Eskalirao je rat u Ukrajini. Što će sad Vucić i Dodik?

Otkako je u veljači Rusija napala Ukrajinu, traju nagađanja i prognoze oko situacije u regiji, odnosno koliko ovaj rat može poglavito utjecati na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.

Nakon žestoke ukrajinske protuofenzive, a u kojoj su ukrajinske oružane snage nedavno zauzele više od 2500 četvornih kilometara svoje zemlje pod ruskom okupacijom, Ruska Federacija se odlučila na eskalaciju sukoba, što je dodatno produbilo pitanje oko utjecaja na jugozapadni Balkan.

Vijesti o eskalaciji alarmirale cijeli svijet

Ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je djelomičnu mobilizaciju kako bi ojačao ruske snage. Zbog toga su u Rusiji izbili žestoki prosvjedi na kojima je privedeno 1200 ljudi. Njima prijeti dugogodišnja zatvorska kazna.

Uglavnom, vijesti o eskalaciji su alarmirale cijeli svijet. Neki okviran zaključak bio bi taj da mobilizacija teško može spasiti posrnulu rusku vojsku, ali mogla bi je na kratki rok sačuvati od kolapsa.

A kako je to tema od velikog značaja u cijeloj Europi i svijetu, tako je i u regiji, o kojoj se kroz ruske aspiracije govori od početka rata.

Dakle, još početkom rata, u ožujku, Dušanka Majkić, zastupnica SNSD-a u državnom parlamentu, stranke predsjednika Milorada Dodika i člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, komentirajući na društvenim mrežama rat u Ukrajini, zaprijetila je da se i u BiH može dogoditi sličan scenarij.

U travnju je veleposlanstvo Rusije u Bosni i Hercegovini zaprijetilo ovoj zemlji zbog njezinih aspiracija da postane članica NATO-a, navodeći kako bi to predstavljalo jasan "proturuski korak" na koji bi Moskva morala odgovoriti.

Vucić govori o trećem svjetskom ratu, Srbija i dalje neopredijeljena

Što se tiče Srbije, tu je glavno pitanje od početka rata za koga će se ona opredijeliti, Zapad ili Rusiju. Opredjeljenje za Rusiju potkopava srpske aspiracije prema zapadnoj Europi. Srbija zasad i dalje balansira između dvije strane. I dalje se nije priključila zapadnim sankcijama Rusiji.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vucić je govorio ovog tjedna da ga je strah onoga što slijedi.

"Vjerujte mi, ne dođe li do primirja poslije Donbasa, imat ćemo gori svjetski rat nego što je bio drugi. Mali čovjek s Balkana to govori. Nadam se da će početi s mirovnim pregovorima, inače odosmo svi", podvukao je nedavno Vucić.

Također, mogući problem za Srbiju je i dolazak velikog broja Rusa zbog mobilizacije i rata.

Olenik: Nacionalisti su malo utihnuli nakon ukrajinskih pobjeda

Kakva je zaista situacija u Srbiji? Popričali smo s dugogodišnjim kritičarem režima Aleksandra Vučića i zastupnikom Narodne skupštine Srbije s liste "Zajedno za Vojvodinu" Aleksandrom Olenikom.

"Vucić ima tu jednu dramaturšku crtu da oko svega nepotrebno čini priču. Situacija jest ozbiljna, što se tiče građana malo se promijenila kod pojedinaca koji su bili najzastupljeniji zagovornici ruske agresije. Ti nacionalisti su malo utihnuli nakon ukrajinskih pobjeda. Putin im je i osobno dao mogućnost da se pridruže borbi. Nitko se pozivu nije odazvao.

Čini mi se da više u društvu nema toliku prolaznost to busanje u prsa. Kao svi desničari, bili su hrabri kad je trebalo druge tjerati u rat. Imate primjer sa sinom Dmitrija Peskova kojega su lažno nazvali da se javi da ide u vojsku pa je došlo do izgovora. Tako bi i svi ti zagovaratelji rata nestali", govori.

"Pogrešno je što Adem Vuchiqi opravdava Miloševića, Šešelja i sebe"

"Sada mi imamo situaciju i oko dolaska Rusa, onih koji bježe od eventualne mobilizacije. Cijena karte je astronomski skočila, desetak dana unaprijed su svi letovi rasprodani", govori on.

Nadovezao se na Vucićevo obraćanje Ujedinjenim narodima.

"Pogrešno je jer ono temeljem priče o Kosovu povlači jednakost Srbije i Ukrajine, a tu nema jednakosti. Tako sakriva i opravdava zločinačku politiku Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, a samim tim i sebe.

Oni su imali ideju o velikoj Srbiji, on ima taj "srpski svet", ali zaboravlja najvažnije. Rusija je napala Ukrajinu. To povlačenje jednakosti Ukrajine i Srbije je sramotno opravdavanje zločinačke politike i njega osobno jer je u tome sudjelovao", govori.

"I dalje ćemo sjedati na pet stolica"

Što se tiče promjene službene politike, Olenik kaže da nije optimist.

"Mislim da neće biti promjena. i dalje ćemo sjedati na pet stolica i šest stubova. To je štetno za građane i državu, svaki dan koji prođe a da nismo uveli sankcije, povećava štetu. To dolazi na naplatu građanima. Guramo sebe na poziciju Bjelorusije", zaključio je Olenik.

Što se tiče BiH, najveće pitanje je ono oko pozicije člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. O eskalaciji sukoba, Dodik se nije posebno izjasnio. Ipak, bio je na sastanku kod Putina gdje je poručio da je sretan da ima takve prijatelje.

Uoči odlaska u Moskvu kazao je da njegov glavni cilj ostaje uspostava Republike Srpske kao neovisne države. Također, rekao je da će od Putina tražiti da Rusija u Vijeću sigurnosti UN-a glasa za nastavak vojne misije Europske unije u BiH "Althea" jer procjenjuje kako je to sada jedini način da se spriječi raspoređivanje snaga NATO-a.

Marić: Dodik je samo kriminalac koji glumi nacionalista

Politička analitičarka Ivana Marić ne smatra da u svemu ovome ima nečeg posebno novoga.

"Sreća u nesreći je ta da je Dodik mudar političar i da ipak nije nacionalist, nego samo kriminalac koji glumi nacionalista jer ne želi odgovarati za svoj kriminal. On dobro spina, ali neće napraviti ono što bi moglo naškoditi BiH. On i ne želi odcjepljenje", govori ona za Index.

Dodaje kako očito vješto manipulira odcjepljenjem.

"Neće ovo sve imati nekog značaja u BiH. Da je Dodik želio zakuhavati, to bi već napravio na mnogo načina kad je rat počeo. On dođe do određene točke, provocira, ali točno stane na vrijeme da ga ne bi "pretukli", navodi.

Tvrdi i ona da očekuje kako će splasnuti optimizam i ljubav prema Rusiji uz najnovija događanja. Što se tiče ruskog odnosa prema BiH, odnosno prethodnih pretenzija, dodaje kako to ne treba smatrati nečim ozbiljnim.

"Rusija koristi BiH zbog geografskog položaja"

"Rusija ima pristup Europi samo preko BiH ili Srbije, Rusi su svjesni da čak niti s Vucićem ne mogu komunicirati kako žele pa nekakve strjelice odapinju prema BiH. A vide i da mogu jer nitko od političara na to ne reagira. Baš nitko.

Njima je BiH zanimljiva zbog geografskog položaja, žele tako predstaviti sebe kao one koji imaju partnere u srcu Europe. Samo se o tome tu radi", kazala je ona.

Dodaje kako su ipak prisutne određene zablude u narodu.

"U narodu Republike Srbije se smatra ipak da je Rusija tu kao neki prijatelj, kao da je puno uložila. To su zablude. Tako Bošnjaci misle da je Turska puno ulagala. A istina je drugačija, u suštini Austrija je najviše pomagala. No, to su neke krive percepcije o prijateljstvu.

Čini mi se ipak i da Srbi u BiH, kao Hrvati i Bošnjaci, idu prema Zapadu. Kunu se u te druge države, ali Zapad je bolji izbor za život, moderne demokracije. Ipak to oni znaju", dodala je Marić.


Eskalirao je rat u Ukrajini. Što će sad Vucić i Dodik?

Ljudima još nije jasno da je počeo Treći svjetski rat

Nada i realne mogućnosti zaustavljanja započetog rata još postoje, no nadu svakim novim danom ruši neviđena propaganda, širenje ratne histerije preko medija i navijačko ludilo fanova zaraćenih strana, koji signaliziraju da su ratne odluke već odavno donesene i da ne postoji mogućnost zaustavljanja sukoba
Europa i svijet ruskom agresijom na Ukrajinu i otvaranjem globalnog sukoba Zapada s Rusijom i Kinom pod prozirnom ideološkom krinkom borbe liberalnih demokracija predvođenih SAD-om protiv autokratskih režima Kine i Rusije tonu u kaskadni, postupno eskalirajući ili “puzeći” svjetski rat.

U europskim prijestolnicama polako se gase svjetla i nećemo ih više vidjeti upaljene za naših života, izjavio je šef britanske diplomacije Sir Edward Greyprvih dana Prvoga svjetskoga rata. Cinizmom povijesti sada se svjetla po europskim gradovima gase i doslovno. Nastali polumrak zlokobno ukazuje na to da smo na pragu novog velikog svjetskog sukoba, koji bi po opsegu i posljedicama mogao zasjeniti tragediju velikih ratova 20. stoljeća.

Sistemski sukobi

Za razliku od Prvoga i Drugoga svjetskog rata, koji su bili sistemski sukobi i u kojima su sučeljene strane odmah aktivirale sve vojne potencijale do razine do koje su u početnom trenutku rata to mogle učiniti, ovaj novi svjetski rat u koji Europa i svijet tonu prvi je svjetski hibridni rat koji eskalira postupno i u koji sukobljene strane tonu stupnjevano. Riječ je o razlomljenom svjetskom ratu s puzajućom eskalacijom i postupnim prerastanjem njegovih odvojenih segmenata u jedinstveni svjetski sukob.

Nažalost, sve manje je nade da će globalni rat u koji je svijet, manje-više neprimjetno, već ušao i koji je iniciran ruskom agresijom na Ukrajinu biti zaustavljen i da će se prekinuti postupno uranjanje u novu veliku ratnu klaonicu nakon gotovo osam desetljeća održavanja kakvog-takvog mirovnog režima koji je sprečavao izravne vojne sukobe svjetskih sila. Već same trenutne opcije daljnjeg odvijanja rata u Ukrajini, kao inicijalnog rata za eskalirajući svjetski sukob, govore sve – ako u ratu počne gubiti Ukrajina, neizbježno će se izravno uključiti SAD i NATO-saveznici jer ne mogu dopustiti rusku pobjedu, a ako počne gubiti Rusija, režim na vlasti u Moskvi ne bi preživio i eskalirat će sukob čak i nekim oblikom upotrebe oružja masovnog uništenja, nakon čega će se, kao i u prvom slučaju, izravno uključiti SAD i NATO.

Nada i realne mogućnosti zaustavljanja započetog rata još postoje, no nadu svakim novim danom ruši neviđena propaganda, širenje ratne histerije preko medija i navijačko ludilo fanova zaraćenih strana, koji signaliziraju da su ratne odluke već odavno donesene i da ne postoji nikakva mogućnost zaustavljanja eskalirajućeg sukoba. Iako ne postoji ništa, baš ništa što može opravdati rusku agresiju, nastavlja se zapanjujuća medijska i podrška na društvenim mrežama prljavom i agresivnom ratu Rusije protiv Ukrajine.

Ratna paradigma

Istodobno, medijska prezentacija toga i takvog rata kao kakve sportske utakmice s navijačima ili nekakve videoigre, čemu su se posvetili zapadni mediji, u biti služi uvođenju paradigme rata u kolektivno razmišljanje Europe i cijeloga svijeta kao još jednog “novog normalnog”.

Time se dokidaju mogućnosti zaustavljanja započetog svjetskog rata, a lako je moguće, s druge strane, i da je stvorena ratna paradigma zapravo odraz realnosti, da su se svjetla odavno ugasila i da je svjetski rat već odavno u tijeku.

Ako ga je teško prepoznati, to je zato što je tijekom povijesti svaki veliki sukob svjetskih sila uvijek bio drugačiji, u drugačijem obliku i zamaskiran različitim ideološkim postavkama. Stoga je svaki započeti sukob bilo teško prepoznati kao obračun velesila i svjetski sukob u trenutku kada bi on započeo, odnosno u trenutku koji je povijest poslije označila kao nulti dan, datum početka svjetskog rata. Danas je započeti svjetski sukob još teže prepoznati zbog raširenog uvjerenja da on nije moguć zbog postojanja nuklearnog oružja u rukama svjetskih sila i zbog potpuno novih oblika ratovanja koje će se u njemu provoditi.

Mogućnost identifikacije otvorenog ratnog sukoba na teritoriju Europe kao prve faze novog svjetskog rata posebice otežava njegova očito puzajuća eskalacija i njegov dosad iskazani  postupni ili kaskadni tijek.

Zapravo su i Prvi i Drugi svjetski rat, promatraju li se kao jedan jedinstveni sukob, bili jedan kaskadni rat započet 1914. godine  koji je trajao do poraza Njemačke i njezina bloka 1945. godine i ponovne uspostave djelomično modificiranog mirovnog poretka stvorenog dogovorima pobjednika Prvoga svjetskog rata. Taj poredak nastao pogodbama sila pobjednica 1918. godine pod pokroviteljstvom SAD-a, poznati kao versajski poredak, sada je definitivno na izdisaju i jedino što sprečava eksplozivnu eskalaciju rata u Europi u rat na svjetskoj razini je postojanje nuklearnog oružja.

Puzajuća eskalacija

Upravo zbog toga novi započeti svjetski rat vodećih svjetskih sila poprima karakter postupnosti, puzajuće eskalacije i kaskadnog uvlačenja potencijala svjetskih sila u njegov tijek.

Novi svjetski rat koji je započeo bit će postupan sa stupnjevanim razvojem, kako u vremenskoj, tako i u prostornoj dimenziji. Kako bude trajao taj kaskadni rat, uključivat će sve veće prostore, izazivati odvojene sukobe dok se konačno svi fragmentirani isječci toga rata ne oblikuju u jedinstveni svjetski rat. On neće biti nikada objavljen i dugo neće biti nedvojbeno jasno je li i kada je započeo.  Njegova stupnjevana eskalacija dugo će prikrivati njegov stvarni karakter svjetskog rata.

Svaki veliki rat imao je kroz povijest drugačiji oblik pa je redovito zbog toga bio i neprepoznatljiv kao globalni sukob. Malo tko je 1914. godine vjerovao da će sukob između Austro-Ugarske i Srbije prerasti u Veliki rat, poslije označen kao Prvi svjetski rat. Taj naizgled na Balkan ograničen sukob zapravo je označio kraj jednog mirovnog poretka i rat za stvaranje novog mirovnog poretka. “Europski koncert sila”, kako se nazivao mirovni poredak u Europi stvoren nakon Napoleonskih ratova i Bečkog kongresa 1815. godine, Prvim svjetskim ratom pretvoren je u prah i pepeo. Na njegovu zgarištu stvoren je versajski mirovni poredak koji se u raznim modifikacijama održao do danas, a sada je došao trenutak njegova rušenja i zamjene novim poretkom.

Europski koncert sila stvoren je nakon konačnog Napoleonova poraza i Bečkog kongresa 1815. godine. Na njemu je uspostavljeno neformalno partnerstvo pobjedničkih sila, koje su na temelju uravnoteženih odnosa moći formirale i gotovo pola stoljeća održavale europski mirovni poredak i stabilnost kontinentalne Europe. Partnerstvo sila koje su faktički vladale Europom nakon Bečkoga kongresa u povijesti ostalo je zabilježeno pod nazivom Europski koncert.

Vječni mir

Europski koncert, koji su činile Velika Britanija, Francuska, Rusija, Pruska i Austrija, osnovan 1815. godine, izgradio je mirovni poredak usred ideološke raznolikosti sila koje su ga tvorile. Utemeljen, umjesto na formalnom savezništvu ili ugovorima, primarno na neformalnom partnerstvu, redovitoj komunikaciji i mirnom, dogovornom rješavanju sporova u cilju održavanja međusobnih nagodbi, Europski koncert osigurao je mir u Europi sve do Francusko-pruskog rata (1870.–1871.). I nakon tog rata i ujedinjenja Njemačke kancelar Otto von Bismarck pokušavao je diplomacijom i stvaranjem mreže saveza i dalje održavati europski mirovni poredak i time u konačnici njemačke dobitke ostvarene pobjedom nad Francuzima. Europski koncert praktički je i dalje ostao na životu i održavao mir na europskom kontinentu sve do 1. svjetskog rata.

Taj rat, za koji su kao i obično svi vjerovali da ga mogu kontrolirati, pa se čak i vjerovalo da bi mogao biti dovršen u pola godine, do Božića 1914. godine, govorilo se tada, eksplozivno je eskalirao i prerastao u svjetski sukob tadašnjih sila. Njegov kraj nije nastupio ni formalnim sklapanjem mira i stvaranjem novog versajskog poretka 1918. godine na temelju pregovora ratnih pobjednika na mirovnoj konferenciji u Versaillesu i pod američkim patronatom jer nisu razriješeni sučeljeni interesi i ambicije velikih sila.

Rat je, iako su potpisani mirovni sporazumi, nastavio svoj prigušeni i postupni hod prema svojoj sljedećoj neizbježnoj eskalaciji, kada su sile u Europi predvođene Njemačkom, nezadovoljne raspodjelom moći i uspostavljenim novim mirovnim poretkom, krenule u njegovo rušenje. U Aziji je Japan 1937. godine udario na Kinu i krenuo u ekspanziju, a Njemačka je pokrenula rat u Europi dvije godine poslije. Nakon njihova poraza 1945. godine versajski mirovni poredak u Europi i na Bliskom istoku obnovljen je i djelomično modificiran novim sporazumima pobjednika.

Američki versajski mir doživio je poraz

Novostvoreni poredak pod američkim kišobranom ostao je netaknut do danas, a njegov kostur nije ništa drugo nego onaj isti stoljeće star versajski mirovni poredak, o čemu uostalom svjedoči i činjenica da je većina granica u srednjoj i istočnoj Europi, kao i na bivšim osmanlijskim posjedima na Bliskom istoku, iscrtana još na Versajskoj mirovnoj konferenciji i potvrđena međudržavnim ugovorima koji su sastavni dio poretka koji je i danas na snazi. Jednako kao i granice država istočne i srednje Europe, i granice današnje Sirije i Iraka iscrtane su na Versajskoj mirovnoj konferenciji i te države su također tvorevine versajskog poretka. Da se vladajući mirovni poredak u Europi bliži kraju, moglo se stoga naslutiti za trajanja ratova koji su na Bliskom istoku u praksi razorili Irak i Siriju kao versajske tvorevine. Izgaranje mirovnog poretka u Europi počelo je proteklih desetljeća ratovima na Bliskom istoku.

Joschka Fischer smatra da ni prošli rat nije završen

Višegodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer u autorskom članku pod naslovom “The End Of Stability” od 29. kolovoza otvoreno potvrđuje da dolazi do nove smjene mirovnih poredaka, a sve su smjene dosad u povijesti provođene kroz velike svjetske ratove. Fischer bez ikakve dvojbe navodi: “Iako je svjetski poredak izgrađen nakon Drugoga svjetskog rata bio daleko od savršenog, barem je pružao stabilnost i brojne mogućnosti za međunarodnu suradnju. Ali sada se čini kako se raspada. Dok se većina kriza u nedavnoj povijesti događala unutar postojećeg sustava, sada se suočavamo s krajem samog sustava. Htjeli ili ne htjeli, najavljuje se nova realnost i povratka na prijašnje stanje više nema”, upozorava Fischer.

Ujedinjenje ratova

Mirovnom poretku koji je na snazi u Europi, jednako kao nekad poretku Europskog koncerta sila, bliži se kraj. Odnosi između svjetskih sila postupno ga razdiru, i u istoj mjeri kako ga razaraju, tako svijet tone u novi svjetski sukob u dosad neviđenom obliku. Stari poredak je na izdisaju, a novi se tek treba stvoriti.

Počinje era ratova koji će se ujediniti postupno u jedan svjetski rat koji se od prethodnih razlikuje po tome što je skalabilan zbog ograničenja koja postavlja oružje masovnog uništenja. Taj kaskadno-eskalirajući svjetski sukob ubrzava procese rušenja globalizacije uništavanjem financijskih, investicijskih i trgovinskih veza, što u praksi znači kidanje dobavnih pravaca energenata, roba i industrijskih komponenti. Suprotnosti između velikih sila SAD-a, Rusije i Kine došle su do kulminacijske točke kada je sukob neizbježan, a europske sile i njihova Europska unija zbog pogrešnih odluka u prošlosti i odbijanja prihvaćanja realnosti da je započeo novi svjetski sukob upadaju u podređenu poziciju, kada od subjekta geopolitike postaju objektom i mjestom borbe drugih sila, uključujući i oružane ratove glavnih aktera u borbi za svjetsku dominaciju.

Definitivno dolazi vrijeme ratnih sukoba kao sastavnih dijelova jedinstvenog puzajućeg svjetskog rata. Ratni okršaji postupno će voditi k velikom oružanom sukobu kroz faze trgovinskih ratova, bitke za tehnologiju, ovladavanje financijama, sirovinama, energentima, tržištima valuta, informacijama, provođenjem terorističkih djela, udarima na infrastrukturu protivnika, obavještajnim operacijama, prikrivenim napadima na značajne objekte protivnika dronovima, atentatima čiji se broj i učestalost rapidno povećavaju, do nadmetanja za kontrolu strateški važnih komunikacijskih kopnenih i pomorskih putova, zahuktale borbe za kontrolu oceanskih prostranstava i sve češće naznake borbe za kontrolu svemirskog prostora.

Narušena ravnoteža

Eskalacija će se odvijati kroz veći broj posredničkih, naizgled lokalnih ratova, državnih udara i rušenja vlada u pojedinim državama. Sve te aktivnosti novog svjetskog rata odvijat će se pod neposrednom prijetnjom izravnog sukoba SAD-a i NATO-a s Rusijom u Europi i SAD-a i saveznika s Kinom u Aziji, a u konačnici sve će one upravo i voditi ratnom  razrješenju suprotnosti.

Kao i prethodni svjetski ratovi, i ovaj će zapravo biti rat za kontrolu Euroazije, odnosno središnje svjetske kopnene mase, kako na europskom, tako i na azijskom dijelu ratišta.

Novi kaskadni svjetski rat rušit će mirovni poredak koji je postao nestabilan i u kojem je ravnoteža narušena, a u plamenovima rata nastat će novi poredak. Povijesno iskustvo kazuje da rušenje starog i stvaranje novog poretka i smjene geopolitičkih epoha nikada nisu prošli bez rata. Sve ukazuje na to da se povijest neumoljivo ponavlja.


https://www.geopolitika.news/analize/m-stefanov-ljudima-jos-nije-jasno-da-je-poceo-treci-svjetski-rat/

Što se tiče Srbije, tu je glavno pitanje od početka rata za koga će se ona opredijeliti, Zapad ili Rusiju. Opredjeljenje za Rusiju potkopava srpske aspiracije prema zapadnoj Europi. Srbija zasad i dalje balansira između dvije strane. I dalje se nije priključila zapadnim sankcijama Rusiji.

Što se tiče promjene službene politike, Olenik kaže da nije optimist.

"Mislim da neće biti promjena. i dalje ćemo sjedati na pet stolica i šest stubova. To je štetno za građane i državu, svaki dan koji prođe a da nismo uveli sankcije, povećava štetu. To dolazi na naplatu građanima. Guramo sebe na poziciju Bjelorusije", zaključio je Olenik.

Šta će Adem Vuchiqi i Dodik ?
Ništa. Boli ih kitomir za  Ukrajinu