrovoljno prihvaćanje određenih obaveza prema partneru.
Ljubav je poput istine.
Skrivena je, a otkriva nam se samo ako za njom tragamo, na razne načine.
Nikada nam ne dolazi nepozvana, poput uljeza, ne nameće se i ne bahati.
Ljubav teži ka svojoj punini, ali se skromno zadovoljava i manjim, strpljivo čekajući svoje ispunjenje.
Ljubav nije samo sustav ili skup osjećaja i emocija, elektrokemijskih reakcija pojedinih dijelova organizma, odnosno organizma u cjelini, na vanjske podražaje.
Kako onih u jednom biološkom organizmu koji često izazivaju iracionalne, proturječne reakcije koji su isključivo organske i biološke prirode, tako ni onih koji jednu jedinku trebaju na neki način makar i privremeno povezati s drugom, privezati uz drugu najčešće iz reprodukcijskih razloga, ali i nekih drugih.
Bilo da se radi o vezivanju partnera međusobno, bilo vezivanju roditelja za svoje potomstvo i obrnuto bilo vezivanju između jedinki koje pripadaju istoj grupi.
Ljubav nije samo izraz čisto biološke, evolucijske nužde da se kompleksna bića, biološki organizmi, natjeraju na stupanje u specifične odnose bez kojih nema opstanka.
Ljubav se naravno manifestira i na gore spomenute načine, ali zapravo u svojoj biti predstavlja njihov nama ne jasno vidljivi transcendentni, duhovni aspekt.
Izraz je potrebe ljudskog bića za vlastitim transcendiranjem, nadilaženjem samoga sebe skokom u provaliju nepoznatog, ali sa čvrstom vjerom da će sve biti dobro.
Da ne kažem baš iskakanjem iz vlastite kože.
Za pripadanjem nekomu odnosno odnosno nečemu višem, složenijem, boljem, nama nadređenom sustavu kojemu svim srcem, umom, dušom i snagom želimo pripasti i pripadati, sa kojim se želimo poistovjetiti.
Ljubav je izraz potrebe za osmišljavanjem vlastitog postojanja.
Ona daje, određuje značenje onome čemu značenja jasno ne vidimo, ona racionalizira iracionalno, ona spaja nespojivo, ona unosi red u kaos, daje smisao naizgled besmislenom.
Ljubav je Život.“

masovnahisterija

by Guest 2/4/2017, 12:28

Citat:

"Prvi izvor poretka, niske entropije, mora biti sam veliki prasak.

U najranijim trenucima, umjesto da bude pun gargantuanskih kontejnera entropije poput crnih rupa, kao što bismo očekivali prema probabilističkim razmatranjima, svemir u nastanku zbog nekog je razloga bio pun vruće, jednolike, plinovite smjese vodika i helija.

Premda ta konfiguracija ima visoku entropiju kad je gustoća tako niska da možemo zanemariti gravitaciju, situacija je drukčija kad se gravitaciju ne može zanemariti; tada jednoliko raspršen plin ima ekstremno nisku entropiju.

U usporedbi s crnim rupama, raspršen, gotovo jednličan plin bio je u stanju iznimno niske entropije.

Otada, u skladu s drugim zakonom termodinamike, ukupna entropija svemira postupno postaje sve viša; ukupna količina nereda postupno se povećeva.

...

Sve je počelo s nevjerojatnim redom na početku i otad živimo u postupnom kretanju prema sve većem neredu."

Kraj citata.

"Tkivo svemira"; Brian Greene; str 163.-164.

Svemir još uvijek izgleda prilično dobro uređen, usprkos (navodno postojećim) objektima poput crnih jama, u kojima je entropija najveća u cijelom svemiru.

No svakako je puno manje uređen nego li je to bio nakon nekoliko minuta od pojave u točki singularnosti Velikog praska kada se sastojao od vrlo visoko uređene jednolike smjese plina koja se sastojala od oko 75 % vodika, 23 % helija i malih količina deuterija i litija, a svakako će biti puno manje uređen kada mu se dogodi kraj na način toplinske 'smrti' i ujednačavanja temperatura u cijelom svemiru te raspada kompletno postojeće materije u njemu.

Naime, upravo ka takvom scenariju vodi i otkriće ubrzavanja širenja svemira za koji je ekipa ove godine, kada je isto potvrđeno opažanjima i kada su na taj način zadovoljeni strogi kriteriji komisije, dobila fizikalnog Nobela.

U takvom stanju svemir svakako neće biti pogodno mjesto za stvaranje i održavanje bilo kojeg oblika biološkog života kakav je nama poznat.

Jasno je također kako visoko uređena konfiguracija u Velikom prasku nije dopuštala nikakvu mogućnost nastajanja biološkog života kakvog mi danas poznajemo iz više razloga a jedan od njih je nemogućnost ponovnog preslagivanja čestica materije u smislu stvaranja različitih struktura koje omogućuju postojanje (biološkog) života, posebno onog koji zahtjeva veoma složene strukture.

Dakle, za nastanak života (kakvoga mi poznajemo) je najzaslužniji upravo rast ukupne entropije i smanjenje reda u svemiru.

I ima tu još jedan detalj na koji treba skrenuti pažnju. Naime, iako entropija cijelog svemira raste, ona itekako može padati i u gotovo polovici procesa, ona zaista i pada. Nije točno da entropija ne može padati na lokalnoj razini, iako ukupna entropija cijelog svemira neumitno raste.

Entropija u čaši vode pada ako se ta vodu zaledi jer se voda u čaši, uz ulaganje dodatne energije radi zaleđivanja rekonfigurira iz (tekućeg) stanja manjeg (unutarnjeg) reda u (kruto) stanje većeg unutarnjeg reda.

Živa bića su primjer gdje entropija lokalno jako pada, međutim, ti procesi uopće ne bi bili mogući da tijekom vremena ukupna entropija svemira nije porasla na onu razinu koja uopće omogućuje takve procese koji na kraju dovode do lokalnog pada entropije u pojedinim segmentima svemira.“

speare_shaker

by Guest 8/4/2017, 20:38

… Ne može biti života, ne može biti kulturnog života bez metafizike i duhovnosti. Kultura se zapravo mora usredotočiti na metafiziku i spiritualnost; pa iako su biolozi protjerali Boga i zaokupljenost posljednjim svrhama, veliki ih se fizičari nisu odrekli. Louis de Broglie, jedan od utemeljitelja moderne fizike, revan je katolički vjernik. Einstein je bio uvjeren da jedna uzvišena, božanska svijest upravlja svijetom. U igri i razvoju kozmičkih sila krije se neki božanski nacrt, vjerovao je on. Ni Heisenberg ni Planck ne bijahu ateisti. Akademik Leprince-Ringuet, veliki fizičar, također je kršćanin.
Samo drugorazredni novinari, književnici, ideolozi, filozofi izruguju se Bogu i misle da je vjerovanje u Boga slabost koja zavrjeđuje osudu. Valja vjerovati da se svijet trenutačno sastoji od pojedinaca koji su, u većini slučajeva, duhovno, metafizički amputirani, hendikepirani. Silovito ponavljam da je sve to uzrokovala prekomjernost politike. Politika je možda vrag. Ona je zlo. Ona uvelike pridonosi jačanju zla…

… Ostajem pri svom mišljenju da je politika, takva kakva se vodi, samo dramatična ili tragična razonoda, okrutna zabava kojoj se predajemo a da istinski u nju više ne vjerujemo. Ljudi sebi umišljaju da je ona, unatoč svemu, jedina razonoda koja nam omogućava da živimo. Zapravo, od politike se umire. Zapravo, politika je mrtva – jer su mrtve, kao što smo to već kazali, ideologije i filozofije iz kojih ona tobože proizlazi. Da sažmem sve ono što sam dosad rekao: mi živimo u kaosu, s kojim nisu svi zadovoljni, u kojem djeluju i haraju podrazumske, najniže, najprostije i, u svojoj zaslijepljenosti, najzlokobnije sile.

Govorilo se o smrti čovjeka i govori se o srozavanju humanizma. Između dva rata Jacques Maritain i Denis de Rougemont bijahu rehabilitirali humanizam, usmjeravajući ga, uzdižući ga, podarujući mu religioznu ili duhovnu dimenziju. Nespiritualni humanizam poput onoga Alberta Camusa, nakon drugog svjetskog rata, zasnovan na jednom moralu bez obveze i bez sankcija, to jest bez transcendencije kao i humanizam francuskog filozofa Marie-Jeana Guyaua, o kojem se toliko govorilo krajem 19. stoljeća, pa čak i oko 1930., nije se mogao održati jer mu je nedostajalo korijenje. Na taj se humanizam vjerojatno pozivao Albert Camus. Pa ako je ateistički humanizam u raspadu, ni sam moderni antihumanizam ne stoji baš najbolje.

Ateističke antihumaniste kakvi su moderni francuski filozofi poput Jean-Mariea Benoista, Ladreaua, Lévyja, Glucksmanna salijeće moral. Ali kako moral može biti moguć bez obnove metafizike? Novi filozofi koje sam maločas naveo, zbunjeni su i sami jer ne znaju na kakvim bi se temeljima mogao zasnivati novi moral. Moral se ne svodi, kao što se obično misli, na pravila što ih za se kuje svako društvo i koja propadaju zajedno s prolaznim društvom ili kad se to društvo raspada. Ne smijemo se zapravo pozivati na Nietzschea, nego na Jeana Greniera, Denisa de Rougemonta, Emmanuela Mouniera. Ako nema Boga, kaže jedan Dostojevskijev lik, onda je sve dopušteno.

Mi smo sada u potrazi za vječnim temeljima vladanja, koji bi bili u stanju politiku učiniti moralnom i čak je usmjeriti prema metafizici. Inače je posrijedi smrt čovjeka koju francuski ideolozi uzvikuju sa svojevrsnim zloslutnim veseljem i s nekom vrstom razočaranog ili zlosretnog cinizma. Ako ne pronađemo bitne osnovice, srljat ćemo punom brzinom prema involuciji pojedinca, to jest, zapravo, prema involuciji čovječanstva. Radi se o temeljnoj krizi. Koračamo po napetom užetu kao pelivani kojima svakog časa prijeti opasnost da će pasti. O čemu se radi? O kakvu cilju se radi?

Riječ je, posve jednostavno, o problemu bića, o preživljavanju ljudskog bića u svijetu…

Radi se o problemu opstanka bića u svijetu…

Eugène Ionesco: Kultura i politika

by Sponsored content