Denkverbot

kic wrote:

When many African nations achieved independence in the 1960s, a famous bet was made between the president of Ghana and the president of the neighboring Ivory Coast as to which country would be more prosperous in the years ahead. At that time, Ghana was not only more prosperous than the Ivory Coast, it had more natural resources, so the bet might have seemed reckless on the part of the president of the Ivory Coast. However, he knew that Ghana was committed to a government-run economy and the Ivory Coast to a freer market. By 1982, the
Ivory Coast had so surpassed Ghana that the poorest 20 percent of its people had a higher real income per capita than most of the people in Ghana. This could not be attributed to any superiority of the country or its people.
In fact, in later years, when Ivory Coast politicians eventually succumbed to the temptation to have the government control more of their country's economy, while Ghana finally learned from its mistakes and began to loosen government controls, these two countries' roles reversed-and now Ghana's economy began to grow, while that of the Ivory Coast declined.

e zanimljivo, prvi put čujem..

I sistem tu nalazi da vas ima pravo u svom interesu zlostavljati na razne načine. Možete ih tužiti, ali parnica traje, dok traje oni mogu reagirati na svoj način, kako hoće. Sistem je toliko truo, a njihovi korupcijski putovi uhodani.
Osnovni način na koji rade slučaj od ovoga su – dokumenti. Najprije vas nešto priupitaju dokumentom, ili zaprijete, onda se Socijalna upliće, pa policija, možda škola…i oni imaju hrpe dokumenata na vaše ime. Onda ti isti mogu dati svoje mišljenje…itd…Nje važno što nijedan dokument nije vrijedan, niti pravno opravdan, niti što iznosi evidentno krive info…bitno je da “ima hrpu dokumenata”, ili barem malo… Mogu započeti “slučaj” i na “regularniji” način, prijavom lokalne škole za “nezakonitu upisnicu djeteta”, ali kako bilo, nužan sadržaj ovih njihovih tužbi je korupcija i nezakonitost.
Tako, sve ovisi koliko ste bučni, informirani, da li naivno potpisujete “dokumente” koje vam serviraju, ili koliko se date zaplašiti…
HR Zakon o obrazovanju kaže da roditelj ima slobodu u odabiru školovanja za svoje dijete, i dok dijete REDOVITO pohađa školu da je sve ok. Postoje i oni zakoni na koje se pozivaju ovi, koji se bore u ovome protiv vas, međutim oni se pozivaju i na pravila a ne zakone i to vam često prezentiraju kao zakone.
Pri upisu u prvu godinu o.š. po zakonu ste dužni proslijediti dokument o upisu lokalnoj školi, I to je sve. Ukoliko dakle školujete dijete u online školi, vi dajete taj dokument lokalnoj osnovnoj školi. Ako sami, sami napišete takav dokument. Ja sam upisala dijete u američku online školu o kojoj se govori u članku na linku koji ću priložiti u daljnjem tekstu. Dalje, ravnateljica škole, ako ima dvojbe o tom dokumentu, trebala bi obavijestiti roditelja, uz razgovor ako i dalje ih ima, proslijediti dalje upit Minist.obraz., uz obavijest roditelju. Oni pak , obavijestiti obitelj i školu o odgovoru, i ako se nađe jasni zakonski problem, onda ide sud, ili će oni reagirati svojim sudskim slučajem preko Socijalne službe i eventualno policije. Ako se znači pokaže da nije po zakonu – onda ODMAH soc. i policija , po zakonu, moraju reagirati, i dijete upisati u školu. Ako ima dvojbe o zakonu, onda je potrebno dati na sud.
Ovako oni to rade u mom slučaju:
Upišem dijete i pošaljem upisnicu ministarstvo, inspekciju u minis.šk., i jednu osnovnu školu u Zg, (gdje sam računala u slučaju drugačije odluke, upisati dijete). Sve na vrijeme. Dakle učinila sam više nego zakon što nalaže, jer sam znala što me čeka.
Lokalna šk. traži također upisnicu i ja pošaljem.
Na kraju prve godine dobivam prijeteći dopis od djelatnice nekog ureda (za državne ustanove…tako nekako da sada ne tražim), koja traži da PONOVO upišem dijete u školu u prvi razred uz prijetnje. Dakle, nadali su se da će me preplašiti i da ću upisati dijete na jesen u lokalnu školu. Jasno, nisam. Ali sam od nadređene toj osobi sa dopisa tražila očitovanje o njenoj kompetenciji za ovu stvar. Ta osoba se iznenadila ovom dopisu i pismeno potvrdila da ta nema ništa sa školom, dakle da nema pravo slati mi te dopise. Što je sasvim bilo jasno.
(Razlog zašto je ta osoba poslala ovaj dopis je u tome što je to već kriminalom udružena ekipa na položajima koja ZNA, da ako mi oni napišu takav dopis (škola, socijalna, policija), da ću ja napraviti tužbu na njih što nisu u zakonsko vrijeme reagirali na “ne upisivanje djeteta u školu” i “zanemarivanje prava djeteta od roditelja”, i ako su joj uzeli godinu dana zakonski obaveznog školovanja.)
Moj suprug, vjerujući da će ih se tako riješiti, poslao je upisnicu djeteta onoj nekompetentnoj osobi sa dopisa. I oni su sa tim “dokumentima” napravili slučaj.
Dolazak policije, socijalne…Sve sam ih poslala sa vrata. Onda opet, isti krug, odbila sam sa svima razgovarati, ali me suprug zamolio da popričam barem sa policijom, jer su njega stalno pozivali, pa sam obavila jedan razgovor u policiji. (Njima je bilo bitno da ja priznam (uvjere me), da je takvo školovanje nezakonito u Hr. Zatim da NEMAM upisnicu u školu, što jasno, imam. Tako, sa takvim mojim mišljenjem, oni bi imali prednost na sudu. Jasno, nisam to “priznala”.)
Onda su se dosjetili i obrušili samo na supruga, zvali ga, prijetili zatvorom, i još svačim…ali ni on nije posustao. Izjavila sam da se diraju u obiteljsku dinamiku i podjelu poslova, i tražila da se samo meni obraćaju u vezi školovanja djece, a kada nađu nešto nezakonito, da se onda obavijesti suprug.
Ova taktika ih inače izuzetno nervira, jer ne nastupamo kao obitelj, i u slučaju da sve “dokažu” na sudu i dobiju spor ostaje drugi roditelj koji može povući još jednu takvu parnicu, i također ne mogu navesti famozno “zanemarivanje djeteta” od obitelji, jer suprug misli da je sve u redu, a oni mu ništa konkretno, suprotno, ne mogu reći, mada je to suprug pismeno i zatražio.
I oni tako već dvije-tri godine imaju svoj slučaj koji svako malo potegnu, ne bi li dobili zaista “slučaj” za sud. Tu su još raznorazne lukavosti ne bi li dobili još koji “dokument”, ali u osnovi slučaj se temelji na ovome:
1.Dopis od djelatnice iz susjednog grada iz ureda za državne ustanove (nekompetentna za obrazovanje) , gdje mi prijeti i traži da dijete ponovi godinu, citira i neki dopis iz Ministarstva obr., koji ne prilaže u svom dopisu, a niti na moj pismeni upit ne prosljeđuje.
2. Dopis njoj nadležne, u kojem ova tvrdi da prva ne može slati službeno takve nekompetentne dopise
3.Moju upisnicu u školu, za dijete, na vrijeme/jedina moja zakonska obaveza
4.Moj upit šk. inspekciji i ministru prije upisa u godinu za informaciju o valjanosti moga upisa za dijete
5.Požurnicu za taj upit
6.Urudžbiranje/potvrda za točku 4
Ništa u moju korist nisu odradili, čak ni insistirali na onom upitu minis., i šk. inspekciji. S druge strane, ja sam ih tužila za: zakašnjenje za reagiranje u zakonskom vremenu za ovaj slučaj “ne upisa u školu u zakonskom vremenu za dijete”, za “KOJI SAMI DRŽE DA JE NEZAKONIT” , pa bez obzira na moj stav o ovome upisu, paralelno trebaju obrađivati ovu moju tužbu. :).
Ignoriraju tužbu.
Već tri godine na kraju svake godine, slična scena…Sada zbog nove predsjednice im je ozbiljna frka, pa sada i na pola godine, isti pritisak…Ali sada pristaju da dijete samo nastavi u lokalnu školu, dakle da ne ponavlja godinu, sada dvije i pol.
Neke od njihovih lukavosti:
-na prevaru su tražili da potpišem kako dijete nije u REDOVNOJ školi. Kada se potpiše takav dokument, praktički se suprotstavljaš direktno zakonu. To zakonsko “redovno”, može biti rastezljiv pojam, ali ako potpišeš da nije u “redovnoj školi”, tu nema više što biti rastezljivo. Jasno, prozrela sam ih, ali pritisak je bio…
-Uporno izbjegavaju PISMENO suočavanje, od ministarstva, škole, policije…,
-ali na “razgovore” uporno pozivaju i tjeraju da nešto potpišeš…
-kako sam rekla, tjeraju pritiskom da priznaš da nemaš upisnicu
-da to nije “po zakonu” (treba razlikovati zakonski i po zakonu (konkretnom). Zakonski je (skoro:))sve što zakon ne kaže drugačije.
-Rade pritisak da napišeš da dijete nije u “redovnoj” školi… (Redovno – propisano zakonom)
Neke pritiske sam riješila tako što sam tražila nadoknadu za takva uznemiravanja od socijalne, jer financijski ometaju obitelj, ometaju nastavu djetetu…-to ih odmah paralizira, jer oni potraživanja financijska lako ignoriraju, ali kada je to dio većeg slučaja i opravdano, onda upada u oči njihovo izbjegavanje financijskih opravdanih potraživanja.
Ovdje treba reći da postoje i drugi putovi olakšavanja ove situacije (Da ih napomenem? :)), ali ja sam htjela da bude po zakonu, jer pratim situaciju u Hr sa pravom, ali opet nisam išla sasvim (sudskim postupkom) jer je to opet ograničeno i vrlo malo stvari možeš shvatiti o samoj onoj stvari koja je mene zanimala.
Tužila sam sve učesnike za zlostavljanje obitelji jer se uporno ne poštuje unutarnja dinamika obitelji, ali tužbu ignoriraju. Ipak za potrebu za sudski slučaj, ovo je važan dokument.
Važno je navesti da se sa njima samo pismeno komunicira, jer oni u tom slučaju nemaju što reći, a vas ne zlostavljaju radi ne odaziva na poziv. Samo pazite što pišete!!
Mislim da je ovo sve jedan od težih scenarija za ostvarenje prava na kućno školovanje, ali važno je da se oduprete sa stavom, sudski, da ne nasjedate na njihovo “dokazivanje”, niti dopise iz ministarstva koje ne vidite a oni vam ih u dopisima citiraju, ne nasjedajte čak i kada ih vidite.

kic wrote:vid' ga što je navalio..

mislim da je malo i šteta što dijete nema one školske radosti kao ostala djeca, ali ajd.. stvarno predugo traje osnovna malo..

kic wrote:dobro, ali ja vidim problem da će i dalje 99,9% djece ić u državne škole, i ovo dijete što se home-schoola neće imati s kim razviti neke socijalne vještine ili simpatije, empatije što god.. jer većina druge djece je zaokupljena svojom državnom školom i obvezama i ja tu ne vidim društva za to dijete..

ti ćeš vjerojatno reći da je to voda na tvoj mlin, i dokaz da treba što više smanjivati broj djece u državnim školama (a iste i ukiniti)..

How so?  Well, the NAAL finds that American adults' literacy and numeracy is shockingly low.  Many high school graduates have trouble correctly interpreting a t.v. guide or calculating the total savings from $.05/gallon savings on 140 gallons of oil.  If knowledge reliably transferred, we would have to conclude that most American adults are simply unemployable.  After all, if people readily generalize from specific knowledge to general knowledge, their lack of general knowledge strongly suggests their lack of specific knowledge.

The reality is happily different.  Despite their low literacy and numeracy, Americans perform a wide variety of jobs competently.  How?  

Step 1: Specialize.  

Step 2: Practice, practice, practice.  

If they work for the post office, they learn how to correctly sort mail.  If they work at McDonald's, they learn how to make fries and make change.  If they install automatic garage door openers, they learn lots of details about garage doors.  The result: We get mail, food, and convenient access to our garages.

Wouldn't it be better if this task-specific competence naturally blossomed into across-the-board excellence?  Sure.  But that's probably not on the menu.  Instead of bemoaning American workers' mediocre literacy and numeracy, we should be grateful that millions of Americans who learn little in school still manage to learn useful trades on the job.  Seriously.

aben wrote:
pa, znun samo da si reko da nisi uhljeb, i da si rodi nešto kolo suda, katastra ili sl, ali da si iz privatnog sektora.

kic wrote:sukob stvara.. 

najbolje nemat djecu in the first place :^^

kic wrote:zašto ne razgovaraš s vikijem?

ma to sam danas vidio naslovnicu nekog magazina: nanočestice s magnetnim svojstvima rade breakthrough s bolestima? pa me privuklo.

kic wrote:Borges je rekao, da bi svježe i originalno bilo čovjeku prijetiti s besmrtnošću, a ne smrću..

mislim da je pogrešno nas gledati kao kraj povijesti, vjerujem da će nas evolucija ostaviti u nekoj svojoj ladici za sjećanje, dug život i bez bolesti, s velikom memorijom i širom percepcijom stvarnosti.. vrlo vjerojatno..