Hrvat odveo Australiju na SP

max123 wrote:

RayMabus wrote:

Matthew Jurman, Mile Jedinak, Tomi Jurić.... to u trenutnoj postavi, onda koliko vidim još trojica Srbi i mislim još jedan Bošnjo, ono 25% reprezentacije made in Balkan

imas 8 Hrvata.i jedan pravoslavac(krajisnik).znaci 9 Hrvata...

to je ono što džango ne kuži... al dobro nije on da kuži... ipak se radi o srbijancu

max123 wrote:

Pinochet wrote:jbt da nam nije prvo komunizma, a onda nacional komunizma iz HDZa, RH je mogla imati 6-7milijuna stanovnika, Hrvata, i to mlado stanovništvo, bogato.. ovako imamo starački izumirući Čardak

pa sama dijspora broji nekih 6-7 milijuna.minimum...

Pa nije badava Smiljko Sokol devedesetih tvrdio kako je ukupni hrvatski nacionalni potencijal u svijetu oko 12 milijuna pripadnika.

Pa kud takvu bradu, na onu vrućinu pobro.....?  :)

Pa kad su nas Australci izbacili sa SP u Njemačkoj, mislim da su onda u svojim redovima imali 6 Hrvata...

A ovoga se ne bojim ako bi doša u našu grupu...Da je sva tri gola iz prekida (2 iz penala i 1 kad se iz slobodnog udarca balun odrebatija u gol)...

To bi moga i ja...

kofein wrote:Pa kud takvu bradu, na onu vrućinu pobro.....?  :)

Ako bude igra protiv Srbije, zbunjivat će ih svojom pojavom...Možda mu koji put i dodaju balun...

mutava baštarda wrote:

dzango wrote:

michaellcmacha wrote:

jastreb wrote:

Pinochet wrote:jbt da nam nije prvo komunizma, a onda nacional komunizma iz HDZa, RH je mogla imati 6-7milijuna stanovnika, Hrvata, i to mlado stanovništvo, bogato.. ovako imamo starački izumirući Čardak

Da,ali bi onda ostali Srbi.

ne bi ni bili srbi... sve do 1919 većina pravoslavnog življa se nije identificirala sa srpstvom a pogotovo ne sa srpskom državom, tomu u prilog popisi i izjašnjavanja iz 1909-1911 kad su se pravoslavci većinom izjašnjavali da govore hrvatski i pišu hrvatski...

Kakve veze imaju komunizam i 1919.? A i Dubrovnik bi bio Srbija:

Koja glupost. Hrvatski nije ponuđen kao odgovor.

Sa razlogom.

dzango wrote:

mutava baštarda wrote:

dzango wrote:

michaellcmacha wrote:

jastreb wrote:
Da,ali bi onda ostali Srbi.

ne bi ni bili srbi... sve do 1919 većina pravoslavnog življa se nije identificirala sa srpstvom a pogotovo ne sa srpskom državom, tomu u prilog popisi i izjašnjavanja iz 1909-1911 kad su se pravoslavci većinom izjašnjavali da govore hrvatski i pišu hrvatski...

Kakve veze imaju komunizam i 1919.? A i Dubrovnik bi bio Srbija:

Koja glupost. Hrvatski nije ponuđen kao odgovor.

Sa razlogom.

dabome da je sa razlogom, opet ste svojatali ono što vam ne pripada, pa da malo s "podacima" podkrepite, jel

Noor wrote:

dzango wrote:

mutava baštarda wrote:

dzango wrote:

michaellcmacha wrote:
ne bi ni bili srbi... sve do 1919 većina pravoslavnog življa se nije identificirala sa srpstvom a pogotovo ne sa srpskom državom, tomu u prilog popisi i izjašnjavanja iz 1909-1911 kad su se pravoslavci većinom izjašnjavali da govore hrvatski i pišu hrvatski...

Kakve veze imaju komunizam i 1919.? A i Dubrovnik bi bio Srbija:

Koja glupost. Hrvatski nije ponuđen kao odgovor.

Sa razlogom.

dabome da je sa razlogom, opet ste svojatali ono što vam ne pripada, pa da malo s "podacima" podkrepite, jel

Ako baš  želiš. Bar nam "podataka" nikada nije falilo. Za ostalo ne garantujem.

dzango wrote:

Noor wrote:

dzango wrote:

mutava baštarda wrote:

dzango wrote:
Kakve veze imaju komunizam i 1919.? A i Dubrovnik bi bio Srbija:

Koja glupost. Hrvatski nije ponuđen kao odgovor.

Sa razlogom.

dabome da je sa razlogom, opet ste svojatali ono što vam ne pripada, pa da malo s "podacima" podkrepite, jel

Ako baš  želiš. Bar nam "podataka" nikada nije falilo. Za ostalo ne garantujem.

pogotovo onih friziranih, slažem se

Noor wrote:

dzango wrote:

Noor wrote:

dzango wrote:

mutava baštarda wrote:
Koja glupost. Hrvatski nije ponuđen kao odgovor.

Sa razlogom.

dabome da je sa razlogom, opet ste svojatali ono što vam ne pripada, pa da malo s "podacima" podkrepite, jel

Ako baš  želiš. Bar nam "podataka" nikada nije falilo. Za ostalo ne garantujem.

pogotovo onih friziranih, slažem se

Nije friziran, majke mi.

dzango wrote:

Noor wrote:

dzango wrote:

Noor wrote:

dzango wrote:
Sa razlogom.

dabome da je sa razlogom, opet ste svojatali ono što vam ne pripada, pa da malo s "podacima" podkrepite, jel

Ako baš  želiš. Bar nam "podataka" nikada nije falilo. Za ostalo ne garantujem.

pogotovo onih friziranih, slažem se

Nije friziran, majke mi.

Pokret Srba katolika javlja se u Dubrovniku krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Iz pisma koje je Josipu Jurju Strossmayeru napisao 1893. napisao Antun Stražičić, novinar i publicist iz Dubrovnika, razvidno je kako se odvijala velikosrpska propaganda u Dubrovniku tog vremena, kao i kako su se dubrovački Hrvati toj propagandi uspješno oduprijeli. Velikosrpska propaganda polučila je djelimični uspjeh. Bila je to pojava t.zv. Srba-katolika. Budući da je ta pojava bila nastala neprirodno, iskonstruirano, kao nešto umjetno pokazala se prolaznom i nije se ukorijenila.

Nestaje stvaranjem južnoslavenske države (zadovoljenjem svojih političkih interesa) 1918. godine. Riječ je o političkom i kulturnom pokretu malog dijela Dubrovčana koji su u doba formiranja suvremenih nacija izgradili srpski nacionalni identitet, a ne hrvatski kao golema većina Dubrovčana. Srbi katolici u koaliciji s autonomašima vladali su Dubrovnikom skoro cijelo jedno desetljeće, od 1890. do 1899. godine. Izbore su dobili zbog nesloge u hrvatskim strankama (narodnjaci i pravaši) i sloge na autonomaško-srpskoj strani. Na sljedećim izborima mjesni su Hrvati uvidjeli svoju krupnu pogrješku i stvari su se vratile na mjesto. Pokret nije zaživio i danas nema dubrovačkih katolika koji se smatraju Srbima. Zaostavština pokreta su imena njegovih pripadnika u nazivima dubrovačkih mjesta: Šetalište Nika i Meda Pucića, Ulica Pera Budmanija, Ulica Baltazara Bogišića, Bogišićev park, spomenik Baltazaru Bogišiću na cavtatskoj rivi.

U historiografiji pokret je zaboravljen i nije opširnije razrađen do travnja 2011. kada je izišla iscrpna raščlamba dubrovačkoga srbokatoličkog pokreta, na 711 stranica. Dubrovački doktor sociolog Nikola Tolja objavio je u vlastitoj nakladi knjigu Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude. Objavljivanjem iznimnog djela “Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude”, dubrovačkog znanstvenika dr. sc. Nikole Tolje, koji je za to dobio Nagradu Grada Dubrovnika, javnosti je tek tada ponuđen cjelokupan uvid u okolnosti i razloge iz kojih se preko tisuću Dubrovčana, predvođenih nizom najuglednijih pojedinaca u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, odlučuje izjasniti kao Srbi.

Dubrovnik je, zajedno s Dalmacijom i Istrom, grcao pod vlašću Austrije, Dubrovčanima posebno omrznute jer je ona bila prvi gospodar nad Gradom nakon njegove višestoljetne samostalnosti (1358.-1808.), dok Banskom Hrvatskom i Slavonijom harači mađarska vlast predvođena Khuenom-Héderváryjem. Za razliku od toga, na istoku su kneževine, a kasnije kraljevine, Srbija i Crna Gora, samostalne i slobodne države temeljem odluka Berlinskoga kongresa 1878., objašnjava dr. Nikola Tolja i dodaje kako su se takva Srbija i Crna Gora, te ideja ujedinjavanja južnoslavenskih naroda, dijelu Dubrovčana ukazale kao spas. Dio najuglednijih Dubrovčana izlaz je vidio u srpskoj nacionalno-političkoj ideji, nastojeći izdvojiti svoj grad iz osramoćene i izmoždene kuenovske Hrvatske i približiti ga slobodnoj Srbiji, kojoj su pripisivali ujediniteljsku ulogu. Sanjali su slobodu od Austrije i stvaranje zajedničke moćne južnoslavenske države u kojoj bi stoljećima slobodan Dubrovnik imao autonomiju kakvu zaslužuje. Srbokatolici su nastojali dokazati da je dubrovačka kultura, jezik i književnost oduvijek srpska. Razvoju pokreta pogodovali su mnogi čimbenici, među kojima su neuspjeli pokušaji ujedinjenja Trojedinice, nedovršenost procesa hrvatske nacionalne integracije, doživljavanje Srbije kao južnoslavenskog Pijemonta, promidžbeni utjecaji iz Srbije, romantičarsko učenje po kojem se duh naroda određuje po jeziku, djelovanje gimnazijskih profesora, povijesna prisjećanja (stoljetna suradnja i trgovina Dubrovnika sa zaleđem), etnografske činjenice (sličnost običaja u Dubrovniku i njegovom zaleđu, npr. postojanje krsne slave pod imenom festa), radikalizam i kapricioznost dubrovačke mladeži, službovanje uglednih Dubrovčana u Srbiji i Crnoj Gori, utjecaj Meda Pucića i činjenica da su Srbija i Crna Gora neovisne države u kojima se vidi nucleus buduće južnoslavenske državne zajednice.

Srpski list Dubrovnik izlazio je od 1892. do 1914. godine, a u istom razdoblju u Dubrovniku je izlazio i hrvatski list Crvena Hrvatska. Samoizjašnjeni Srbin dum Ivan Stojanović, katolički svećenik, sve do svoje smrti 1900. godine bio je na čelu rimokatoličkoga Dubrovačkog dekanata, a na dubrovačkom području djelovalo je dvadesetak srpski orijentiranih katoličkih svećenika. Dubrovački katolički Srbi ni po čemu se nisu razlikovali od katoličkih Hrvata, živjeli su zajedno s njima i nisu izražavali međusobnu mržnju. Oni su vidjeli u srpskoj nacionalnoj integraciji bolju budućnost Grada. Zna ih se nazivati i primijenjenim i jednonaraštajnim Srbima, jer su se zbog povijesnih okolnosti izjasnili kao Srbi i njihovi neposredni potomci su se već smatrali Hrvatima. Ističe se njihovo opiranje klerikalizmu i kleronacionalizmu jer su držali vjersko i nacionalno dvjema zasebnim i ničim međusobno uvjetovanim kategorijama. Srpska pravoslavna crkvena hijerarhija nije ih priznavala Srbima. U procesu nacionalne integracije prevladalo je vjersko pravilo po kojem je Srbin pravoslavac i pravoslavac Srbin, a Hrvat katolik i katolik Hrvat. Potpunoj hrvatskoj nacionalnoj integraciji Dubrovčana pogodovala je nesnošljivost starih Dubrovčana prema pravoslavlju.
___________________________________________________________________________________________________________________

dakle, tzv. jednonaraštajni srbi, a svi do jedan katolici
osim toga, Dubrovački počeci i širenje započinju u 7. stoljeću, u 10. dolaze Slaveni...dakle u skoro 11 stoljeća Dubrovnikom ste suvereno vladali čak 9 godina, i zato je Dubrovnik srpski.