Denkverbot

U post-politici, konflikt globalnih ideoloških vizija utjelovljen u različitim strankama koje se nadmeću oko vlasti zamijenjen je kolaboriranjem prosvjećenih tehnokrata (ekonomista, specijalista za javno mnijenje...) i liberalnih multikulturalista; kroz proces pregovaranja oko interesa postiže se kompromis u obliku više-manje univerzalnog konsenzusa. Post-politika stoga naglašava potrebu napuštanja starih ideoloških podjela i suočavanja s novim pitanjima. Ona je oboružana nužnim ekspertnim znanjima i slobodnim rasuđivanjem koje uzima u obzir konkretne ljudske potrebe i zahtjeve.
Unutar tog postpolitičkog prostora političke strasti i borbe, kao takve, shvaćene su stoga kao znak "nezrelosti" društva u kojem se pojavljuju.

Što međutim ako su zagovornici post-politike jednostavno u pravu? Što ako autentični politički angažman danas jednostavno više nije moguć?

http://teorijaizteretane.blogspot.com/2012/03/slavoj-zizek-post-politicki-denkverbot.html

L: Čini se da sa svojom protukandidatkinjom dijelite mišljenje o odluci Ustavnog suda o ćirilici i da je rješavanje egzistencijalnih pitanja prioritet, čini ste oboje tolerantni prema manjinama, slažete se i oko angažmana Hrvatske u NATO-u. Bezbroj je pitanja oko kojih zauzimate isto stajalište. Postoji li pitanje oko kojeg se ne slažete s gđom Grabar Kitarović?
PRH: ……

http://www.news-bar.hr/vijesti/hrvatska/josipovi-ne-durim-se-na-grabar-kitarovi

Budući da naše društvo uzdiže slobodu izbora kao najveću vrednost, društvena kontrola i dominacija navodno više ne mogu da krše slobodu subjekta. Tako se nesloboda maskira u svoju suprotnost: kad nam se uskraćuje univerzalna zdravstvena zaštita, kada nam govore da smo sada slobodni da izaberemo svoju zaštitu, kad više ne možemo da računamo na stalno zaposlenje i primorani smo da svakih par godina tražimo novi prekarni posao, kad nam govore da imamo priliku da se ponovo izgradimo i otkrijemo nove neočekivane kreativne potencijale dosad skrivene u našoj ličnosti, kada moramo da plaćamo za obrazovanje svoje dece, kada nam kažu da smo postali „preduzetnici sebe“, slobodni da investiramo u sopstveni – i naše dece – razvoj i ispunjenje.


Konstantno bombardovani ovim nametnutim „slobodnim izborima“, primorani da donosimo odluke za koje najčešće nismo ni dovoljno stručni ni obavešteni, naša „sloboda izbora“ sve više postaje teret koji nam uskraćuje pravu slobodu izbora – izbor (ili pre, odluku) da napustimo tržišnu slobodu i krenemo ka slobodi kolektivnog organizovanja i regulisanja procesa proizvodnje i razmene. Sve je jasnije da će čovečanstvo jedino tako moći da se izbori sa protivrečnostima koje prete i samom našem opstanku (ekologija, biogenetika, „intelektualno vlasništvo“, porast nove klase isključenih iz javnog života).


Možda ovaj paradoks prikazuje u novom svetlu našu opsednutost aktuelnim događajima u Ukrajini – događajima koje mediji pomno prate, za razliku od prećutkivanja sporazuma TISA. Ono što nas na zapadu fascinira nije činjenica da su se ljudi u Kijevu podigli vođeni fatamorganom o evropskom načinu života, već da su – barem na prvi pogled – jednostavno ustali i pokušali da preuzmu sopstvenu sudbinu u svoje ruke. Delovali su kao politički agens koji nameće radikalnu promenu – nešto što, kako pokazuju TISA pregovori, mi na zapadu više nemamo izbora da učinimo.

http://pescanik.net/2014/08/prepustanje-demokratije-ekspertima/

kic wrote:postavljaš mi Verbot na što mi je dopušteno smijati se? 

baš u duhu teme, news-barovci su prepoznali post-politički proces gdje više nema razlike u kandidatima, obični narod o tome bruja već neko vrijeme jer jednostavno to osjeća, da su demokratski procesi zagušeni, zapravo se ne priča o pravim problemima, zašto onda nastaviti igrati ovu igru uopće?

In theory there is no difference between theory and practice; in practice there is.

As much as I'd like to be able to control the outcomes, I can't. The only thing I can do is maximize the probability of getting a good outcome by following what I've defined as the right process. A good process doesn't negate bad outcomes or bad judgments, it just tries to mitigate them.

The result of one particular game doesn't mean a damn thing, and that's why one of my mantras has always been ‘Decisions, not results.' Do the right thing enough times and the results will take care of themselves in the long run.

The riskiest moment is when you're right. That's when you're in the most trouble, because you tend to overstay the good decisions.

kic wrote:jedan ekonomist, uglavnom pojednostavljeno, pitanje je kako ćemo prihvatiti neke anomalije demokratskog političkog procesa, ako ovakav sustav dakle smatramo najboljim mogućim, onda su svi demokratski deficiti jednostavno anomalije koje će se kroz dužu praksu ispraviti, ili je možda stvar u tome da su demokratski deficiti kao što su korumpirano sudstvo, klijentelistički odnos izvršne vlasti itd - pojave koje dolaze u paketu s ovakvom stukturom.

gledajući naše društvo, prevladavajući je prvi odnos.