"Uhitit ću te, strpati u ludnicu i proglasiti ludim

Slučaj Marka Franciškovića, čovjeka koji je zbog namještene sprege suca Marka Benčića, doktorice psihijatrijske liječnice Anice Biško, ali i vrlo moguće samog ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, mjesecima liječen teškim lijekovima protiv namještene mu dijagnoze paranoidne shizofrenije, potresao je cijelu Hrvatsku.

Više manje razotkrila se nevjerojatna doza bahatosti kojom moćnici u našoj državi još uvijek posluju po principu staljinističke psihuške, te našim novcem, ljude koji im ne odgovaraju, trpaju u ludnicu, potpuno nezakonito i nelegitimno, kao što je bio slučaj s Franciškovićem. Nakon čak devet mjeseci prisilne hospitalizacije, slučaj Franciškovića je zbog medijskog pritiska i uključivanja Kuće za ljudska prava, sretno završen i Francišković je na slobodi. Pomislili bi kako su se isti moćnici koji su na očigled cijele javnosti kršili zakone i ljudska prava te zloupotrebljavali svoje javne funkcije u trenutku kada je Francišković oslobođen bar malo opametili. No, čini se kako je njihova moć u Hrvatskoj neograničena, pa su s trpanjem ljudi u ludnicu, jednostavno nastavili.

Sudac Marko Benčić u ovoj priči je najistaknutiji jer je on zapravo na temelju lažne dijagnoze prekršio niz zakona i strpao Franciškovića u ludnicu. U ovom novom slučaju Marko Benčić opet je strpao čovjeka u ludnicu, ali iz vlastitih interesa i preko leđa državnog aparata zloupotrijebio svoju funkciju javnog službenika i ponovno na odjel dr. Anice Biško, psihijatrice koja izmišlja dijagnoze po naređenju i prisilno liječi zdrave ljude.

Ivan Pranklin bio je zaposlenik Općinskog suda u Zagrebu, Ilica 207. Radio je posao službenog vozača dostave poziva, i bio je zadužen za nošenje kaznenih predmeta visoke povjerljivosti. Iako je godinu dana prije kobnog događaja predhodio veliki mobing na poslu na koji se i službeno žalio sucu Turudiću u više navrata, njegova prava kalvarija započinje kada je u potpunosti slučajno, vozeći se po gradu i obavljajući svoj posao za vrijeme radnog vremena ugledao suca Marka Benčića kako za vrijeme radnog vremena izlazi iz zgrade sutkinje Božice Barlović. Iako Ivan to nije nikome želio spominjati, sudac Benčić počeo ga je svakodnevno maltretirati nakon čega mu je pred svjedokom rekao: "Uhititi ću te, napraviti ti premetačinu kuće, strpat' ću te u ludnicu i proglasiti paranoidnim shizofrenikom, ja to mogu, zakon mi to dopušta."

Naravno, njegove riječi su se i ostvarile. Nakon tog događaja Ivan Pranklin dobio je otkaz i pokrenuo je radni spor. Samo tjedan dana prije prvog ročišta za radni spor, Ivanu Pranklinu na kućna vrata dolazi policija i poziva ga na obavijesni razgovor, pod izgovorom da Pranklin raspolaže informacijama koje su njima potrebne. Dobre volje, Pranklin odlazi njima pomoći i od tada se nije vratio. Ivan Pranklin je uhićen i na temelju kaznene prijave suca Marka Benčića koju je nadopunila baš sutkinja Božica Barlović, a tereti ga se, baš kao i Franciškovića za neku navodnu i nedokazivu prijetnju.

Pranklinu je dosuđen Istražni zatvor i odmah ga se željelo psihijatrijski vještačiti. Ivan Pranklin, upoznat sa slučajem Francišković odbija svako vještačenje sa psihijatrom Željkom Marinićem koji je u više navrata želio vještačiti Pranklina, no bezuspješno. U nemogućnosti vještačenja Pranklina jedan dan trpaju u pravosudni kombi, bez ikakve najave, ne govoreći mu kamo ide. Odvode ga na Črnomerac u tvrtku "Izbornik d.o.o"., vlasnice, Jadranke Zorić. Tamo je, kako Pranklin tvrdi, prisiljavan na više različitih radnji o kojima tek treba progovoriti, no najbitnije od svega je to da je tamo prisiljen na popunjavanje različitih psihotestova. Nakon toga, Ivan Pranklin dobio je dijagnozu paranoide i neubrojivosti. Naglo je preseljen  u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj na odjel svima poznate, kontroverzne doktorice Biško. U međuvremenu od strašnih uvjeta u Remetnicu, Pranklinu se pojavljuje njegova bolest gušterače te visoki šećer iako nikada nije bolovao od šećerne bolesti. Zbog toga, Ivana Pranklina trenutno dok se ne oporavi ne mogu liječiti teškim drogama kao Franciškovića, ali je svejedno podvrgnut prisilnoj terapiji Normabelima i još jednom lijeku koji pije prije spavanja za kojega mu nisu objasnili niti za što se koristi niti kako se zove. Iz slučaja Francišković doznali smo kako su strašni uvjeti na odjelu psihijatrije u Svetošimunskoj pa je sam boravak tamo potpuno zdravom čovjeku pravo mućenje. Njegovoj obitelji dr. Biško ne želi pokazati službeni nalaz niti im priopćiti kojim lijekom ga tretiraju. Sestra Ivana Pranklina, Ksenija za dnevno govori: "Slučaj mog brata je vrlo sličan slučaju Marka Franciškovića te se bojim da je i ovdje riječ o još jednom slučaju zlouporabe psihijatrije",kaže i dodaje kako je njen brat posve zdrav, te da, baš kao i Francišković nikada nije bolovao od nikakvih psihijatrijskih bolesti, te da je ovdje vrlo očita zlouporaba vlasti i povrede ljudskih prava.

Sanja Sarnavka i Kuća za ljudska prava, prate ovaj slučaj od samoga početka. "Mi smo šokirani kako se taj slučaj odmah dogodio iza Franciškovića što je samo dokaz da se neki neće opametiti nikad. Upravo smo danas dobili izvješće Povjerenstva za zaštitu pacijenata koji su izvrsno odradili svoj posao. U tom izviješću priloženi su dokazi da je Ivan Pranklin pretrpio tešku povredu ljudskih prava kao i povredu psiho-fizičkog zdravlja. Zanimljivo je kako se taj isti sudac, sudac Benčić pojavljuje u čak nekoliko slučajeva koje je Kuća za ljudska prava pratila, ali i ista retorika, liječnica, odjel... Naravno da ćemo se za Ivana Pranklina boriti, obavijestit ćemo sve odgovorne institucije - kako hrvatske tako i međunarodne. Zaista smo mislili da će se neke stvari nakon slučaja Francišković promijeniti ali ništa se ne mjenja kao što vidite, mi ćemo učiniti koliko možemo no, ostaje nam problem zloupotrebe psihijatrije u Hrvatskoj na koji nitko ne reagira", rekla nam je Sanja Sarnavka.

I zaista, isti sudac, ista liječnica, isti odjel, ista retorika, slična dijagnoza, ali druga žrtva. Ovoga puta to je mladi 32-godišnji Ivan Pranklin, mladić koji je samo želio raditi i uživati u životu. Mladić koji je slučajno vidio nešto što nije smio vidjeti i kojega sada muće zlotvori naše stvarnosti. Zaista, do kada će se šutjeti na ovakva zvjerstva u kojima močnici zaštićeni od državnog aparata, našim novcima provode zločinačku samovolju kojima uništavaju potpuno nevine živote naših sugrađana? Ivan Pranklin samo je javnosti poručio: "Oprosti im Bože, jer neznaju što čine".