Razmišljanja

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:
koga boli kurac kako se osjećaju?
govorimo o slobodi, četvrtina noroda je u lancima, nemaju slobodu kretanja. kako se svaki od njih osićo, jel to njima u redu, ni predmet

Opaaaa, to volim! :)

Od osjećaja kreće i bunt :)

kakov sa bunt?

jel osjećaš fizički ili psihički?

amo reći psihički, i?

Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
Opaaaa, to volim! :)

Od osjećaja kreće i bunt :)

kakov sa bunt?

jel osjećaš fizički ili psihički?

amo reći psihički, i?

Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:
kakov sa bunt?

jel osjećaš fizički ili psihički?

amo reći psihički, i?

Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

Opet me mučiš!

Fizička sloboda, nije odvojena od psihičke!

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
jel osjećaš fizički ili psihički?

amo reći psihički, i?

Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

Opet me mučiš!

Fizička sloboda, nije odvojena od psihičke!

ali kakove to veze imo, mi išćemo definiciju slobode koja ni ovisna o psihi, koja je objektivna.

ako neko želi ići u skulu, a nemo pravo izbora, je li slobodan? jo mislin da ni. un more biti zadovoljan svojon neslobodon, ali ne moremo reći da je slobodan.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:
amo reći psihički, i?

Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

Opet me mučiš!

Fizička sloboda, nije odvojena od psihičke!

ali kakove to veze imo, mi išćemo definiciju slobode koja ni ovisna o psihi, koja je objektivna.

ako neko želi ići u skulu, a nemo pravo izbora, je li slobodan? jo mislin da ni. un more biti zadovoljan svojon neslobodon, ali ne moremo reći da je slobodan.

Oprosti, ali sloboda je i objektivna i subjektivna kategorija. Isključivanjem jedne, gubiš na pojmu.

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
Hoćeš li potvrditi ono što sam rekla, da je usko povezano s fizičkim?! :)

ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

Opet me mučiš!

Fizička sloboda, nije odvojena od psihičke!

ali kakove to veze imo, mi išćemo definiciju slobode koja ni ovisna o psihi, koja je objektivna.

ako neko želi ići u skulu, a nemo pravo izbora, je li slobodan? jo mislin da ni. un more biti zadovoljan svojon neslobodon, ali ne moremo reći da je slobodan.

Oprosti, ali sloboda je i objektivna i subjektivna kategorija. Isključivanjem jedne, gubiš na pojmu.

je, al nišće ne gubiš, ne brini.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:
ali, ne razumin ča oćeš reći, ča je povezano s fizičkin?

Opet me mučiš!

Fizička sloboda, nije odvojena od psihičke!

ali kakove to veze imo, mi išćemo definiciju slobode koja ni ovisna o psihi, koja je objektivna.

ako neko želi ići u skulu, a nemo pravo izbora, je li slobodan? jo mislin da ni. un more biti zadovoljan svojon neslobodon, ali ne moremo reći da je slobodan.

Oprosti, ali sloboda je i objektivna i subjektivna kategorija. Isključivanjem jedne, gubiš na pojmu.

je, al nišće ne gubiš, ne brini.

Nećem,
ako ti tako kažeš :)

mativka wrote:Ne postoji apsolutna sloboda. 
Sloboda je ideal.

pa postoji apsolutna sloboda...ali za kratko vrijeme završiš u nekoj od institucija i dalje možeš biti duhovno slobodan ali ne i fizički..onak više kao biljka :)

red wolf wrote:

Bastet wrote:nitko nije sposoban ostvariti slobodu...a što je za tebe sloboda?? hm?

Ona mora doći iznutra...Sloboda je osjećaj...

osjećaj je osobna stvar svakog pojedinca i varira iz dana u dan... a osjećaj nas može i varati

“Really, doesn´t everything make sense? There are, of course, things from which we more or less recover, although some of them are too harsh even for saints. But that is no reason to accuse God. Even if there are reasons to doubt him, the fact that he did not arrange the world like a well-ordered parlor is not one of them. It speaks rather in his favor. This used to be much better understood.”
― Ernst Jünger

Svi naši otoci… Djevičanski, Goli (ne dopustite da vam oduzmu vaše žudnje!), Pakleni… Itaka…Svi su oni u nama… nekima se želimo vratiti, neke zaboravljamo, neke potiskujemo, s nekima naučimo ćaskati…
 
„Kad bi postojala takva samoća, koju više ne bi mogla razbiti ničija riječ; kad bi se došlo do tako duboke napuštenosti u kojoj se nikakav »ti« ne bi više mogao pojaviti, bila bi to zbiljska i potpuna samoća i stravičnost; to bi, drugim riječima, bilo ono što se u teologiji naziva »pakao« … samoća u koju više ne prodire riječ ljubav….
 
Hesse, pjesnik koji izgleda tako pomirljiv i tako vedar, izriče, u stvari, iste misli:
 
 
                           Čudno je lutat u magli!
                           Život je osama.
                           Nitko drugoga ne zna.
                           Svatko je sam!
 
 
Zaista, jedno je sigurno: postoji samotnička noć, u kojoj nema nikakva glasa; postoje vrata kroz koja možemo stupiti samo kao samci: vrata smrti. Sva strava svijeta u krajnjoj je liniji strah pred ovom samoćom…
Zbiljski se strah ne može prevladati razumom, već jedino prisutnošću drugog čovjeka koji nas ljubi.“ (J.R.)
 
Ne sviđa mi se ona prilično sentimentalna rečenica da nitko nije otok.. svaki je čovjek otok. I, opstanka radi, gradi mostove – od otoka do otoka - i imenuje ih. Ali čovjek je, evolucijski promatrano, jedina „životinja koja katkada istinu pretpostavlja egzistenciji“ (Guitton). Ponekad ignorira zadah truleži koji dopire iz konstrukcije (po)nekog mosta…
Kad zadah postane toliko intenzivan da prelazak ne spaja nego destruira, most je bolje srušiti nego održavati nešto što je već odavno lažno i trulo.
Ostaje li tada sam, pokušava nadići bol slutnjom ili prizivanjem nekog »ti«, makar samo onog imaginarnoga, jer „sve što ljubimo stvorili smo sami“.
Umjetnost bi se stoga, čini mi se, mogla razumjeti kao (sebe)izricanje samoće.

Svi smo mi poluotok!

Ako sada nećete izboriti slobodu, nikada ju nećete izboriti!...

Budite odlučni!...

Bilo je ovo uzbudljivo na neki način...Ne bojte se razmišljanja...Razmišljajte...

TOMA BEBIĆ
 
POSRANI MJESEČEV TRAG
 
 
Gledam brod
brod gleda mene
a more valja
valja li
vezano debelim konopom
za posrani
         Mjesečev rog
              (za sviću)

red wolf wrote:Bilo je ovo uzbudljivo na neki način...Ne bojte se razmišljanja...Razmišljajte...

evo nešto i tebi za meditiranje:

Svi vi poznajete onu divlju sjetu koja nama zagospodari kada se prisjetimo sretnih vremena. Kako su prošla unepovrat i kako smo nemilosrdno odijeljeni od njih svim tim daljinama. A naknadno, u sjaju uspomena, slike su zamamnije; sjećamo ih se poput tijela mrtve drage, tijela koje sad počiva duboko u zemlji i pred kojim, kao pred kakvim priviđenjem, zastrepimo u višem i duhovnijem sjaju. I u našim žednim snoviđenjima vazda pokušavamo doprijeti do prošlog, oćutjeti ga u svakoj pojedinosti, u svakoj njegovoj pori. I tada nam se čini kao da nismo do vrha ispunili mjeru života i ljubavi, ali nikakvo pokajanje ne može vratiti propušteno. O, kad bi nam taj osjećaj bio poukom bar za trenutak sreće!
 
 
 
Ernst Jünger: Na mramornim liticama

Jednog jutra, kada sam s terase pogledao na Marinu, njezine mi se vode učiniše dubljima i sjajnijima, kao da sam ih tada prvi put ugledao nepomućena duha. U istom sam trenutku, gotovo bolno, osjetio kako se riječ otkida od pojava, kako puca poput strune na prenapregnutom luku. Ugledao sam djelić koprene koja zastire ovaj svijet i od tog časa jezik me više nije služio kao prije. Istodobno, u mene se uvukla jedna nova budnost. Kao što djeca kada svjetlost iz nutrine njihovih očiju krene prema vani tapkajući pipaju rukama, tako sam i ja tražio nove riječi i slike kojima bih zahvatio taj novi sjaj stvari što me zasljepljivao. Nikada prije nisam ni slutio da bi govor mogao predstavljati takvu muku, pa ipak nisam čeznuo za starim, prostodušnijim životom. Kada naslutimo da bismo jednoga dana mogli poletjeti, tada nam se nespretni skok čini dragocjenijim od sigurnosti utabanih putova.
 
 
 
Na Mramornim liticama

Kroz sva vremena koja smo prošli i kroz koja ćemo proći najteže je bilo i biti čovjek...Najlakše je glumiti da si čovjek...

red wolf wrote:Kroz sva vremena koja smo prošli i kroz koja ćemo proći najteže je bilo i biti čovjek...Najlakše je glumiti da si čovjek...

zašto si ti tako opsjednut čovjekom... ionako smatraš da je sve iluzija.. pa je onda tom logikom i čovjek iluzija.... i ti si iluzija...