Platon
Page 1 of 3
Page 1 of 3 • 1, 2, 3
Platon
"The safest general characterization of the European philosophical tradition is that it
consists of a series of footnotes to Plato." Alfred North Whitehead
Što je znanje?
Postoje dvije vrste znanja. Jedno je svakodnevna vrsta znanja o svijetu, koje stječemo osjetilima (obično se naziva "iskustvom"). Platon je mislio kako je ta vrsta znanja dovoljna običnim ljudima u njihovu svakodnevnom životu. Ali to nije pravo znanje. Kao i Heraklit, Pitagora pa možda i Sokrat, i Platon je mislio da je iskustveni svijet neka vrsta iluzije, veo koji nam skriva pravu istinu.
Svakodnevni je svijet prepun naizgled različitih stvari kojima je svojstvena nestabilnost i stalna promjena. Različiti ljudi doživljavaju ovaj površinski svijet na različite načine, i imaju različita gledišta o njegovim svojstvima; veličini, težini, privlačnosti...To znači da oni o ovom svijetu mogu imati samo "mišljenje", ali ne i pravo znanje. Nemoguće je bilo koje trajno ili pouzdano znanje o ovom osjetilnom svijetu. Mi živimo okruženi sjenama, snovima, odrazima i inferiornim kopijama nečega boljeg.
Univerzalije i partikularije
Svijet koji vidimo oko nas pun je "partikularija" - pojedinačnih primjeraka stvari: žirafa, olovaka, demokracija, prijatelja, crvenih vrata, stolova. Sve te stvari su također "nepostojane" - mogu postojati samo u određenu vremenu i na određenu prostoru. Da bismo dali smisao tom svijetu prepunom različitih pojedinačnosti, mi ga razborito svrstavamo u skupine ili vrste, da bi postao
jednostavniji i da bismo ga bolje pojmili.
Nije uvijek jasno jesu li te vrste prirodne i doista "prisutne" ili su praktičan sustav klasifikacije zasnovan na našim uopćavanjima. Povremeno izrone stvari koje se ne "uklapaju" ni u jednu vrstu za koju pretpostavljamo da su "prirodne" - kao na primjer australski čudnovati kljunaš, sisavac koji leže jaja.
Kad u rječniku tražimo riječi kao što su "žirafa" ili "olovka", nalazimo definiciju tih univerzalija ili vrsta. Rječnik nam daje definiciju zasnovanu na onome što je zajedničko svim žirafama. A to se ne odnosi na određenu, pojedinačnu žirafu po imenu "Mate" koja živi u londonskom zoološkom vrtu.
Uzori i odrazi
Svijet je pun određenih, pojedinačnih žirafa koje "pripadaju" općenitosti ili vrsti po imenu "žirafe". Što su točno općenitosti, jedna je od onih zagonetki koju većina ljudi razumno zanemaruje, ali to je oduvijek zabrinjavalo filozofe. Platon je bio prvi filozof koji je uvidio da su općenitosti problematične. Moje je objašnjenje da pojedinačna žirafa koju vidimo, poput Mate, mora biti
inferioran odraz neke savršene i trajne "opće žirafe".
Upravo je to razlog zbog kojeg, kad ugledamo pojedinačne primjere tih dugovratih stvorenja, znamo što su zapravo. Kako točno ta "savršena žirafa" postoji, koju vrstu stvarnosti ima i tko zapravo može imati iskustvo o njoj, pitanja su na koja Platon pokušava odgovoriti ali ne uvijek vrlo uspješno. On razvija epistemološki sustav s "dva svijeta" - savršenih ideja i nesavršenih odraza.
Zagonetni svijet ideja
Taj svijet savršenih uzora ili modela obično se naziva Platonovim svijetom idealnih "oblika" ili, još više zbunjujuće, svijetom "ideja". Platon daje različite i često proturječne opise tog svijeta, pa se čini kao da ga nikada nije dovoljno jasno razradio. Njegove ideje su vječne i nepromjenljive, savršeni uzori za znatno skromnije pojedinosti u našem običnom svijetu. Ideje postoje odvojeno od ljudskih bića i pojedinačnih objekata, a samo malobrojni daroviti i dobro uvježbani umovi mogu ih se "prisjetiti". Kad jednom otkriju i spoznaju ideje, ti stručnjaci postaju nepogrješivi autoriteti za sve.
Ideje su hijerarhijski složene u neku vrstu strukture. Ideja "stolca" je razmjerno banalna i hijerarhijski niska, dok je ideja "pravednog društva" veoma važna i nalazi se pri samome vrhu. To je neobična i zbunjujuća, često mistična epistemologija, koju je teško razumjeti ili u potpunosti razjasniti. Dijelom i zato što je zamišljena kao neka vrsta "vizije", pa se stoga i ne može izravno priopćiti.
Zašto su Platonu trebale ideje
Znamo kako se Heraklitovo viđenje nepouzdana materijalnog svijeta u neprestanom kretanju dojmilo mnogih grčkih filozofa. Jedan od odgovora na tu filozofiju je zaključak kako nikakvo znanje nije moguće - što je stajalište skeptika. Platonovo je rješenje kako postoji alternativni svijet nepromjenljivih ideja u kojem se nalazi istinsko znanje.
Heraklit je poticao zamisli kako je besmisleno tragati za znanjem u iskustvenom svijetu. Ali Pitagora je pokazao da se iza ovog, materijalnog svijeta nalazi matematičko znanje. Možete činiti inferioran preslik kruga crtajući ga u pijesku, ali sama je "kružnost" idealni pojam koji samo um može pojmiti. Možete kupiti šest jaja, ali nikada nećete naći "6", osim u umu. Geometrijski likovi i brojevi su čisti, trajni, neuništivi i nikad vas neće iznevjeriti. Dva i dva su, četiri, bezvremeno.
Mnogi su grčki intelektualci mislili kako je proučavanje matematike gotovo neka vrsta moralnog obrazovanja. Zato što se s brojevima približavamo onome što je krajnje "stvarno". Platon je bio opčinjen matematikom, pa je mislio kako bi sve znanje moralo biti slično, da bi bilo trajno i tako se "računalo" kao istinsko znanje.
Guest- Guest
Re: Platon
Citat:
"Je li svemir hologram?
Hologram je dvodimenzionalni komad otisnute plastike koji, kad ga se osvijetli odgovarajućom laserskom svijetlošću, projicira trodimenzionalnu sliku.
Početkom 1990-ih su nizozemski nobelovac Gerard 't Hoot i Leonard Susskind, isti onaj fizičar koji je koautor teorije struna, iznijeli hipotezu da bi svemir mogao djelovati na način analogan hologramu. Predložili su zapanjujuću mogućnost da bi procesi koje opažamo u svojoj trodimenzionalnoj svakodnevici mogli zapravo biti holografske projekcije fizikalnih procesa koji se odvijaju na dalekoj, dvodimenzionalnoj površini.
Prema toj novoj i neobičnoj viziji, mi sami i sve što vidimo bilo bi slično holografskim slikama.
Dok je Platon zamišljao da obična percepcija otkriva tek puke sjene stvarnosti, holografsko načelo slaže se s time, ali postavlja tu metaforu na glavu.
Sjene - ono što je ravno i postoji na dvodimenzionalnoj površini - su stvarne, a ono što naizgled ima bogatiju strukturu – višedimenzionalni entiteti (mi; svijet oko nas) – tek su projekcije sjena.
Da ponovim, premda je to čudnovata zamisao, a njezina uloga u konačnom objašnjenju prostorvremena nije ni izdaleka jasna, ' Hooftovo i Susskindovo takozvano holografsko načelo dobro je motivirano. Jer, kao što smo izložili u prethodnom odjeljku, najveća moguća entropija koju neki prostor može sadržavati razmjerna je graničnoj površini tog prostora, a ne obujmu njegove unutrašnjosti.
Stoga je prirodno pretpostaviti da najdublje, fundamentalne sastavnice svemira, njegovi najosnovniji stupnjevi slobode – entiteti koji nose entropiju svemira kao što stranice Rata i mira nose njegovu entropiju – počivaju na obuhvatnoj površini, a ne u unutrašnjosti svemira.
Ono što doživljavamo u "obujmu" svemira – u njegovoj masivnosti, kako to fizičari često kažu – bilo bi određeno onime što se događa na njegovoj graničnoj površini, kao što je ono što vidimo u holografskoj projekciji određeno informacijama zapisanima na dvodimenzionalnom komadu plastike.
Zakoni fizike djelovali bi poput svemirskog lasera i osvjetljavali stvarne procese svemira – procese koji se odvijaju na tankoj, dalekoj površini - i tako stvarali holografske iluzije svakodnevnog života."
Kraj citata.
"Tkivo svemira"; Brian Greene; str. 435.-436.
"Je li svemir hologram?
Hologram je dvodimenzionalni komad otisnute plastike koji, kad ga se osvijetli odgovarajućom laserskom svijetlošću, projicira trodimenzionalnu sliku.
Početkom 1990-ih su nizozemski nobelovac Gerard 't Hoot i Leonard Susskind, isti onaj fizičar koji je koautor teorije struna, iznijeli hipotezu da bi svemir mogao djelovati na način analogan hologramu. Predložili su zapanjujuću mogućnost da bi procesi koje opažamo u svojoj trodimenzionalnoj svakodnevici mogli zapravo biti holografske projekcije fizikalnih procesa koji se odvijaju na dalekoj, dvodimenzionalnoj površini.
Prema toj novoj i neobičnoj viziji, mi sami i sve što vidimo bilo bi slično holografskim slikama.
Dok je Platon zamišljao da obična percepcija otkriva tek puke sjene stvarnosti, holografsko načelo slaže se s time, ali postavlja tu metaforu na glavu.
Sjene - ono što je ravno i postoji na dvodimenzionalnoj površini - su stvarne, a ono što naizgled ima bogatiju strukturu – višedimenzionalni entiteti (mi; svijet oko nas) – tek su projekcije sjena.
Da ponovim, premda je to čudnovata zamisao, a njezina uloga u konačnom objašnjenju prostorvremena nije ni izdaleka jasna, ' Hooftovo i Susskindovo takozvano holografsko načelo dobro je motivirano. Jer, kao što smo izložili u prethodnom odjeljku, najveća moguća entropija koju neki prostor može sadržavati razmjerna je graničnoj površini tog prostora, a ne obujmu njegove unutrašnjosti.
Stoga je prirodno pretpostaviti da najdublje, fundamentalne sastavnice svemira, njegovi najosnovniji stupnjevi slobode – entiteti koji nose entropiju svemira kao što stranice Rata i mira nose njegovu entropiju – počivaju na obuhvatnoj površini, a ne u unutrašnjosti svemira.
Ono što doživljavamo u "obujmu" svemira – u njegovoj masivnosti, kako to fizičari često kažu – bilo bi određeno onime što se događa na njegovoj graničnoj površini, kao što je ono što vidimo u holografskoj projekciji određeno informacijama zapisanima na dvodimenzionalnom komadu plastike.
Zakoni fizike djelovali bi poput svemirskog lasera i osvjetljavali stvarne procese svemira – procese koji se odvijaju na tankoj, dalekoj površini - i tako stvarali holografske iluzije svakodnevnog života."
Kraj citata.
"Tkivo svemira"; Brian Greene; str. 435.-436.
Guest- Guest
Re: Platon
Vrlo zanimljivo, hvala na ovome.speare_shaker wrote:Citat:
"Je li svemir hologram?
Hologram je dvodimenzionalni komad otisnute plastike koji, kad ga se osvijetli odgovarajućom laserskom svijetlošću, projicira trodimenzionalnu sliku.
Početkom 1990-ih su nizozemski nobelovac Gerard 't Hoot i Leonard Susskind, isti onaj fizičar koji je koautor teorije struna, iznijeli hipotezu da bi svemir mogao djelovati na način analogan hologramu. Predložili su zapanjujuću mogućnost da bi procesi koje opažamo u svojoj trodimenzionalnoj svakodnevici mogli zapravo biti holografske projekcije fizikalnih procesa koji se odvijaju na dalekoj, dvodimenzionalnoj površini.
Prema toj novoj i neobičnoj viziji, mi sami i sve što vidimo bilo bi slično holografskim slikama.
Dok je Platon zamišljao da obična percepcija otkriva tek puke sjene stvarnosti, holografsko načelo slaže se s time, ali postavlja tu metaforu na glavu.
Sjene - ono što je ravno i postoji na dvodimenzionalnoj površini - su stvarne, a ono što naizgled ima bogatiju strukturu – višedimenzionalni entiteti (mi; svijet oko nas) – tek su projekcije sjena.
Da ponovim, premda je to čudnovata zamisao, a njezina uloga u konačnom objašnjenju prostorvremena nije ni izdaleka jasna, ' Hooftovo i Susskindovo takozvano holografsko načelo dobro je motivirano. Jer, kao što smo izložili u prethodnom odjeljku, najveća moguća entropija koju neki prostor može sadržavati razmjerna je graničnoj površini tog prostora, a ne obujmu njegove unutrašnjosti.
Stoga je prirodno pretpostaviti da najdublje, fundamentalne sastavnice svemira, njegovi najosnovniji stupnjevi slobode – entiteti koji nose entropiju svemira kao što stranice Rata i mira nose njegovu entropiju – počivaju na obuhvatnoj površini, a ne u unutrašnjosti svemira.
Ono što doživljavamo u "obujmu" svemira – u njegovoj masivnosti, kako to fizičari često kažu – bilo bi određeno onime što se događa na njegovoj graničnoj površini, kao što je ono što vidimo u holografskoj projekciji određeno informacijama zapisanima na dvodimenzionalnom komadu plastike.
Zakoni fizike djelovali bi poput svemirskog lasera i osvjetljavali stvarne procese svemira – procese koji se odvijaju na tankoj, dalekoj površini - i tako stvarali holografske iluzije svakodnevnog života."
Kraj citata.
"Tkivo svemira"; Brian Greene; str. 435.-436.
Guest- Guest
Re: Platon
"doživljaj" svemira ???
haha
to je kao i doživljaj Boga, posve isto
nema ga, mislim tog doživljaja ...a ni Boga ofc
nego vas dvojica baš mi je sjajno kak ko mali klinci koristite fiziku za bi povezali sjene i stvarnost
da bi plasirali Platonov davno otkantan idealizam u carstvo sjena i ideja kao nadređenih materiji
i pored toga misterioznost i tajnovitost svemira, koji ne znam zašto netko određuje time što je na površini svemira a ne u unutrašnjosti..koja kao je tek slika, hologram..navodno :silent: .
svemir je beskonačan i što sva tijela u njemu postoje unutar prostor vremena NE ZNAČI DA Tijela ne POSTOJE i da su sve to neki hologrami
u krajnjem slučaju i hologrami su tijela
Jer njihovo postojanje možemo registrirati
Ili bismo mogli, teoretski
haha
to je kao i doživljaj Boga, posve isto
nema ga, mislim tog doživljaja ...a ni Boga ofc
nego vas dvojica baš mi je sjajno kak ko mali klinci koristite fiziku za bi povezali sjene i stvarnost
da bi plasirali Platonov davno otkantan idealizam u carstvo sjena i ideja kao nadređenih materiji
i pored toga misterioznost i tajnovitost svemira, koji ne znam zašto netko određuje time što je na površini svemira a ne u unutrašnjosti..koja kao je tek slika, hologram..navodno :silent: .
svemir je beskonačan i što sva tijela u njemu postoje unutar prostor vremena NE ZNAČI DA Tijela ne POSTOJE i da su sve to neki hologrami
u krajnjem slučaju i hologrami su tijela
Jer njihovo postojanje možemo registrirati
Ili bismo mogli, teoretski
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Sora wrote:
svemir je beskonačan
Barataš temeljito zastarjelim percepcijama, očito i ne samo na području fizike.
Svemir naravno uopće nije beskonačan, samo je ogroman i bez granica. To je u mainstream fizici odavno čvrsto prihvaćena stvar, posebno nakon pojave gomile opažačkih nalaza koji su potvrdili ispravnost Teorije velikog praska.
I holografski princip zapravo govori o temeljnoj prirodi cjelokupne pojavne stvarnosti koja je po istom zapravo informacijske prirode, a slično govore i neke druge fizikalne teorije poput Loop quantum gravity čiji je autor Lee Smolin.
Guest- Guest
Re: Platon
Zapravo sam zapamtila da je svemir beskonačno konačan.
Sad gledam na Wikijunda ako postoji vise svemira, onda je moguće da se radi o beskonscnosti tj. Da
Se materija koja nestane u crnoj rupi jednog svemira, pojavi u drugom.
I drugo sto je temeljna priroda stvarnosti?
Holgrafski princip?
Pa zasto onda ne vidi nikad nitko Boga?
Ili sto je s mikrosvemirom kojeg ne vidimo?
A te fizikalne teorije koje ti navodiš nisu prihvaćene u ozbiljnoj znanosti.
Sad gledam na Wikijunda ako postoji vise svemira, onda je moguće da se radi o beskonscnosti tj. Da
Se materija koja nestane u crnoj rupi jednog svemira, pojavi u drugom.
I drugo sto je temeljna priroda stvarnosti?
Holgrafski princip?
Pa zasto onda ne vidi nikad nitko Boga?
Ili sto je s mikrosvemirom kojeg ne vidimo?
A te fizikalne teorije koje ti navodiš nisu prihvaćene u ozbiljnoj znanosti.
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Sora wrote:
Zapravo sam zapamtila da je svemir beskonačno konačan.
Dakle drveno željezo.
Sora wrote:
Sad gledam na Wikijunda ako postoji vise svemira, onda je moguće da se radi o beskonscnosti tj.
Nije moguće, jer je mainstream fizika čvrsto na stajalištu kako ne postoje realne beskonačnosti. Ovdje je riječ samo o beskonačnim vrijednostima koje se pojavljuju u matematici fizikalnih teorija, a matematika najnormalnije barata sa tim vrijednostima za razliku od fizike.
Dakle, kada je riječ o fizikalnim intepretacijama multiverse opcija, nema realnih beskonačnosti odnosno ne barata sa se sa realnim beskonačnih brojem takvih svemira, na stranu to što se beskonačnost u matematici uobičajeno ne smatra brojem jer se niti ne ponaša kao broj.
Sora wrote:
Pa zasto onda ne vidi nikad nitko Boga?
Zato što Bog ne prebiva u pojavnoj stvarnosti i nije vezan za istu i to po definiciji. Kao prvo.
Kao drugo, da Boga i vidiš, kako bi i po čemu prepoznala da je baš riječ o Bogu?
Sora wrote:
Ili sto je s mikrosvemirom kojeg ne vidimo?
Na stranu S/F i njihova maštovita uobičajena lupetanja o makro i mikro svemirima, očito je da se do sada, kao uostalom niti većina iz te S/F branše, nisi podrobnije upoznala sa značenjem pojma Planckove duljine i što ista zapravo predstavlja, inače ne bi ni spomenula pojam mikrosvemira, da sad ne spominjem drastične razlike između pravila i zakona po kojima se ravna ova nama relativno lako uočljiva stvarnost velikih objekata od onih koji vrijede u kvantnoj stvarnosti.
Sora wrote:
A te fizikalne teorije koje ti navodiš nisu prihvaćene u ozbiljnoj znanosti.
Itekako su prihvaćene i od njih se puno očekuje u budućnosti, druga je priča što za sada za njih nema čvrste potvrde u opažačkim nalazima.
Guest- Guest
Re: Platon
Ne nisu prihvacene te tvoje teorije
Koje se nazivaju inteligentni dizajn svemira
Američka akademija znanosti ih je odbacila kao neznanstvene
Uopće nema opszackih nalaza za nista od tih tvojih jezičnih bravura koje su većinom prazna i nelogična fantazoranja i nizanja termina iz fizike..
Inače kad si već spomenuo moje zastarjelo poimanje fizike
Mogu ti reci da je tvoje pozivanje na Platona puno puno puno starije
Toliko staro da već ima bradu ko oni vicevi s bradom
Oko par hiljada godina ...
A svakako očekuješ moje mišljenje kako bil Boga prepoznala i da ga sretnem?
Ne znam jel itko sreo Boga ?
Ako je mogao bi dati naputak kako se prepoznaje ...recimo ti bi možda mogao to reci ne?
Ali ne vjerujem ti ja da je moguće da postoji nešto sto nije stvarno i sto je nespoznatljivo
To je SF na kvadrat
Svatko tako moze tvrditi da nešto postoji izvan čovjekove mogucnosti spoznaje
Svatko...i o svačemu ili bilo čemu
Koje se nazivaju inteligentni dizajn svemira
Američka akademija znanosti ih je odbacila kao neznanstvene
Uopće nema opszackih nalaza za nista od tih tvojih jezičnih bravura koje su većinom prazna i nelogična fantazoranja i nizanja termina iz fizike..
Inače kad si već spomenuo moje zastarjelo poimanje fizike
Mogu ti reci da je tvoje pozivanje na Platona puno puno puno starije
Toliko staro da već ima bradu ko oni vicevi s bradom
Oko par hiljada godina ...
A svakako očekuješ moje mišljenje kako bil Boga prepoznala i da ga sretnem?
Ne znam jel itko sreo Boga ?
Ako je mogao bi dati naputak kako se prepoznaje ...recimo ti bi možda mogao to reci ne?
Ali ne vjerujem ti ja da je moguće da postoji nešto sto nije stvarno i sto je nespoznatljivo
To je SF na kvadrat
Svatko tako moze tvrditi da nešto postoji izvan čovjekove mogucnosti spoznaje
Svatko...i o svačemu ili bilo čemu
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Sora wrote:Ne nisu prihvacene te tvoje teorije
Koje se nazivaju inteligentni dizajn svemira
Američka akademija znanosti ih je odbacila kao neznanstvene
Sa ovim si pokazala ne samo da nemaš pojma o čemu sam ja zapravo govorio nego da ne znaš ni guglati, što me ne iznenađuje jer si već ranije na nethaerovom forumu pokazala kako ne barataš engleskim jezikom.
Newsflash for you and you only, niti princip holografije niti LQG Lee Smolina nemaju apsolutno nikakve veze sa pristupom tzv. inteligentnog dizajna koji je u obliku u kakvom se može sresti prije svega u SAD-u u svojoj suštini kreacionistički, a time i ne spada u znanost nego prije u pseudoznanost ako ne i u običnu antiznanstvenu prevaru.
Ostalo što si napisala ne osjećam potrebu komentirati.
Last edited by speare_shaker on 29/5/2014, 21:49; edited 1 time in total
Guest- Guest
Re: Platon
Lažeš sad
LEE Smolina ima veze s inteligentnim dizajnom svemira
LEE Smolina ima veze s inteligentnim dizajnom svemira
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Eh da, evo ti jedan mali slikoviti detalj iz Smolinove LQG
koja se usput rečeno ne bazira ni na kakvom kreacionističkom inteligentnom dizajnu nego na Einsteinovoj Općoj teoriji relativnosti, ali ako te zanimaju detalji, izvoli guglati. Ja ti to svakako nemam namjeru objašnjavati jer nema nikakvog smisla.
koja se usput rečeno ne bazira ni na kakvom kreacionističkom inteligentnom dizajnu nego na Einsteinovoj Općoj teoriji relativnosti, ali ako te zanimaju detalji, izvoli guglati. Ja ti to svakako nemam namjeru objašnjavati jer nema nikakvog smisla.
Guest- Guest
Re: Platon
guglala sam
nemaš ti namjeru meni niš objašnjavati jer je to teško objasniti pače nemoguće pa se nemoj mučiti
u svakom slučaju čovjek koji se bavi teorijskom fizikom, taj L Smolina je faca
i upravo suprotno od toga što veliš da se bazira na teoriji relativnosti, on dovodi tu teoriju u pitanje na način da tvrdi da svemir nije moguće istraživati samo matematičkim zakonitostima nego .. i uzeti u obzir INFORMACIJE tj hologramima
e sad moram priznati da nisam sigurna da li je njegov pristup filozofiji kreacionisticki ili su kreacionisti iskoristili njegove ideje
mogla bih i to provjeriti, nije problem ali zaista traži vremena
nemaš ti namjeru meni niš objašnjavati jer je to teško objasniti pače nemoguće pa se nemoj mučiti
u svakom slučaju čovjek koji se bavi teorijskom fizikom, taj L Smolina je faca
i upravo suprotno od toga što veliš da se bazira na teoriji relativnosti, on dovodi tu teoriju u pitanje na način da tvrdi da svemir nije moguće istraživati samo matematičkim zakonitostima nego .. i uzeti u obzir INFORMACIJE tj hologramima
e sad moram priznati da nisam sigurna da li je njegov pristup filozofiji kreacionisticki ili su kreacionisti iskoristili njegove ideje
mogla bih i to provjeriti, nije problem ali zaista traži vremena
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Sora wrote:
jer je to teško objasniti pače nemoguće
Govori u svoje ime.
Sora wrote:
i upravo suprotno od toga što veliš da se bazira na teoriji relativnosti
LQG se temelji na mogućnosti zakrivljenja prostorvremena samog u razne oblike, a ta proizlazi upravo iz Einsteinove Opće teorije relativnosti.
Sora wrote:
moram priznati da nisam sigurna da li je njegov pristup filozofiji kreacionisticki
Nije, nego upravo obrnuto od toga, o čemu svjedoči i njegova cosmological natural selection hipoteza koja podrazumjeva neku vrstu evolucije svemira.
Guest- Guest
Re: Platon
Govori u svoje ime...Sora wrote:
da bi plasirali Platonov davno otkantan idealizam u carstvo sjena i ideja kao nadređenih materiji
Guest- Guest
Re: Platon
von_Starhemberg wrote:Govori u svoje ime...Sora wrote:
da bi plasirali Platonov davno otkantan idealizam u carstvo sjena i ideja kao nadređenih materiji
Ali - eto ja bih radje u ime grčkih filozofa koji su pobijali Platona
od Aristotela do Demokrita
fakat
inače taj prigovor ili koji je već klinac, da ja neka govorim u svoje ime?
pa nego ... i govorim
takva sam po čitavom tijelu, samosvojna iako ne naravno izvan okvira koje zadaje neka opća .. kultura
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
i dakle SS
ne znaš ti ko ni ja vrhunsku fiziku, ili ajde ..znaš nešto više
1. Smolina polazi od postojanja vise svemira, kao što sam ti ja već lijepo napisala a ti nisi pročitao , te kaže da je evolucija svemira zato i moguća a za naš svemir kaže da je od onih koji su uvjetni za život
2.on je poznat po tome da ispravlja Einsteina i njegovu teoriju relativnosti, provjeri si to!
govori na temelju teorije struna da u fizici malih čestica mora biti apsolutno vrijeme, tako nešto
3.odista nije kreacionist iako sam našla raspravu koja ga koristi u tom smislu obzirom na neka mjesta njegove teorije ali isprika tebi svakako
ne znaš ti ko ni ja vrhunsku fiziku, ili ajde ..znaš nešto više
1. Smolina polazi od postojanja vise svemira, kao što sam ti ja već lijepo napisala a ti nisi pročitao , te kaže da je evolucija svemira zato i moguća a za naš svemir kaže da je od onih koji su uvjetni za život
2.on je poznat po tome da ispravlja Einsteina i njegovu teoriju relativnosti, provjeri si to!
govori na temelju teorije struna da u fizici malih čestica mora biti apsolutno vrijeme, tako nešto
3.odista nije kreacionist iako sam našla raspravu koja ga koristi u tom smislu obzirom na neka mjesta njegove teorije ali isprika tebi svakako
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
Sora wrote:
znaš nešto više
Što i nije neko posebno dostignuće, jer ti o fizici ne znaš praktički ništa.
Guest- Guest
Re: Platon
Je pa vi popovi znate sve o svemu ..
Ko nekada partijski komesari
Ko nekada partijski komesari
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Platon
The Measurement That Would Reveal The Universe As A Computer Simulation
If the cosmos is a numerical simulation, there ought to be clues in the spectrum of high energy cosmic rays, say theorists
One of modern physics’ most cherished ideas is quantum chromodynamics, the theory that describes the strong nuclear force, how it binds quarks and gluons into protons and neutrons, how these form nuclei that themselves interact. This is the universe at its most fundamental.
So an interesting pursuit is to simulate quantum chromodynamics on a computer to see what kind of complexity arises. The promise is that simulating physics on such a fundamental level is more or less equivalent to simulating the universe itself.
There are one or two challenges of course. The physics is mind-bogglingly complex and operates on a vanishingly small scale. So even using the world’s most powerful supercomputers, physicists have only managed to simulate tiny corners of the cosmos just a few femtometers across. (A femtometer is 10^-15 metres.)
That may not sound like much but the significant point is that the simulation is essentially indistinguishable from the real thing (at least as far as we understand it).
It’s not hard to imagine that Moore’s Law-type progress will allow physicists to simulate significantly larger regions of space. A region just a few micrometres across could encapsulate the entire workings of a human cell.
Again, the behaviour of this human cell would be indistinguishable from the real thing.
It’s this kind of thinking that forces physicists to consider the possibility that our entire cosmos could be running on a vastly powerful computer. If so, is there any way we could ever know?
Today, we get an answer of sorts from Silas Beane, at the University of Bonn in Germany, and a few pals. They say there is a way to see evidence that we are being simulated, at least in certain scenarios.
First, some background. The problem with all simulations is that the laws of physics, which appear continuous, have to be superimposed onto a discrete three dimensional lattice which advances in steps of time.
The question that Beane and co ask is whether the lattice spacing imposes any kind of limitation on the physical processes we see in the universe. They examine, in particular, high energy processes, which probe smaller regions of space as they get more energetic
What they find is interesting. They say that the lattice spacing imposes a fundamental limit on the energy that particles can have. That’s because nothing can exist that is smaller than the lattice itself.
So if our cosmos is merely a simulation, there ought to be a cut off in the spectrum of high energy particles.
It turns out there is exactly this kind of cut off in the energy of cosmic ray particles, a limit known as the Greisen–Zatsepin–Kuzmin or GZK cut off.
This cut-off has been well studied and comes about because high energy particles interact with the cosmic microwave background and so lose energy as they travel long distances.
But Beane and co calculate that the lattice spacing imposes some additional features on the spectrum. “The most striking feature…is that the angular distribution of the highest energy components would exhibit cubic symmetry in the rest frame of the lattice, deviating significantly from isotropy,” they say.
In other words, the cosmic rays would travel preferentially along the axes of the lattice, so we wouldn’t see them equally in all directions.
That’s a measurement we could do now with current technology. Finding the effect would be equivalent to being able to to ‘see’ the orientation of lattice on which our universe is simulated.
That’s cool, mind-blowing even. But the calculations by Beane and co are not without some important caveats. One problem is that the computer lattice may be constructed in an entirely different way to the one envisaged by these guys.
Another is that this effect is only measurable if the lattice cut off is the same as the GZK cut off. This occurs when the lattice spacing is about 10^-12 femtometers. If the spacing is significantly smaller than that, we’ll see nothing.
Nevertheless, it’s surely worth looking for, if only to rule out the possibility that we’re part of a simulation of this particular kind but secretly in the hope that we’ll find good evidence of our robotic overlords once and for all.
Ref:http://arxiv.org/pdf/1210.1847v2.pdf : Constraints on the Universe as a Numerical Simulation
http://www.technologyreview.com/view/429561/the-measurement-that-would-reveal-the-universe-as-a-computer-simulation/
If the cosmos is a numerical simulation, there ought to be clues in the spectrum of high energy cosmic rays, say theorists
One of modern physics’ most cherished ideas is quantum chromodynamics, the theory that describes the strong nuclear force, how it binds quarks and gluons into protons and neutrons, how these form nuclei that themselves interact. This is the universe at its most fundamental.
So an interesting pursuit is to simulate quantum chromodynamics on a computer to see what kind of complexity arises. The promise is that simulating physics on such a fundamental level is more or less equivalent to simulating the universe itself.
There are one or two challenges of course. The physics is mind-bogglingly complex and operates on a vanishingly small scale. So even using the world’s most powerful supercomputers, physicists have only managed to simulate tiny corners of the cosmos just a few femtometers across. (A femtometer is 10^-15 metres.)
That may not sound like much but the significant point is that the simulation is essentially indistinguishable from the real thing (at least as far as we understand it).
It’s not hard to imagine that Moore’s Law-type progress will allow physicists to simulate significantly larger regions of space. A region just a few micrometres across could encapsulate the entire workings of a human cell.
Again, the behaviour of this human cell would be indistinguishable from the real thing.
It’s this kind of thinking that forces physicists to consider the possibility that our entire cosmos could be running on a vastly powerful computer. If so, is there any way we could ever know?
Today, we get an answer of sorts from Silas Beane, at the University of Bonn in Germany, and a few pals. They say there is a way to see evidence that we are being simulated, at least in certain scenarios.
First, some background. The problem with all simulations is that the laws of physics, which appear continuous, have to be superimposed onto a discrete three dimensional lattice which advances in steps of time.
The question that Beane and co ask is whether the lattice spacing imposes any kind of limitation on the physical processes we see in the universe. They examine, in particular, high energy processes, which probe smaller regions of space as they get more energetic
What they find is interesting. They say that the lattice spacing imposes a fundamental limit on the energy that particles can have. That’s because nothing can exist that is smaller than the lattice itself.
So if our cosmos is merely a simulation, there ought to be a cut off in the spectrum of high energy particles.
It turns out there is exactly this kind of cut off in the energy of cosmic ray particles, a limit known as the Greisen–Zatsepin–Kuzmin or GZK cut off.
This cut-off has been well studied and comes about because high energy particles interact with the cosmic microwave background and so lose energy as they travel long distances.
But Beane and co calculate that the lattice spacing imposes some additional features on the spectrum. “The most striking feature…is that the angular distribution of the highest energy components would exhibit cubic symmetry in the rest frame of the lattice, deviating significantly from isotropy,” they say.
In other words, the cosmic rays would travel preferentially along the axes of the lattice, so we wouldn’t see them equally in all directions.
That’s a measurement we could do now with current technology. Finding the effect would be equivalent to being able to to ‘see’ the orientation of lattice on which our universe is simulated.
That’s cool, mind-blowing even. But the calculations by Beane and co are not without some important caveats. One problem is that the computer lattice may be constructed in an entirely different way to the one envisaged by these guys.
Another is that this effect is only measurable if the lattice cut off is the same as the GZK cut off. This occurs when the lattice spacing is about 10^-12 femtometers. If the spacing is significantly smaller than that, we’ll see nothing.
Nevertheless, it’s surely worth looking for, if only to rule out the possibility that we’re part of a simulation of this particular kind but secretly in the hope that we’ll find good evidence of our robotic overlords once and for all.
Ref:http://arxiv.org/pdf/1210.1847v2.pdf : Constraints on the Universe as a Numerical Simulation
http://www.technologyreview.com/view/429561/the-measurement-that-would-reveal-the-universe-as-a-computer-simulation/
Guest- Guest
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Page 1 of 3 • 1, 2, 3
Page 1 of 3
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum