Hrvatima ne vrijede ni kapitalizam ni socijalizam, ali vole zloporabe

Velika nas je kriza, prirodno, natjerala da propitkujemo baš sve što se do jučer činilo nedodirljivim: Europsku uniju, SAD kao svjetskog policajca, demokraciju kakvu poznajemo, a najviše kapitalizam, koji je, eto, postao krivac za sve zlo što nas pritišće. Kao alternativa, opet se nudi socijalizam u kojem razlika među ljudima nema u toj mjeri kao što je danas, gdje jedan živi u dvorcu na brijegu, a drugoga bacaju na ulicu iz podrumskog stana zbog duga od desetak tisuća kuna što je stigao na naplatu.

U ljudi je pamćenje kratko, zaboravili su da su taj isti socijalizam uništili općim neradom, lopovlukom, korupcijom i nepotizmom, pa se onoga što su poslali u ropotarnicu povijesti sjećaju s nostalgijom. Valjda je uvijek tako, jer, koliko se u vrijeme Juge suza isplakalo za „staron Auštrijon“, a ta je carevina, uza sve svoje prednosti, poput sređenih vlasničkih knjiga ili gradnje lukobrana po Dalmaciji koje rado spominjemo, punila kazamate slavenskim sinovima što će, u konačnici, i dovesti do Prvog svjetskog rata.

Radusinović vs. Kapović
No, da ne pobjegnem od teme, pokušat ću dati odgovor je li kapitalizam taj koji nas je stajao bijede koja je sve veća ili krivce treba tražiti dok je zemljom vladala jedna partija i jedan vođa? U zanimljivoj polemici s Matom Kapovićem na HRT-u 4, kolegica Dragana Radusinović na trenutak je potpuno razoružala žustrog Kapovića koji je u privatizaciji i profitu zbog kojeg se danas vode ratovi na svim područjima ljudskoga bivstvovanja, vidio glavni problem.

Novinarka Radusinović ga je podsjetila da su Švicarska i Švedska države s najvišim standardom u Europi, a da, zanimljivo je, primjenjuju dva sasvim različita ekonomska koncepta. Švicarci su, naime, manje-više sve prepustili privatnoj inicijativi, a Šveđani se približili socijalističkim idealima namjerivši državi zadatak da vodi brigu o najslabijima u društvu, pa, ubirući velike poreze od bogatih, pomogne onima koji nisu imali šanse, sreće, znanja ili umijeća to postati.

Bez obzira na to što koračaju sasvim različitim putevima ekonomske zbilje, bez obzira na to što je Švedska dio EU-a, a Švicarska barem hini neutralnost, ispada da su uspjeli jedni i drugi. Kod nas nije uspjelo samoupravljanje, a kad smo se pokušali igrati kapitalizma, prošli smo još gore? Nije, dakle, problem u socijalizmu i kapitalizmu, već u nedosljednosti onih koji su provodili zacrtano nekada i sad. Švicarci i Šveđani guraju dogovorene modele prema strategiji oko koje postoji opći društveni konsenzus, i što je najvažnije na tom putu nema zloporaba u toj mjeri da su one pravilo, a ne incident.

A, mi smo sve izigrali, jer kad je bio na djelu socijalizam, onda je radničko samoupravljanje, kao napredna i originalna ideja, postalo ništa drugo nego plašt kojim su se prikrivali nerad, neznanje i javašluk, a kad smo napustili taj model objašnjavajući da „svačije znači ničije“, pa onda nitko ni o čemu ne vodi računa, ispalo je, eto, i gore. Našu zajedničku imovinu, koju se grickalo i potkradalo, sad je maznuo pojedinac, tobože kapitalist, pa ju je uništio sam.

Majka i maćehe
Za razliku od naroda koji su skloni poštovati red, rad, disciplinu, vladati se prema zakonima, Hrvati su se uvijek maćehinski odnosili prema državi pravdajući se da se i ona tako odnosila prema njima. Danas, u krilu svoje prave majke, ponašaju se i gore nego u tuđinskoj Jugoslaviji, Austriji, pod Venecijom ili Sulejmanom Veličanstvenim. I nije to samo naša ekskluziva.

Pa, pogledajte bilo koji TV dnevnik nacionalnih televizija od Đevđelije do Triglava, pa ćete vidjeti da su problemi navlas isti: radničke tvornice maznuli pa uništili tajkuni, komunistička birokracija narasla je i deset puta, jer sad svaka partija ima rođake i frendove, pa se u panel-emisijama svi bave neoliberalizmom važno držeći bradu visoko iznad prsiju, zaboravljavajući da ne postoji sustav ili država koje balkanski narodi neće dokrajčiti.

Nije slučajno redatelj Dragojević upozorio da kao polazišnu točku za sve naše probleme ne smijemo uzimati godinu raspada Jugoslavije, jer, kako je rekao, „mentalitet se ne formira u dvadeset i pet godina, nego stoljećima unatrag“, a mi smo stoljećima vuci i hajduci, a takvima ni sva Marxova pamet ni moć (stranog) kapitala - ne vrijede ništa.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/243800/Default.aspx

debotoijusto wrote:

Novinarka Radusinović ga je podsjetila da su Švicarska i Švedska države s najvišim standardom u Europi, a da, zanimljivo je, primjenjuju dva sasvim različita ekonomska koncepta. Švicarci su, naime, manje-više sve prepustili privatnoj inicijativi, a Šveđani se približili socijalističkim idealima namjerivši državi zadatak da vodi brigu o najslabijima u društvu, pa, ubirući velike poreze od bogatih, pomogne onima koji nisu imali šanse, sreće, znanja ili umijeća to postati.

Bez obzira na to što koračaju sasvim različitim putevima ekonomske zbilje, bez obzira na to što je Švedska dio EU-a, a Švicarska barem hini neutralnost, ispada da su uspjeli jedni i drugi. Kod nas nije uspjelo samoupravljanje, a kad smo se pokušali igrati kapitalizma, prošli smo još gore? Nije, dakle, problem u socijalizmu i kapitalizmu, već u nedosljednosti onih koji su provodili zacrtano nekada i sad. Švicarci i Šveđani guraju dogovorene modele prema strategiji oko koje postoji opći društveni konsenzus, i što je najvažnije na tom putu nema zloporaba u toj mjeri da su one pravilo, a ne incident.


Nije slučajno redatelj Dragojević upozorio da kao polazišnu točku za sve naše probleme ne smijemo uzimati godinu raspada Jugoslavije, jer, kako je rekao, „mentalitet se ne formira u dvadeset i pet godina, nego stoljećima unatrag“, a mi smo stoljećima vuci i hajduci, a takvima ni sva Marxova pamet ni moć (stranog) kapitala - ne vrijede ništa.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/243800/Default.aspx

Ova analogija Svicarske i Svedske je toliko deplasirana, da je se mora odbaciti. Naime, niko pametan ne zudi za stanjem kakvo je danas u Svedskoj. To su bajke sa BALKANA. Svedska je socijalno zbrinuta, alu stvarno unistena, kulturno i demografski. Narod koji ce uskoro nestati nema pravo da se poziva na uspjesnou vladavinu i gospodarenje.
Nikad vise kriminala nisu imali nego danas. Nikad vise nesigurnosti kao danas.

Pa ako se uzme u obzir, da ih za kojih 50 godina vise nece ni biti, onda je to zalostan uspjeh, kojem Hrvatska nikako nebi trebala slijediti. Medjutim, sudeci po demografskom stanju u hrvatskoj, ni mi necemo dugo prezivjeti, neovisno da li u kapitalizmu, ili socijalizmu, jer oba puta su pogresna.

Skandinavske zemlje, kao i skoro sve zemlje EU odumiru, jer su bioloski nezdravi elementi. Pogresnom politikom uvoza radne snage iz siromasnih zemalja i prilivom izbjeglica i azilanata, pospjesuju svoju propast, neovisno o gospodarstvenim sustavima. I turbo kapitalizam, koji svoj kapital stjece i gubi po kasino obrazcima igre, i komunisticki egalitarni socijalizam, koji unistava resurse jednostavnom raspodjelom dobara bez Rada, vode u propast. To svi znaju i sute.

EU je u poimanju propadanja, kulturno, gospodarski i civilizacijski. Europe nece vise biti, jer ce izgubiti svoj kulturni krscanski identitet i postat ce islamistan.
Svicarska se kao prva zemlja opametila i pocela veslati protiv struje propadanja. Koliko ce uspjeti, ostaje da se vidi.
Za Hrvatsku nema spasa: prezaduzena, demografski devastirana i kulturno u potpunoj agoniji, a gospodarski ni u komunizmu ni u kapitalizmu.

Ne znam koliko je ova uporedba Svedske i Svicarske korektna. Naime obe zemlje su neutralne. Predstavljanje Svedske kao neke pseudosocijalisticke drzave je ludilo. Svedska je socijalna drzava koja se brine (sve losije) o naslabijim. Osim drzavnih struktura sve je privatizirano. Od skolstva do zdravstva. Potpuno su izjednacene privatne i drzavne firme. TAko da ne znam sto je pisac htio reci.Ostalo uglavnom stima, sto je kolega Michael naveo.

Da. RAzlika izmedju Svicarske, Svedske i DNRH je boljsevicko, tursko, cincarsko naslijedje koje ove prve dvije nemaju. Uvode to polako preko useljenika.

abraham wrote:Da. RAzlika izmedju Svicarske, Svedske i DNRH je boljsevicko, tursko, cincarsko naslijedje koje ove prve dvije nemaju. Uvode to polako preko useljenika.

Imas potpuno pravo. Oni su to polako uvezli, i sada je vec kasno.

svaki normalni čovik, kad ga njegova država pozove da uplati neke šolde, grozničavo traži način da se odrekne što manjeg iznosa. izjava da se hrvat prema svojoj zemlji odnosi maćehinski je netočna.

zabrana pušenja, nošenje kacige i koševi za smeće su dobar pokazatelj da takve difamacijske antifašističke izjave o jednom narodu ne vride pizdu boba.

poučak glasi: dosljedni i razumni zakon uz dosljednu i razumnu primjenu tog zakona mogu urediti društvo, a socijalisti..dobro da se sami mogu brijati i prati i  jesti, da bar po tom pitanju nisu teret društvu.

Michael1 wrote:

debotoijusto wrote:

Novinarka Radusinović ga je podsjetila da su Švicarska i Švedska države s najvišim standardom u Europi, a da, zanimljivo je, primjenjuju dva sasvim različita ekonomska koncepta. Švicarci su, naime, manje-više sve prepustili privatnoj inicijativi, a Šveđani se približili socijalističkim idealima namjerivši državi zadatak da vodi brigu o najslabijima u društvu, pa, ubirući velike poreze od bogatih, pomogne onima koji nisu imali šanse, sreće, znanja ili umijeća to postati.

Bez obzira na to što koračaju sasvim različitim putevima ekonomske zbilje, bez obzira na to što je Švedska dio EU-a, a Švicarska barem hini neutralnost, ispada da su uspjeli jedni i drugi. Kod nas nije uspjelo samoupravljanje, a kad smo se pokušali igrati kapitalizma, prošli smo još gore? Nije, dakle, problem u socijalizmu i kapitalizmu, već u nedosljednosti onih koji su provodili zacrtano nekada i sad. Švicarci i Šveđani guraju dogovorene modele prema strategiji oko koje postoji opći društveni konsenzus, i što je najvažnije na tom putu nema zloporaba u toj mjeri da su one pravilo, a ne incident.


Nije slučajno redatelj Dragojević upozorio da kao polazišnu točku za sve naše probleme ne smijemo uzimati godinu raspada Jugoslavije, jer, kako je rekao, „mentalitet se ne formira u dvadeset i pet godina, nego stoljećima unatrag“, a mi smo stoljećima vuci i hajduci, a takvima ni sva Marxova pamet ni moć (stranog) kapitala - ne vrijede ništa.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/243800/Default.aspx

Ova analogija Svicarske i Svedske je toliko deplasirana, da je se mora odbaciti. Naime, niko pametan ne zudi za stanjem kakvo je danas u Svedskoj. To su bajke sa BALKANA. Svedska je socijalno zbrinuta, alu stvarno unistena, kulturno i demografski. Narod koji ce uskoro nestati nema pravo da se poziva na uspjesnou vladavinu i gospodarenje.
Nikad vise kriminala nisu imali nego danas. Nikad vise nesigurnosti kao danas.

Pa ako se uzme u obzir, da ih za kojih 50 godina vise nece ni biti, onda je to zalostan uspjeh, kojem Hrvatska nikako nebi trebala slijediti. Medjutim, sudeci po demografskom stanju u hrvatskoj, ni mi necemo dugo prezivjeti, neovisno da li u kapitalizmu, ili socijalizmu, jer oba puta su pogresna.

Skandinavske zemlje, kao i skoro sve zemlje EU odumiru, jer su bioloski nezdravi elementi. Pogresnom politikom uvoza radne snage iz siromasnih zemalja i prilivom izbjeglica i azilanata, pospjesuju svoju propast, neovisno o gospodarstvenim sustavima. I turbo kapitalizam, koji svoj kapital stjece i gubi po kasino obrazcima igre, i komunisticki egalitarni socijalizam, koji unistava resurse jednostavnom raspodjelom dobara bez Rada, vode u propast. To svi znaju i sute.

EU je u poimanju propadanja, kulturno, gospodarski i civilizacijski. Europe nece vise biti, jer ce izgubiti svoj kulturni krscanski identitet i postat ce islamistan.
Svicarska se kao prva zemlja opametila i pocela veslati protiv struje propadanja. Koliko ce uspjeti, ostaje da se vidi.
Za Hrvatsku nema spasa: prezaduzena, demografski devastirana i kulturno u potpunoj agoniji, a gospodarski ni u komunizmu ni u kapitalizmu.

sto se tice Svedske, slozit cu se. pre bolesni i radikalni neoliberalizam uništio je svaki kršćanski, tradicionalni, kulturni i državni/nacionalni osjećaj.
takav sistem, bez obzira na materijalni uspje, duhovno i etnički je doveo taj narod do ruba propasti.
Velika šteta..ipak se radi o narodu istraživaća, mislioca, izumitelja, slavnih i velikih vladara i bogate povijesti.
također ih je uvijek krasio radišan i inovativan duh.
sav kriminal, drustvenu nestabilnost, etničke neravnopravnosti i nasilje,mogu zahvaliti svojoj bolesnoj imigracijskoj politici.

sto se tice njihovog socijalističkog djela politike, još to super i funkcionira, i resurse još dobro ulažu, a dokaz je jaka industrija.
to je nepobitan dokaz. ali upravo zbog nekontroliranog priljeva stranaca koji nisu dio Švedskog radišnog mentaliteta, uništit će se i to. nece na ovakav nacin moci u nedogled.

sto se tice balkanskih naroda, brutalno ali istinito je jedino to da je uopce cudo sto su opstali toliko dugo. prirodni zakoni cine svoje, te ce se svijet osloboditi slabašnih naroda poput srba, hrvata, makedonaca itd. u sljedecih 150 godina
ostali ce se razrijediti, no nece posve nestati zbog puke činjenice zdravijeg mentaliteta i drugačijih povijesnih temelja.
jaki ce se znati braniti i obranit ce svoj opstanak (Nijemci i Francuzi)
ostalima se gadno pise. kako ovo stoljece bude odmicalo, tako ce se radikalizirati politika. iz ciste nuzde da određene nacije uopce opstanu.
hrvati. srbi, slovenci..sva ex-jugoslavija, te masa istočnih naroda će nestati ili ce im se broj radikalno smanjiti.
takvi narodi nisu ni zasluzili opstanak.
cisti prirodni zakon