Bolesničko pomazanje!

Postoje i slučajevi da dođem u bolesničku sobu i doživim “zid”, pacijenti mi i ne odzdrave


Svjedočio sam u nekoliko slučajeva u kojima su molitva i bolesničko pomazanje pomogli da ljudi preko noći ozdrave, svjedoči pater Marek Szrejna, redovnik Družbe Duha Svetoga, poznatiji kao spiritanaci.
Naime, ovaj Poljak, koji je poslan u misijsko djelovanje u Hrvatsku, postao je bolnički kapelan za pacijente KBC-a Osijek prošle godine u rujnu, kada je na tu funkciju određen dekretom nadbiskupa, a prije toga iskustvo je stjecao radom kao bolnički kapelan u Slavonskom Brodu.
- Ja sam samo oruđe, koje daje sakrament, ali pacijent je taj koji mora vjerovati da ga Bog može ozdraviti. Takvih slučajeva, koje bismo nazvali čudesnima, ima i danas i ovdje. Tako sam imao slučaj pacijenta koji je trebao na amputaciju noge. Pozvao me poslijepodne da se pomolim s njim i da mu udijelim bolesničko pomazanje, kako bi u miru otišao na operaciju koja je trebala biti obavljena sljedeće jutro. No, kada su liječnici ujutro došli da ga pripreme za operaciju, ustanovili su da gangrene više nema i pacijent je umjesto na operacijskom stolu završio s otpusnim pismom iz bolnice. Imao sam još nekoliko slučajeva iznenadnih ozdravljenja. No, postoje i slučajevi kada dođem u bolesničku sobu i doživim 'zid', pacijenti mi i ne odzdrave, pa se osjećam kao da sam ušao u hladnjak. Moram reći da su žene sklonije molitvi za ozdravljenje od muškaraca i hladan je prijam češći kod muških pacijenata - kazuje nam ovaj poljski redovnik, koji je u Hrvatsku stigao nakon službe na otoku Mauricijusu još 2006. godine.
Pater Marek priznaje kako je najteži dio posla što mora biti 24 sata uz mobitel jer pacijenti ga zovu u svako doba dana i noći, a on je u svakodnevnom obilasku pacijenata od 14 do 17.30 sati.
- Najteže mi je pri obilasku plućnog odjela i Kirurgije C jer su tu najteži bolesnici. Moje je da im pomognem u duhovnoj borbi, da skupe snagu i prihvate svoje bolesničke dane. Redovito dijelim bolesničko pomazanje, iako ga se mnogi ustručavaju jer se ono kolokvijalno nazivalo posljednja pomast. Tako i danas mnogi vjeruju da je to sakrament koji se prima pred smrt, te da nakon pomazanja trebaju umrijeti. No, riječ je o sakramentu kojim prizivamo ozdravljenje, a ne smrt - objašnjava pater Marek, koji kaže kako bi mu služba u Hrvatskoj trebala trajati još tri godine, a potom se nada da će mu starješine reda odrediti misiju u Africi jer, kaže, upravo je Afrika danas najjača kršćanska snaga svijeta.
http://www.glas-slavonije.hr/246861/3/Pacijent-kojem-su-trebali-amputirati-nogu-nakon-molitve-se-probudio-zdrav

Još jedan iscjelitelj. Blago kršćanima, kud god da odu mogu bit izliječeni.

Mad_Vlad wrote:Još jedan iscjelitelj. Blago kršćanima, kud god da odu mogu bit izliječeni.

To kaže lik koji kakti drži do Starog Zavjeta u kom ima iscjeljenja podosta!
Jesi proziran!

Što sad, ne paše ti da možeš biti izliječen pored takvih iscjelitelja?

 Ja sam samo oruđe, koje daje sakrament, ali pacijent je taj koji mora vjerovati da ga Bog može ozdraviti.

Dobro poznati alibi za one koji su "samo oruđe". Ako ne ozdraviš, sam si kriv jer nisi vjerovao.

I tko je rekao da danas nema čuda ? Samo treba vjerovati da postoje ...

Tko ima volje,bar neke od ovih Misa pogledati,,evo link:http://www.hktv.com.hr/video/kategorija/propovijedi>>>>pogledajte svakako onu Fra Marinka Barbiša,gdje govori o čovjeku kojem su bubrezi otkazali,,,medicinski je to "neozdravljivo"-išao godinama na dijalizu,,i nakon molitve ozdravio,donio je i liječničku potvrdu