Koliko je vaš zavičaj bio pod Turcima: Zaboravite na 500 godina koje svi pominjemo (MAPA)

Ta odvratna tvorevina i turski nakot, Kurde (muslimane) tretira danas kao i nekad sve pod svojom porobljivačkom upravom i zulumom.

kofein wrote:

Kermit wrote:500 godina je kolokvijalni naziv na loš utjecaj i strahoviti pad, a ne točan broj godina, no preneseno značenje i simbolika je za liberale potpuna nepoznanica

Mitomansko cjenkanje kreatora članka o tome da je neki grad bio samo 345 godina pod balijama, a ne 500 je žrtvino samookrivljavanje.  Sjeba turčadija   Balkan zauvijek.

Tipični članci za neuke priproste liberale, osim toga plan Osmanlija je među inima bio i ovaj krak koji je prodro u Europu te trajna nestabilnost balkana.

Osim toga pitaj Grke kako im je bilo na turskom kolcu 700 godina dan danas pa i ova njihova kriza je izravna posljedica tog sranja, znači spalit novinara i redakciju

Uglavnom nikakvi Italijani kao narod nepostoje sve do Garibaldija koji je proveo nasilno ujedinjene jer su neki htjeli ostati samostalni a ne da im drugi vlada 

Postoji Rim koji se nalazi u regiji Lacio a jezik je latinski i njihovim širenjem u drugom stoljeću prije Krista donešen je zakon da građanin Rima može bit i netko tko nije iz grada.

Onda je jedno selo bilo direktno pod upravom Rima a drugo nije pa je devedesetih godina prije Krista došlo do pobune u stilu Vidi ga on može a ja ne.

Rim je pobjedio ali je ipak morao napraviti reforme i car August u sedmoj godini prije Krista radi reforme kad je cijeli Italijani poluotok plus Istra postala teritorij grada Rima a ne provincija. 

Znači nikakvi jebeni Italijani nepostoje nego samo građani Rima oli ti ga RIMLJANI

Sora wrote:A KOLIKO SU TURCI BILI POD TUrcima ? 
Ono. 
Istanbul ogroman lijepi VELEGRAD 
ANTALIJA ..LIJEPA 
KAPADOKIJA ..SUPER 
ANKARA ..MODERNA 
Asvi kmecite zbig Turaka 
Turski upliv u povijesti nije nuzno bio samo negativan 
Zar ne ?

izrazito negativan, razorio je balkan

Sora wrote:Nisam bas nesto zadovoljna s odgovorima 
Nit ste naveli sto je to losa ostavština od Turaka nit sto je dobra 
Jednostavno se barata nekih stereotipima 
I boji samo crno. 
Mozda da podsjetim: 
Higijena, kupelji, hamami 
Vjerska tolerancija 
Izgradnja infrastrukture, građevina u orjentalnom stilu 
Izgradnja sudsko-upravnih jedinica Itd

ne postoji dobra ostavstvina od turka
sve sto su ostavili i danas razara
kalemili su svoje islamske navike i objekte
nasiljem, kolcem, sabljom, proterivanjem, otimacinom

Mene sad zanima,kako to da Osmanlijska "ostavstina",i danas unistava sve,negativno djeluje,i unestabiljuje Balkan..Priznanje da su Geni kameni ipak oplemenjeni turskim vladanjem??..Skidanje odgovornosti sa ionako uvijek problematicnog Balkana??
sto je u konacnici?

Sora wrote:

Kermit wrote:U

Sora wrote:Nisam bas nesto zadovoljna s odgovorima 
Nit ste naveli sto je to losa ostavština od Turaka nit sto je dobra 
Jednostavno se barata nekih stereotipima 
I boji samo crno. 
Mozda da podsjetim: 
Higijena, kupelji, hamami 
Vjerska tolerancija 
Izgradnja infrastrukture, građevina u orjentalnom stilu 
Izgradnja sudsko-upravnih jedinica Itd

50% stanovništva pobijeno i to od Dalmacije do Pešte, vrlo egzaktni loše

Da i? 

i to nije ništa za tebe? čime su tebe hranili da si ovako glupa i zatucana, ovako zla i pokvarena?
čitaj tuko licemjerna, čitaj i pamti kakve su odvratne stvari tvoji radili nevinom narodu..evo ti!

U pismu papi Aleksandru VI. (1492.–1503.) o osmanlijskim napadima, najčešće
provalama "trkaća i palikuća", kako su u izvorima nazivane osmanlijske pljaškaške
prethodnice akinđija, ninski biskup Juraj Divnić je 27. rujna 1493. zapisao: "Obilujući
isto tako i ljudima i svim ratnim sredstvima neprijatelj (Osmanlije) ide kamo ga
je volja. Pustoši polja, željezom uništava stabla, razara kuće i gradove, odvodi stoku
kolikogod je ima. Zarobljenike vodi u jaram, pljačka, udara na muke, žestoko
istrebljuje, tjera ih bosonoge i gole preko brda i kamenja. Bezbožna rulja vuče ih
polumrtve ili na konopima ili na konjskim repovima. Štapovima i bičevima, kao da su
zvijeri, udara gospođe raspuštenih kosa, koje poprskane krvlju djece, nagrđene
udarcima, izmrcvarene u licu, uzalud uzdišu, leleču i jecaju moleći bezuspješno od
nekoga pomoć ili utjehu. Strahovito divlji neprijatelji odvode na najsramotniji način
zlostavljene djevojke i djevice Bogu posvećene, dječake i djecu vezanu poput životinja
na konjima, na zarobljenicima iskušavaju sve vrste surovosti i mučila koja se ne
mogu ni zamisliti, a kamoli ispričati. A ni tako strašno mučenje nema kraja, a ipak se
bezbožan narod od toga deblja i time diči."

U istom pismu, zapravo izvješću o bici na Krbavskom polju u kojoj je hrvatska vojska 9. rujna 1493.
katastrofalno poražena od Osmanlija pod Udbinom, J. Divnić je posebno opisao
strahote kojima je bio izložen zarobljeni hrvatski ban Derenčin: "I samog bana
baciše u okove, a njegovu sinu, također vrlo hrabru vojniku, pred očima oca odrubiše
glavu i toplom krvlju jedinca sina poprskaše očevo lice. I koliko god je puta
jadnik prisiljen uzeti hranu, toliko mu puta na stol umjesto zdjele stavljaju na tanjur
ljubljenu glavu sina." (Gligo, 1983, 318). Nastavljajući s opisom strahota koje su
Hrvatima učinile Osmanlije – ta "grabežljiva zvijer i nezasitna zmija", J. Divnić je
zapisao: "Preostaje još mnogo toga što je u bjesnilu učinio krvavi neprijatelj. Kad
bih htio to nabrojiti, ne bi mi dostajalo ni dana ni pera. Kad bih imao sto jezika i sto
usta i željezni glas, ne bih mogao obuhvatiti oblike svih zločina. Ne spominjem koliko
je pokrajina opustošio mačem i ognjem, ne spominjem neizmjeran broj zarobljenika i
u prijašnja i u sadašnja vremena. Prelazim preko dječice što su izvučena iz rasječene
utrobe trudnih žena i ubijena. Koliko je puta bezbožni Turčin odsjekao grudi i mjesto
mlijeka pružio dojenčadi majčinsku krv, koliko je puta uzeo dječicu za noge i glavu
im smrskao o stijenu i majke nosio na vratovima sinova. Koliko je zarobljenika
poslao natrag svojim kućama odsjekavši im ruke, iskopavši oči i odrezavši uši.
Okrutna li naroda! Bogovi odvratite takvu pošast od zemlje! O nečuvena bijesa! O
Turska više nego zla! Nesnosna li, kažem, zločinstva, preblaženi Oče! Da se tako
opaka neman, tako grozna zvijer, tako kleta nakaza ne bi veselila tako dugo nekažnjena,
treba se odmah pobrinuti i priteći u pomoć tamo gdje je nevolja. Jer ako se
ta pogubna zvijer ne obuzda i ne suzbije, bit će gotovo s pokrajinama. Ne znam ipak,
što će biti s ostalima. Vaša Svetost dobro zna što očekuje susjed kad gori obližnji
zid."

Surovost Osmanlija opisana je i u "Elegiji", pjesmi kojom je F. Božičević – Natalis
želio potaknuti papu Pavla III. (1534.–1549.) na pomoć važnoj obrambenoj
utvdi Klisu:
"Divlji barbarski narod, surov, strašan, okrutan, zadaje nam neprestanu gorčinu.
Otimaju se djevice i ubijaju dječica, mezimčad majki, otrgnuta s milih grudi.
Neviđenim zvjerstvom razdire neprijatelj starce i preplašene djevojke kao vukovi
ovce.
Jao, vode nas poput ulovljene divljači preko vrhova, škrapa i nepoznatih staza.
Odvode nas gole, ruku vezanih iza leđa što dalje od očinske zemlje.
Sve je puno suza što teku potocima, tolike nas nevolje pritišću, žalosti i neprestani
bol.
Surova rulja pali žestokom vatrom sve što joj je na putu, plodonosne obrađene
njive i žitne usjeve.
Na sve strane dime se sveti hramovi božji, u privatnim kućama posvuda plamen.
U crkvama bludnice, oko oltara prljavština, jao zločina, i brzonogi konji tu borave
kao u staji. Rulja užasne stvari, Kriste, čini u tvojim svetištima."

Kao suvremenik i očevidac osmanlijska zlodjela opisuje i Splićanin Toma Niger
(oko 1450.–oko 1531.), u panegiriku koji je 1501. napisao mletačkom duždu Leonardu
Loredanu:
"Vidim – jao sramote – kako nevini dječaci i tisuće uhvaćenih djevica trpe
gnjusne bludne radnje.
Djecu trgaju iz majčina krila i grudi pa nježnim udovima udaraju o tvrdu zemlju.
Sijeku ih na komade pa ih još drhtave bacaju psima.
Oh, jadnih li majki koje rodiše djecu za zvijeri.
Jao, golema bola što se nikad ne da zaliječiti;
Ruše časne hramove Neoskvrnjene Djevice
i gdje se, Kriste, isticala slika tvoga lika,
tu je mjesto za pse, to je štala za konje."

Kao neposredan svjedok, na gotovo jednak način osmanlijske zločine nakon
Mohačke bitke 1526. opisao je u Krakowu 1527. i Stjepan Brodarić u svom djelu "De
conflictu Hungarorum cum Solymano Turcorum imperatore ad Mohacz historia
verissima": "Noću i danju, koji su slijedili poslije bitke, neprijatelj se okomio na sva
obližnja područja, usput ih opustošio i popalio ne štedeći nikoga, bez obzira na spol,
dob i vjeru, počinivši nad bijednim narodom sva moguća odvratna i okrutna dijela.
Ja nemam dovoljno riječi da oplačem poraz koji je toliko bio velik one noći i
sljedećih dana po cijelom onom kraju ovostrane Ugarske, i nije mi znano da je i
jedan neprijatelj počinio nešto mahnitije i okrutnije. Između ostaloga, vjerojatno se
nikad prije nije dogodilo što sada, da su prežalosne majke nejaku dječicu živu
ukapale u zemlju kako se vriskom ne bi odala, i kada su se one odande sklonile, djeca
su se u zemlji bez zraka ugušila. [...] A broj svih pogubljenih i zarobljenih u tom
ratu, na temelju onoga što sam mogao doznati, smijem tvrditi bio je blizu 200.000
ljudi."

https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-JLMHKPCY/44c7810d-0b01-427e-a289-b5bd344407b2/PDF

Mađari su po procijeni izgubili i preko 60% st. i to posebice kad su odbili da se ookrste tj postanu muslimani. Čak su čitave narode odveli u ropstvo tako da i danas imaš potomaka u Egiptu
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Magyarab_people

Pa..i dan danas su Turci takvi..malo zakonom prisiljeni spustiti roge,ali kad idem na trening,i u sparinzima,na povrsinu izbije njihova prava ćud...divlji i brutalni..
trening shvatjaju kao pravi i istinski fajt..
Da im se da,rado bi oni ponovili isto..

pismejker wrote:Pa..i dan danas su Turci takvi..malo zakonom prisiljeni spustiti roge,ali kad idem na trening,i u sparinzima,na povrsinu izbije njihova prava ćud...divlji i brutalni..
trening shvatjaju kao pravi i istinski fajt..
Da im se da,rado bi oni ponovili isto..

Nije stvar u turcima nego nama, kad zaboraviš povojest i pretke onda imaš ovakve članke doli turci njeguju i baštinu svoje...

Kermit wrote:

pismejker wrote:Pa..i dan danas su Turci takvi..malo zakonom prisiljeni spustiti roge,ali kad idem na trening,i u sparinzima,na povrsinu izbije njihova prava ćud...divlji i brutalni..
trening shvatjaju kao pravi i istinski fajt..
Da im se da,rado bi oni ponovili isto..

Nije stvar u turcima nego nama, kad zaboraviš povojest i pretke onda imaš ovakve članke doli turci njeguju i baštinu svoje...

Na to se svodi,da,i rekoh u prethodnom nekom postu...

Pa nije nitko zaboravio nego kakva je logika sad doći do nekog čovika koji je eto Turčin i onda reč Eto baš ti si kriv šta je tamo neki tvoj prije četiri stoljeća ovo ono 

Bezveze