Denkverbot

Karamazovi :)

Ogromna je razlika pročitati knjigu u pubertetu i sada. No, jednako je potresna.
Čitajući knjigu u pubertetu, bila sam koncentrirana na dječje likove. Likove poput mame, tate, gotovo nisam zamjećivala, niti o njima razmišljala (osim što sam u to vrijeme smatrala da su oni ti koji su odgovorni). Pojam institucija mi je također bio stran.
Danas, razmišljajući o knjizi više razmišljam kako bih se ja postavila, nedaj Bože, u ulozi roditelja djeteta ovisnika. Jer kao što C. Kaže, naučili su da se život svodi na nabavljanje, a to je obrazac koji je i danas sveprisutan. Počevši dakako od roditelja. Što je teža financijska situacija to je veće beznađe.
Podsjetila me na knjigu "Umijeće ljubavi" Fromm, koju sam kao i ona u njenim godinama učila na pamet. Morati ću i nju ponoviti:)

da ti je dite ovisnik, nojbolje ča moreš učiniti je odreći ga se

Zašto?

a ča drgo moreš?
un ki je na suicide crusade, pomoći mu znoči ubiti ga

Kolika je roditeljska odgovornost u slučajevima dječje ovisnosti ?
Gdje je sredina u odgoju, tj. Da nisi prestrog, a niti preliberalan roditelj?

U jednom trenutku i ona sama je rekla da bi voljela da ju je majka nalupala pred svima i odvukla kući.
Da li je to još jedno svaljivanje krivice na roditelje?
Moja je recimo bila prestroga prema meni. S 18, imala sam izlazak i to samo subotom do 23h. Čekala bih na prozoru sobe kolegice koje su se vraćale iz provoda da mi pričaju što se događalo i ostalo.

haha

roditelji moru puno, i moru malo. 

nojviše moru unutarnje sklonosti, i peer presure. u kombinaciji s permisivnim i restriktivnin roditeljstvon, rezultati su svakakovi. obično je posli bitke lako uočiti koja je kombinacija presudila. 

recimo, jo bi na tvojin mestu siguro bi narkoman

aben wrote:haha

Samo da znaš, meni to ni dan danas nije smiješno :)
Morala sam spavati kod kolegice da bih izašla. Sva ta strogoća, vodila je u laž. Ali stara je bila toliko lukava, da sam smjela kod nje prespavati jedino ako odem u pidžami, budući da je stanovala prekoputa. Na moju nesreću, bila je puno krupnija od mene. Ali tada smo samo željele otići u obližnji kafić na sok. Rješenje je bio dugačak mantil od njenog oca :)
Nije smiješno :)

ne, uopće,
tragično je kako ti mati ne zno da sinners gonna sin.

Čak i kada ne griješiš, može se učiniti da griješiš. Evo primjer:
U toj pubertetskoj dobi kako sam bila ograničena druženjem tako sam puno vremena provodila sama u sobi. Ono što je bilo lijepo je to što sam otkrila klasičnu glazbu.
No, postojao je problem. Dio vrata od moje sobe, bio je od stakla. Taman toliko da je mama u svakom trenutku mogla vidjeti što radim. Nisam niti pomislila da nešto krivo radim kada sam poželjela promatrati zalazak sunca uz Mozartov Requiem . Stavila ja tako stolicu na sred sobe,promatrala nepomično sunce i prepustila se vrtlogu tonova, instrumenata. Valjda je prošlo dosta vremena, kad upada ona s upitima jel se ja drogiram, sigurno nešto nije u redu jer kako mogu sjediti nepomična tako dugo i još uz takvu glazbu.
Nisam znala što bih rekla, kako bih objasnila da sam bila s sobom u pravom smislu. Mislila bi da sam totalno skrenula. No, bilo me i briga jer sam otkrila svoj kutak kojem se i dan danas vraćam.

ograničena druženjem?

stakleni kavez?

kutak na srid sobe?

mati ti ni sva svoja, a ni mate ni daleko
posićo me na dogtooth, jesi gljedala ot film?

Pa morala sam odmah poslije škole kući, pisati zadaće, učiti. Nije bilo igre kada se prohtije, kao kod bake na selu. Sve je uvijek bilo organizirano. Spavanje najkasnije 22h. A, znaš i sam da tada nije bilo ove moderne tehnologije, osim fiksnog telefona kojeg bi prošvercala u sobu :)
To je bila moja soba do trećeg srednjeg kada sam se prvi puta pobunila i dobila sobu koja je značila potpunu privatnost. Ahh, linija kraj kreveta koju sam dobila zbog odličnog uspjeha u školi, bila mi je sve. Uz nju bih zaspala, maštala, planirala.
Bio je red, rad, disciplina.
Neki red se mora znati :)

Nisam, al koliko sam vidjela djeluje jako bolesno što znači da ću ga svakako pogledati :)

Zašto misliš da nisam baš svoja? :)
Knjiga je potakla sve te misli, preispitivanja, sjećanja. I dakako, pitanje u čemu se sastoji odgovorno roditeljstvo.

I kutak na srid sobe nije taj fizički kutak, već kutak, zapravo neograničen prostor unutar mene. Pa nisam baš toliko proševerila da moram na srid sobe praviti kut :)

mati i mate :^0

stvarno užas. a velika je vjerojatnost da bi ti ispala jednaka straiterica i da nisi odrastala u torturi.

aben wrote:stvarno užas. a velika je vjerojatnost da bi ti ispala jednaka straiterica i da nisi odrastala u torturi.

Kako to misliš?

drzava predlaze obavezno nosenje reflektirajucih prsluka za bicikliste, jer nekog reda mora biti :^^

kic wrote:
drzava predlaze obavezno nosenje reflektirajucih prsluka za bicikliste, jer nekog reda mora biti :^^

Pa u tom slučaju podržavam prijedlog :)

:|

I sama sam vozač, i doista, najveća mora su mi biciklisti na mračnom dijelu ceste.