Ostaria Siciliana

Gnječ wrote:Alkohol je dobar za vanjsku uporabu za liječiti vanjske rane ali nije dobar za unuta4nju upotrebu za liječenje duševnih rana. Usput jedan bićerin svaki dan ili čaša vina i piva nikome neće naškoditi upravo suprotno alkohol je vazodilatator i bronhodilatator pa svi kad su u nekoj stresnoj situaciji automatski posegnu za čašicom neke žestice kao antistres terapija. Ali tu treba stati jer svaka dalnja doza neće pomoći nego će napraviti suprotan efekat. Alkohol nije lijek za rijesavanje problema.

Gnječ wrote:

najubojitiji smo bili kad bi izuli tenisice. kriste krolju kako je to smrdilo do zla boga. komšije njemci u susjednim šatorima bi negodovali how it stinks himmel achtung...  weee... baš smo bili krejzi motherfuckers.

Gnječ wrote:Jebemu imam toliko posla da bi najrađe opalio štrajk. Ja proleter šljaker štrajkam protiv mene šefa okrutnog kapitalističkog izrabljivača mene proletera radnika. Kako to izvesti?

darth_vader wrote:

Gnječ wrote:Jebemu imam toliko posla da bi najrađe opalio štrajk. Ja proleter šljaker štrajkam protiv mene šefa okrutnog kapitalističkog izrabljivača mene proletera radnika. Kako to izvesti?

Daj otkaz pa nek si gazda traži neke druge robove...

darth_vader wrote:

Venus wrote:

darth_vader wrote:

Gnječ wrote:

darth_vader wrote:

Gnječ wrote:takav sam i ja jednom bio. napio sam se kako brenta i noć je bila išao sam leć na obalu mora na plažu i zaspao ko cok. ujutro u zoru probudio sam se na pučini skoro sto metara od obale. baš sam sanjao neki lijepi san kako se ljuljam i htio sam se okrenuti na bok i onda se desio blub blub glu glu blub i probudim se i odmah potonem. bog te jebo koji šokovi trebalo mi je skoro minuta da se stabiliziram i da skužim da me odnijela plima. da se nisam okrenuo i nastavio spavat na leđima doplutao bi do Italije. sva sreća da u ono vrijeme nisu postojali mobiteli.

i nemojte se smijat i sprdat jer je to što mi se desilo tužno.

Drugo je što smo se ja ili ti prebili pa poslije prepričavali, a ovo je javna sprdnja sa starim i nemoćnim čovjekom koji je iz tko zna kojeg razloga ostao ujeban. Sankcioirao bih ovakve stvari, majke mi... Ako ne možeš pomoći, onda barem nemoj biti debil..

Ajde jebote koji si ti licemjer ili mjerolic tamo na temi o ukrajini  nisi osudio ustasko pucanstvo da nije primjereno stavljati videa i fotke ubijenih rusa a mene jebes zbog jednog benignog videa u kome nitko nije poginuo osim sto dokazuje da alkoh uvijek pobjeđuje. Mozda sam trebao staviti nekog pijanog rusa ili srbina onda bito bilo prihvatljivo. E moji katolici daleko ste vi od boga. Ali evo ja cu pokoru odraditi i reci da nisam video stavio iz nekih zlonamjernih pobuda nego mi je situacija kako je ovaj nesretnik reagirao bila zbunjujuca. I ja sam u pocetku videa mislio da ga susjed sprda mislim si jebote zovi hitnu covjek ima mozdani ili mu je pa cukar a kad ono vidim da ga je jedna rijec uskrsnula.

Razumijem venus ona je rekla da ne podnosi pijance ali ti koji si sa abenom snifao glu bas me zanima kakvi ste bili ko one hodajuce trake sa lipilon za vatanje muha.

Tko je rekao da sam katolik? A prema agresorima koji ne poštuju tuđe živote, nemam nikakve empatije. Ovaj starac je imao tko zna kakav život i sad mu se ta budaletina smije. Pobirao bi zube da sam ga ja vidio, jebe mi se da li je stari, židov, crnac ili srbin.

To je ta alkoholičarska empatija ...starog ne zanima što ga ovaj pita i što mu nutka vodu, sve čuje i pravi se da ne čuje, a kad ga pita hoće li rakiju onda odjednom se digne i živne..fakat tužno. E baš bi ti tukao kretena koji snima. Svaka budaletina danas ima mobitel i svako svakog snima, našamarao bi se ti da po istom aršinu se ideš obračunavati sa onima koji se sa svime i svakime sprdaju.

Ne poznaješ me onda dovoljno. Da, ne volim ikakvo iživljavanje na slabijima pa ni ovakvim ponižavanjem. Čovjek je dovoljno ponižen i bez toga. Kad primjetim slično ponašanje, reagiram. Ne beri brigu...

violator wrote:@Gnječ, sta je ona otplutala mnogo dalje?

Gnječ wrote:

violator wrote:

Gnječ wrote:da mi je opet proći to ljeto s tom curom... jest da mi je ponekad često znala ispiliti živce ali ni ja njoj nisam ostao dužan.

I ovoga puta - oteo bi joj sator!

ne bi. ipak sam gentleman. neka sve bude kao prvi puta osim jedne pizdarije šta sam joj napravio jer mi je bila zaista digla živce sa nekim njenim monadama jer sam joj sto puta rekao da će je lik zajebati ali to je druga duga priča. duga 15 kilometara. zbog njenih pizdarija sa nekim njemačkim muzičarima završili smo u puli a ja sam joj kao glumio bodyguarda jer je ona tao htjela da je ti njemci ne bi naudili silovali itd jer su je namamili na piće ali su imali s njom neke druge planove. i tako likovi su je otpilili iako je bila super lijepa cura zato jer sam ja bio s njom. i tako iako su mi ti muzičari dali novac za taxi ja sam prešutio i natjerao i sebe i nju na pješačenje 15km do medulina. bilo mi ju je žao ali baš me bila užgala s tim njenim monadama. ali ona je tih 15km propješačila stoički bez kukanja i plakanja. je da smo oboje klipsali na pola puta i vukli jedan drugoga malo ja bodrim nju malo je ona bodrila mene ali stvarno smo se nahodali.  takve žene se više ne rađaju.

evo da, to ne bi ponovio. svaki puta kad se sjetim toga nekako me sram i imam grižnju savijesti. ali jebiga the damage has been done and can not be undone. nije mi zamjerila ali me psovala nekoliko dana. novac što mi je njemac dao sam dao njoj.

Ra wrote:Brende, više si od onog što vjeruješ da jesi. Tvoji dugi postovi su rijetkost, ali su i te kako smisleni. I lijepi. :)

Ma nee, nisi uopće čačkao po mojoj intimi, to je doista bila samo moja odluka. 
Intuitivna, ali nema veze, moja je :D
I ne diraš u bolna mjesta, odavno je prošlo. 

Gle, meni mene nije žao. Najiskrenije.  
Mogla sam otići davno prije, imala sam slobodu odlučivanja. Istina, donijela sam pravu odluku, ali prilično kasno.
Platila sam cijenu oklijevanja, naučila (možda) najtežu životnu lekciju i ako ćemo biti pošteni do kraja, postala sam bolja osoba nego sam bila prije.

Ono što mi je žao, što me i danas zaboli je činjenica koju sam kasnije osvijestila: priuštila sam sinu bespotrebnu patnju boreći se s vjetrenjačama. 
On je mogao samo čekati, nije mogao birati, a moj fokus je bio na suprugu, a ne na njemu. Na neki način sam ga izdala. :(
To boli. On mi to vjerojatno ne zamjera, ali ja sebi zamjerim.
Samo to, sve drugo je bilo samo prilično neugodno životno iskustvo, koje je bilo posljedica mojih krivih odabira i odluka, ali koje je ipak sretno završilo... što je zapravo i najvažnije u cijeloj priči. 

Dvije su stvari zbog kojih se isplati živjeti, a to su ljubav i znanje. Ukoliko ih imamo i ne dijelimo, postaju jalovi i s vremenom odumiru. Dijeljenjem se povećavaju i dobiju pravu vrijednost. 
Neka znanja su nam prirođena (kažu im genetska, ja bih rekla znanja duše), neka su posuđena, a ona koja stvarno usvojimo i koje nazivamo spoznajama su ona koja proživimo sa svim svojim osjetilima, mislima i emocijama.  

Upravo ta najvjerodostojnija najrjeđe dijelimo jer se bojimo podsmijeha i općenito negativne reakcije okoline.
Uostalom, imao si priliku to iskusiti pišući o svom iskustvu s koronom, ali si ipak imao hrabrosti napisati proživljeno. 
Mislim da se po tom pitanju potpuno razumijemo. 
Da, moguće su negativne reakcije. Pa što? To nije moj problem nego onog tko ima negativnu reakciju. 
Taj netko će se ljutiti na cipelu ili cestu zbog kamenčića koji ga žulja.  

Budemo li svoje znanje zadržali iz straha od reakcije okoline, vjerojatno ćemo zbog vlastite nesigurnosti nekom tko je u frci uskratiti putokaz kako da ne prođe najgorim mogućim putem, jer znamo, prošli smo ga.
Vrijedi li se ogoljeti? Ma neka ide sve u materinu, vrijedi. :)

Problem ovisnosti (svi oblici) je na našim prostorima tabu teme, jednako kao i psihičke i duševne bolesti, poremećaji i anomalije. Dapače, pokušava ih se anulirati skrivanjem, sprdanjem i  ili prerušavanjem u folklor. Razumijem tvoju ljutnju, ali ona neće pomoći nikom, a tebe će baciti u lošu vibru. 

Ljudi se srame priznati da imaju neki problem, da trebaju pomoć pa čak i najobičniji savjet ili naputak. Ponekad ipak, čitajući tuđa iskustva, dobiju odgovor bez da pitaju. 
Ja sam ih dobila puno jer je netko imao hrabrosti napisati (ili ispričati) svoje iskustvo koje je u teškim trenucima meni bilo putokaz ili utjeha. Utješna je i sama spoznaja da nismo jedini koji se borimo s nekim problemom, nekako ga to umanji, obezvrijedi. 

Recimo, o autizmu rijetko tko govori. Kao da ta djeca ne postoje, a ima ih jako puno... i sve više ih je. 
Vani ih se tretira na sasvim drugi način. Postoje udruge, savjetovališta za roditelje, prilagođen obrazovni program, razni oblici terapijskih aktivnosti.  Jedna od najboljih terapija je klasična glazba. Postižu sjajne rezultate na tom području. 
Postoje volonteri koji dođu par puta tjedno čuvati te klince da se roditelji odmore, nađu malo vremena za sebe. 
U Hrvatskoj ih uglavnom skrivaju, srame ih se. 

Isto je i s alkoholizmom. 
Društvo se vani trudi, nisu svugdje predmet sprdnje, ali nemoguće je pomoći onom tko ne želi pomoć. 
Kad to jednom čovjek shvati, prestane patiti i uzrujavati se zbog njihovih odabira, jer nema smisla. Spasit će se oni koji se žele spasiti, oni koji ne žele treba ih pustiti jer su se sami tako odlučili. Njima povremeno umanjiš patnju i to je sve. 

Snaga?

Život zna biti težak, gorak, pun iskušenja, ali je upravo zato i čudesan i vrijedan divljenja. I življenja.
Vjerujem da smo tu s nekom svrhom, a svrha mi sigurno nije da se slomim pod svakim teretom. 

Moja snaga je proizvod mog uvjerenja da mi je Bog, (Kreacija, Izvor, Svemir, Priroda, nazovi to kako želiš) dao/la upravo onoliko snage koliko mi je potrebno da se suočim sa svakim izazovom koji mi se pojavi i da ga na najbolji mogući način riješim. Moje je samo da koristim svoje resurse. 

To vrijedi za svakog čovjeka, jer svi možemo biti i jaki i dobri samo ako povjerujemo da možemo. :)

Hvala ti na razumijevanju i trudu da mi odgovoriš, iako nisi u najboljem raspoloženju. 
Ma što da je, proći će vrlo brzo. 
Sve je dobro i bit će još bolje, ne brini :)

I moja izolacija je gotova, tako da će se narod odmoriti od mojih dugih postova. 

Stojte mi dobro.

Gnječ wrote:Di je sad nesta glup ka kurac bas sam htio pitati kako se dalmosi nose sa izrabljivacem i radnikom u sebi. Cini mi se da oni nemaju takih problema izbacili su šefa i radnika kroz uvo.

Venus wrote:

violator wrote:@Gnječ, sta je ona otplutala mnogo dalje?

 Znači, ovome sam se smijala tako glasno da me pol jaruna čulo.

Gnječ wrote:Di je sad nesta glup ka kurac bas sam htio pitati kako se dalmosi nose sa izrabljivacem i radnikom u sebi. Cini mi se da oni nemaju takih problema izbacili su šefa i radnika kroz uvo.

Gnječ wrote:za sve one koji vole ili ih zanima listati novine iz doba Austrijske monarhije Sveučilišna biblioteka Pula-Pola prije Naučna biblioteka potrudili su se skenirati u pdf formatu mnogo novina iz arhive koje su se  u kioscima još od 1800. godine pa nadalje do 1942. nešto i kasnije. nije sve skenirano ali i ovo je ok. novine su na više jezika, njemački, talijanski, slovenski i hrvatski za grad Pola-Pula.

ima zanimljivih stvari, članaka zanimljivih oglasa, fotografija itd.

link

http://ino.unipu.hr/data/

Venus wrote:

Gnječ wrote:za sve one koji vole ili ih zanima listati novine iz doba Austrijske monarhije Sveučilišna biblioteka Pula-Pola prije Naučna biblioteka potrudili su se skenirati u pdf formatu mnogo novina iz arhive koje su se  u kioscima još od 1800. godine pa nadalje do 1942. nešto i kasnije. nije sve skenirano ali i ovo je ok. novine su na više jezika, njemački, talijanski, slovenski i hrvatski za grad Pola-Pula.

ima zanimljivih stvari, članaka zanimljivih oglasa, fotografija itd.

link

http://ino.unipu.hr/data/

Ovo je baš zanimljiva arhivska građa, malo sam škicnula.