Je li Njemačka za Hrvate još uvijek obećana zemlja?

Svjetska gospodarska kriza u Njemačkoj se gotovo nije ni osjetila, pa nije čudo da se i puno hrvatskih građana odlučuje potražiti sreću u ovoj zemlji. Oni svjedoče o vrlo različitim iskustvima.

Na telefonu njemačke Agencije za rad dobivate sve informacije koje su vam potrebne. Pomislite: odlično. Krenete u Agenciju, a onda vas zatekne ljubazno: "Oprostite, došlo je do zabune, naše radno vrijeme za danas je isteklo, dođite sutra." Još jednom provjerite sa službenikom koji su vam dokumenti potrebni za sutra. Sutra ponovno iznenađenje. Naime, došli ste opet bez nekog dokumenta iako ste već dva puta pitali službenu osobu što vam sve treba. A to tako često biva i s ostalim državnim institucijama. To je iskustvo mnogih hrvatskih građana u Njemačkoj, koji su sami morali dolaziti do potrebnih informacija, korak po korak, bez ičije pomoći ili savjeta. U određenim situacijama ni poslodavac, koji bi trebao bolje poznavati proces, neće vam puno pomoći već će vas uputiti na institucije da se sami dalje snalazite.

Bez znanja jezika se ne može

Kako izgleda potraga za poslom? Iako je sustav na prvi pogled jako dobro uređen s mnogo savjetovališta to vam ni u čemu ne pomaže, već stvar treba uzeti u svoje ruke. Ako ste samoinicijativno došli s nadom i optimizmom, a da radno mjesto niste već prije dolaska dobili preko neke firme iz Hrvatske, onda vaše šanse i nisu velike. Akademska diploma i poznavanje nekoliko svjetskih jezika nisu nikakvo jamstvo. Ako kao akademski građanin očekujete nekakav posao u struci, onda vaš njemački mora biti na vrlo visokoj razini. A ako je vaše zanimanje deficitarno, možete privremeno proći potpomažući se engleskim, no tek savršeno znanje njemačkog jezika otvara sva vrata.

Veće tržište rada budi i veća nadanja. "U proteklih nekoliko mjeseci broj župljana se doslovno udvostručio", kaže nam gospođa Ruža iz mjesta Bad Soden u blizini Frankfurta te nastavlja: "Po broju ljudi koji dolaze u crkvu ili traže pomoć preko svećenika najbolje se vidi situacija. Većina za početak stiže kod rodbine, ispituje teren, a onda povuče i ostale."

Stabilnost i sigurnost

Mlada obitelj Matas također se nedavno odlučila svoju zagrebačku adresu zamijeniti novom njemačkom. "Mi smo praktički stigli na gotovo, imali smo pomoć rodbine, pa je bilo mnogo lakše", priča nam Monika čiji suprug Mirko već nešto više od pola godine radi u jednoj hrvatskoj tvrtki koja djeluje na području Njemačke. "Imali smo u početku birokratskih poteškoća, jer nam u Hrvatskoj nitko nije znao s točnošću dati informacije o propisima i mogućnostima, a potom je i ovdje uslijedilo snalaženje po raznim institucijama i 'hvatanje' informacija, no svaki početak je težak", kaže Monika. "Veća perspektiva nego u Hrvatskoj, veće tržište rada, a i bolja budućnost za djecu ipak su nešto na što se može računati", priča nam ova mlada majka dvoje djece.

Ona hvali socijalnu sigurnost koju imaju obitelji u Njemačkoj. Budući da njezin suprug malo zarađuje, obitelj ima pravo na razne povlastice: "Nezanemariva je politika države usmjerena na obitelji. Svako dijete do kraja školovanja ima pravo na dječji doplatak od oko 190 eura po djetetu, državni vrtići su za nas besplatni, a djeca koja ne idu u vrtić do treće godine dobivaju također naknadu. Subvencionira nam se stanarina po kvadraturi, ovisno o broju članova obitelji... Sve su to prednosti koje mladim obiteljima ulijevaju nadu u bolju budućnost."

Mirko je inženjer elektrotehnike i dok ne usavrši jezik radi kao električar, no potom mu je zajamčen napredak i bolje radno mjesto. Bez obzira na te početne poteškoće, on je mnogo zadovoljniji, cjenjeniji, a na svom radnom mjestu je bolje plaćen nego kao inženjer u Hrvatskoj. "U Hrvatskoj smo stalno živjeli u neizvjesnosti zbog gubitka radnog mjesta, smanjenja plaće, pitanja hoće li ta plaća uopće doći redovno. Sada živimo opuštenije i mirnije", kaže nam Monika koja se također nada da će, nakon što usavrši jezik i djeca malo porastu, pronaći posao za sebe.

Potpuno drugačija iskustva ima 27-godišnji Vinko Livaja iz Hrvaca koji je u Njemačku stigao samostalno, bez ikakvih prethodnih poznanstava. "Kroz što sam sve u ova četiri mjeseca prošao snalazeći se sam, mogao bi knjigu napisati", kroz smijeh nam priča Vinko te nastavlja: "Doslovno sam pokucao na vrata svih institucija, svih restorana. Birokratske zavrzlame sve sam sam prošao i zaista mogu reći da nije ni od prilike onako kako sam očekivao. Po pričama ljudi mislio sam da će biti lakše naći posao, a kad sam sve to iskusio, shvatio sam da ni Njemačka nije obećana zemlja." Prisjećajući se svega, zamišljeno kaže: "Ipak sam odlučio da nema odustajanja, pogotovo što su u Hrvatskoj šanse još manje."

Sada radi u ugostiteljstvu. U toj branši, ako niste već iskusni, imate jako mala primanja od oko 7 eura po satu, a na početku ne radite punu satnicu, pa je teško preživjeti. Jezik je i tu jako bitan. "Ja sam imao sreću da sam našao nešto da mogu za početak pokriti osnovne troškove života, no nadam se da će sada dalje biti lakše. Svaki početak je težak i nigdje na svijetu nije lako ako bar nemaš neko zaleđe. No evo, ja sam primjer da se sve može", zaključuje Vinko u nadi u bolju budućnost u novoj domovini.

http://www.dw.de/je-li-njema%C4%8Dka-za-hrvate-jo%C5%A1-uvijek-obe%C4%87ana-zemlja/a-17596263

za sposobne i vrijedne jeste..

  hoćeš reći za tebe

mortal-joint wrote:  hoćeš reći za tebe

pa svaki čovjek ima neku sposobnost,ti isto,a vjerujem da si i vrijedna..u čemu je onda bed??

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

ma ja isto razmišljam, ali što da ti velim, mi koji nešto kao znamo i imamo dobre volje smo socijalno imobilni jer se ne želimo baviti politikom aktivno, jedino odem na neku eko akciju, a kad vidiš da se neki probijaju u inozemstvu a ni jezik ne znaju a ti ga parlaš, malo se osjećaš glupim jel..

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

ma ja isto razmišljam, ali što da ti velim, mi koji nešto kao znamo i imamo dobre volje smo socijalno imobilni jer se ne želimo baviti politikom aktivno, jedino odem na neku eko akciju, a kad vidiš da se neki probijaju u inozemstvu a ni jezik ne znaju a ti ga parlaš, malo se osjećaš glupim jel..

Da, na trenutke upadnem u sumnju baš kad o tome razmišljam...a ne bih, na krajevu krajeva, ništa više volio nego ostati tu gdje jesam, gdje mi je cijeli život, prijatelji, poznata okolina... žalosno je to da se moraš otrgnuti kao biljka bez korijena da bi se ostvario i uspio... Bavljenje politikom je prečica do moralnog i intelektualnog samoubojstva, bar ja to tako vidim  

Bože kakve gluposti ljudi lupetaju..
jedino što čovjek treba znati o Njemačkoj je jedno - bez jezika si kurčina.
Bez jezika si za njih nitko i ništa i to sa pravom..što uopče čovjek bez predznanja jezika ima tamo tražiti? ili bilo gdje drugdje. meni nebi nikada palo na pamet seliti se u državu čiji jezik ne poznam, pa makar osnove, da se mogu sporazumjevati.
Njemačka bi trebala pooštriti kriterije.
drugo - ako se ne dogovoriš sa njihovom burzom rada ili savjetovalištem za rad, opet si popušio, jer bez njih, njihovih dokumenata i savjeta si opet - kurac na biciklu. no tu opet dolazimo do prvog problema..JEZIK - ako neznaš jezik, ovi se neće puno truditi oko tebe..zakolutat će očima i stjerati te na ljubazan način van - snađi se druže.
treče - bez jezika, ovakvi poput ovog konobara ne mogu niti će ikada moći napredovati u bilo kojoj struci.
za napredovanje je potrebno radno iskustvo, ili ako si majstor (plinoinstalater, električar, zidar itd.) za napredovanje je potrebno položiti i majstorski ispit - opet, osuđen si na minimalac u večini slčajeva ako ne položiš taj ispit, a ispit može zaboraviti svatko tko se nezna izražavati u jeziku i pismu.
četvrto - u stranu zemlju se ne može samostalno, bez ikakvog saznanja o mogučnostima, pravima i obvezama kao stranca. bez obzira sto smo u EU, puno toga ima što se mora tamo ispoštovati.
nisu više 1960-e da odeš kao zadnji mulac sa kuferom, staneš ispred bauštele i kažeš Nijemcu: arbeit? (jedina riječ na njemačkom koju jebeni imigranti i pridošlice znaju)
danas to više ne pali i bez ideje, bez početnog kapitala (makar za prvih mjesec i pol dana života), bez prije dogovorenog posla sa određenom firmom, nema ništa niti se isplati ići.

ako neki kolega sa foruma treba savjete ili ako itko ima pitanja o odlasku u Njemačku, neka mi se javi, ja ću objasniti što treba, pošto sam i sam u Njemačkoj. doduše, ja nisam imao apsolutno nikakvih problema, s obzirom na zanje jezika, školu i prirodu mog dolaska u Njemačku.

opet ponavljam, ako tamo želite uspjeti - naučite jezik. sa jezikom sva vrata su vam otvorena i gledat će vas posve drugačijim očima nego one mulce što dođu u Njemačku pa ne znaju ni A izgovoriti. usudim se i reci i oni koji nemaju Bog zna kakvu školu, a znaju jezik, brže će i bolje napredovati nego oni sa fakultetskom diplomom koji ne znaju jezik.
(osobno znam za jedan slučaj da običan zidar/krovopokrivač sa SSS zarađuje duplo više od lika koji ima fakultetsko obrazovanje)

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

ma ja isto razmišljam, ali što da ti velim, mi koji nešto kao znamo i imamo dobre volje smo socijalno imobilni jer se ne želimo baviti politikom aktivno, jedino odem na neku eko akciju, a kad vidiš da se neki probijaju u inozemstvu a ni jezik ne znaju a ti ga parlaš, malo se osjećaš glupim jel..

Da, na trenutke upadnem u sumnju baš kad o tome razmišljam...a ne bih, na krajevu krajeva, ništa više volio nego ostati tu gdje jesam, gdje mi je cijeli život, prijatelji, poznata okolina... žalosno je to da se moraš otrgnuti kao biljka bez korijena da bi se ostvario i uspio... Bavljenje politikom je prečica do moralnog i intelektualnog samoubojstva, bar ja to tako vidim  

na zalost je tako..ja sam pokusao dati priliku HR i poslije faksa sam otvorio svoju firmu, no nakon nepunu godinu su me toliko oderali da sam zapao u gadne probleme. školovanim, mladim ljudima koji imaju volje nesto stvoriti i od toga zivjeti, ne daju disati.
bez obitelji je tesko, ali prijatelje se nađe jako dobre svugdje..sto se politike tice, nikada nebi isao u te vode iz navedenih razloga. to si dobro rekao.

kic

mi koji nešto kao znamo

što znaš? jel traženo na biroima?

aben wrote:

kic

mi koji nešto kao znamo

što znaš? jel traženo na biroima?

to čuvam za svoj Lebenslauf.

a ti si mladić?
idi. zaradi.

Baron wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

ma ja isto razmišljam, ali što da ti velim, mi koji nešto kao znamo i imamo dobre volje smo socijalno imobilni jer se ne želimo baviti politikom aktivno, jedino odem na neku eko akciju, a kad vidiš da se neki probijaju u inozemstvu a ni jezik ne znaju a ti ga parlaš, malo se osjećaš glupim jel..

Da, na trenutke upadnem u sumnju baš kad o tome razmišljam...a ne bih, na krajevu krajeva, ništa više volio nego ostati tu gdje jesam, gdje mi je cijeli život, prijatelji, poznata okolina... žalosno je to da se moraš otrgnuti kao biljka bez korijena da bi se ostvario i uspio... Bavljenje politikom je prečica do moralnog i intelektualnog samoubojstva, bar ja to tako vidim  

na zalost je tako..ja sam pokusao dati priliku HR i poslije faksa sam otvorio svoju firmu, no nakon nepunu godinu su me toliko oderali da sam zapao u gadne probleme. školovanim, mladim ljudima koji imaju volje nesto stvoriti i od toga zivjeti, ne daju disati.
bez obitelji je tesko, ali prijatelje se nađe jako dobre svugdje..sto se politike tice, nikada nebi isao u te vode iz navedenih razloga. to si dobro rekao.

draga gospodo oni vani u mnogo slučajeva ne traže ni jezik nego sluge koje će bez pogovora, brzo i savršeno izvršavati naređeno

RayMabus wrote:Svjetska gospodarska kriza u Njemačkoj se gotovo nije ni osjetila, pa nije čudo da se i puno hrvatskih građana odlučuje potražiti sreću u ovoj zemlji. Oni svjedoče o vrlo različitim iskustvima.

Na telefonu njemačke Agencije za rad dobivate sve informacije koje su vam potrebne. Pomislite: odlično. Krenete u Agenciju, a onda vas zatekne ljubazno: "Oprostite, došlo je do zabune, naše radno vrijeme za danas je isteklo, dođite sutra." Još jednom provjerite sa službenikom koji su vam dokumenti potrebni za sutra. Sutra ponovno iznenađenje. Naime, došli ste opet bez nekog dokumenta iako ste već dva puta pitali službenu osobu što vam sve treba. A to tako često biva i s ostalim državnim institucijama. To je iskustvo mnogih hrvatskih građana u Njemačkoj, koji su sami morali dolaziti do potrebnih informacija, korak po korak, bez ičije pomoći ili savjeta. U određenim situacijama ni poslodavac, koji bi trebao bolje poznavati proces, neće vam puno pomoći već će vas uputiti na institucije da se sami dalje snalazite.

Bez znanja jezika se ne može

Kako izgleda potraga za poslom? Iako je sustav na prvi pogled jako dobro uređen s mnogo savjetovališta to vam ni u čemu ne pomaže, već stvar treba uzeti u svoje ruke. Ako ste samoinicijativno došli s nadom i optimizmom, a da radno mjesto niste već prije dolaska dobili preko neke firme iz Hrvatske, onda vaše šanse i nisu velike. Akademska diploma i poznavanje nekoliko svjetskih jezika nisu nikakvo jamstvo. Ako kao akademski građanin očekujete nekakav posao u struci, onda vaš njemački mora biti na vrlo visokoj razini. A ako je vaše zanimanje deficitarno, možete privremeno proći potpomažući se engleskim, no tek savršeno znanje njemačkog jezika otvara sva vrata.

Veće tržište rada budi i veća nadanja. "U proteklih nekoliko mjeseci broj župljana se doslovno udvostručio", kaže nam gospođa Ruža iz mjesta Bad Soden u blizini Frankfurta te nastavlja: "Po broju ljudi koji dolaze u crkvu ili traže pomoć preko svećenika najbolje se vidi situacija. Većina za početak stiže kod rodbine, ispituje teren, a onda povuče i ostale."

Stabilnost i sigurnost

Mlada obitelj Matas također se nedavno odlučila svoju zagrebačku adresu zamijeniti novom njemačkom. "Mi smo praktički stigli na gotovo, imali smo pomoć rodbine, pa je bilo mnogo lakše", priča nam Monika čiji suprug Mirko već nešto više od pola godine radi u jednoj hrvatskoj tvrtki koja djeluje na području Njemačke. "Imali smo u početku birokratskih poteškoća, jer nam u Hrvatskoj nitko nije znao s točnošću dati informacije o propisima i mogućnostima, a potom je i ovdje uslijedilo snalaženje po raznim institucijama i 'hvatanje' informacija, no svaki početak je težak", kaže Monika. "Veća perspektiva nego u Hrvatskoj, veće tržište rada, a i bolja budućnost za djecu ipak su nešto na što se može računati", priča nam ova mlada majka dvoje djece.

Ona hvali socijalnu sigurnost koju imaju obitelji u Njemačkoj. Budući da njezin suprug malo zarađuje, obitelj ima pravo na razne povlastice: "Nezanemariva je politika države usmjerena na obitelji. Svako dijete do kraja školovanja ima pravo na dječji doplatak od oko 190 eura po djetetu, državni vrtići su za nas besplatni, a djeca koja ne idu u vrtić do treće godine dobivaju također naknadu. Subvencionira nam se stanarina po kvadraturi, ovisno o broju članova obitelji... Sve su to prednosti koje mladim obiteljima ulijevaju nadu u bolju budućnost."

Mirko je inženjer elektrotehnike i dok ne usavrši jezik radi kao električar, no potom mu je zajamčen napredak i bolje radno mjesto. Bez obzira na te početne poteškoće, on je mnogo zadovoljniji, cjenjeniji, a na svom radnom mjestu je bolje plaćen nego kao inženjer u Hrvatskoj. "U Hrvatskoj smo stalno živjeli u neizvjesnosti zbog gubitka radnog mjesta, smanjenja plaće, pitanja hoće li ta plaća uopće doći redovno. Sada živimo opuštenije i mirnije", kaže nam Monika koja se također nada da će, nakon što usavrši jezik i djeca malo porastu, pronaći posao za sebe.

Potpuno drugačija iskustva ima 27-godišnji Vinko Livaja iz Hrvaca koji je u Njemačku stigao samostalno, bez ikakvih prethodnih poznanstava. "Kroz što sam sve u ova četiri mjeseca prošao snalazeći se sam, mogao bi knjigu napisati", kroz smijeh nam priča Vinko te nastavlja: "Doslovno sam pokucao na vrata svih institucija, svih restorana. Birokratske zavrzlame sve sam sam prošao i zaista mogu reći da nije ni od prilike onako kako sam očekivao. Po pričama ljudi mislio sam da će biti lakše naći posao, a kad sam sve to iskusio, shvatio sam da ni Njemačka nije obećana zemlja." Prisjećajući se svega, zamišljeno kaže: "Ipak sam odlučio da nema odustajanja, pogotovo što su u Hrvatskoj šanse još manje."

Sada radi u ugostiteljstvu. U toj branši, ako niste već iskusni, imate jako mala primanja od oko 7 eura po satu, a na početku ne radite punu satnicu, pa je teško preživjeti. Jezik je i tu jako bitan. "Ja sam imao sreću da sam našao nešto da mogu za početak pokriti osnovne troškove života, no nadam se da će sada dalje biti lakše. Svaki početak je težak i nigdje na svijetu nije lako ako bar nemaš neko zaleđe. No evo, ja sam primjer da se sve može", zaključuje Vinko u nadi u bolju budućnost u novoj domovini.

http://www.dw.de/je-li-njema%C4%8Dka-za-hrvate-jo%C5%A1-uvijek-obe%C4%87ana-zemlja/a-17596263

eto ga na...bar njemačka nije među 10 najgorih ekonomija...

Njemačka traži inžinjere, godišnja zarada do 45.000 eura

U Njemačkoj je potrebna nova radna snaga, a najviše u sektorima mehanike, automobilizma i elektroinžinjeringa.

Njemačka je svjetski lider na više polja u poslovima visoke tehnologije. Zahvaljujući stalnim inovacijama, njemačke kompanije su veoma uspješne na svjetskim izvoznim tržištima. Sofisticirane tehnologije kombinirane sa kvalitetnom izradom osiguravaju njemačkim automobilima, mašineriji i elektronskim uređajima veliku potražnju. Iza svih ovih uspjeha stoji hiljade inžinjera koji rade na dizajnu, razvoju i proizvodnji.

Za inžinjere u Njemačkoj uvijek postoji mogućnost dostizanja vrhunca karijere, pa i do najcjenjenijih pozicija u menadžmentu. U njemačkoj industriji, većina direktora i članova odbora su počeli svoju karijeru kao inžinjeri. Takav napredak u firmi svakako ostavlja trag i na primanjima. Novi zaposlenici sa fakultetskom diplomom mogu očekivati od 36.000 do 45.000 eura godišnje u sektorima elektroinžinjeringa. Za svaku godinu u firmi primanja srazmjerno rastu, dostižući i od 50.000 do 64.000 eura godišnje nakon 10 godina rada.

Informaciju da Njemačka traži kvalifikovane imigrante je objavila i Ambasada Njemačke u BiH, a više informacija možete pronaći ovdje.Ako želite zadržati radno mjesto "inženjer" ili "savjetodavni inženjer" u Njemačkoj, bit će potrebno da se vaše kvalifikacija uporede sa njemačkim uvjetima. Daljnje pojedinosti dostupne su na Anerkennung-in-deutschland.de.
http://www.klix.ba/biznis/posao/njemacka-trazi-inzinjere-godisnja-zarada-do-45-000-eura/141220056

A najjači su mi ti novinski oglasi i bombastične cifre o zaradi.
 Bilo koje da si struke (dobro govori -Baron) moraš znati jezik.
 Uzaludu biti inženjer ili šta već ako ne govoriš Njemački.
 Jednako tako važan je smještaj.
 Ja sam osam god bio u Berlinu tako da znam o čemu pričam.

Baron wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

bogomdani wrote:za sposobne i vrijedne jeste..

Sestra je jedna od tih, ja sam odlučio dati priliku domovini.  

same, ali čini mi se da će ostati na prilici..

Teško je, ali treba ostati pozitivan...uostalom, da mi mladi svi odemo, što će tek onda biti?

ma ja isto razmišljam, ali što da ti velim, mi koji nešto kao znamo i imamo dobre volje smo socijalno imobilni jer se ne želimo baviti politikom aktivno, jedino odem na neku eko akciju, a kad vidiš da se neki probijaju u inozemstvu a ni jezik ne znaju a ti ga parlaš, malo se osjećaš glupim jel..

Da, na trenutke upadnem u sumnju baš kad o tome razmišljam...a ne bih, na krajevu krajeva, ništa više volio nego ostati tu gdje jesam, gdje mi je cijeli život, prijatelji, poznata okolina... žalosno je to da se moraš otrgnuti kao biljka bez korijena da bi se ostvario i uspio... Bavljenje politikom je prečica do moralnog i intelektualnog samoubojstva, bar ja to tako vidim  

na zalost je tako.. sam otvorio svoju firmu, no nakon nepunu godinu su me toliko oderali da sam zapao u gadne probleme. 

Isto mi se dogodilo. Birokracija je užasna

http://rt.com/news/225179-pee-court-right-standing/