Razmišljanja
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 22 of 50
Page 22 of 50 • 1 ... 12 ... 21, 22, 23 ... 36 ... 50
Re: Razmišljanja
Što je duh?
Duh nije lako opisati, a od popularnih termina bi tome možda bio najbliži kultura.
No, za razliku od kulture koja je uglavnom pasivni produkt proširenog fenotipa čovjeka (Richard Dawkins), duh, makar dijelom i projiciran od čovjeka na svoju užu i širu okolinu, ipak jednom formiran na zaokružen i čvrst način ima neku svoju internu ideju vodilju i konzistentnost, ako ne i volju i s jedne strane djeluje u suradnji sa čovjekom, a s druge strane je ipak samostalan entitet koji funkcionira neovisno od čovjeka, a ponekad ga i vodi nekom svojom nikada potpuno jasnom namjerom.
Kultura zapravo samo odražava čovjekovu nutrinu, a duh ju i kreativno oblikuje sukladno i u suradnji sa čovjekovom biti.
Kultura je dakle više pasivna i objekt, a duh više aktivan, slobodno možemo reći na neki nama teško shvatljivi način poduzetan, i subjekt.
Dawkins je pojmovima poput mema i memetike pokušao objasniti tzv. kulturnu evoluciju i načine na koji nastaju, šire i umnažaju se memi kao pretpostavljeni osnovni elementi kulture.
No, iz toga izlazi kako je osnovna priroda kulture ona sistemska.
Kultura je dakle sustav koji se kao i svaki sustav sastoji od svojih dijelova, podsustava i elemenata, ali također i od svih njihovih međusobnih funkcionalnih veza odnosno strukture sustava samog.
Duh je također sustav, jer je svo postojanje sistemske prirode, a jedine iznimke od tog pravila predstavljaju samostalne elementarne čestice (premda i tu imamo iznimku kvarkova koji se pojavljuju jedino u dvojcima i trojcima, jer nitko nikada nije uočio tzv. slobodne kvarkove) koje zastupaju jedino sebe same, ali i djeluju na svoju okolinu na različite načine.
No, za razliku od kulture, temeljni sastojci svakog duhovnog sustava odnosno duhovnog entiteta su informacije.
Dakle, ne goli podaci, nego baš informacije. Podaci tu mogu samo donijeti nepotrebnu redundanciju koja doduše olakšava komunikaciju i čini ju sigurnijom i pouzdanijom, ali unutar samog sustava duhovnog entiteta ne donose nikakvu kvalitativnu promjenu odnosno poboljšanje.
Duh nastaje projiciranjem poželjnih sadržaja čovjeka na svoju okolinu, kako njegove kulture tako i onih čisto intimnih subjektivnih stavova, doživljaja i osjećaja, zatim u procesu antropomorfiziranja tih sadržaja dovodi duh do stanja u kojem stječe ne samo svoju internu konzistentnost, neku osnovnu ideju vodilju nego i neku vlastitu osobnost koja prvotno nije bila u namjeri.
Tada duhovni entitet svojim djelovanjem na ljudku psihu, um, um i duh, počinje djelovati kao generator, filter, ali i katalizator naših unutarnjih doživljaja i sadržaja, koji nas tako potiče i na određene aklcije sve u skladu sa nekom svojom nama nikada potpuno jasnom idejom vodiljom.
Duh je dakle usko vezan uz čovjeka, ali niti životinje, posebno one čiji je um kompleksniji i svijest posjeduje i onaj svoj osobito intrigantan oblik poznat kao samosvijest i one koje imaju bogat društveni život, ali također niti sav živi i neživi svijet, nije isključen iz sudjelovanja u formiranju i održavanju duha odnosno duhovnih sustava. Na načine koji nam doduše nisu jasni, ali vjerojatno ipak predstavljaju ponajprije naš odnos prema svom živom i neživom svijetu na onaj način na koji ga mi razumijemo.
Duh nije lako opisati, a od popularnih termina bi tome možda bio najbliži kultura.
No, za razliku od kulture koja je uglavnom pasivni produkt proširenog fenotipa čovjeka (Richard Dawkins), duh, makar dijelom i projiciran od čovjeka na svoju užu i širu okolinu, ipak jednom formiran na zaokružen i čvrst način ima neku svoju internu ideju vodilju i konzistentnost, ako ne i volju i s jedne strane djeluje u suradnji sa čovjekom, a s druge strane je ipak samostalan entitet koji funkcionira neovisno od čovjeka, a ponekad ga i vodi nekom svojom nikada potpuno jasnom namjerom.
Kultura zapravo samo odražava čovjekovu nutrinu, a duh ju i kreativno oblikuje sukladno i u suradnji sa čovjekovom biti.
Kultura je dakle više pasivna i objekt, a duh više aktivan, slobodno možemo reći na neki nama teško shvatljivi način poduzetan, i subjekt.
Dawkins je pojmovima poput mema i memetike pokušao objasniti tzv. kulturnu evoluciju i načine na koji nastaju, šire i umnažaju se memi kao pretpostavljeni osnovni elementi kulture.
No, iz toga izlazi kako je osnovna priroda kulture ona sistemska.
Kultura je dakle sustav koji se kao i svaki sustav sastoji od svojih dijelova, podsustava i elemenata, ali također i od svih njihovih međusobnih funkcionalnih veza odnosno strukture sustava samog.
Duh je također sustav, jer je svo postojanje sistemske prirode, a jedine iznimke od tog pravila predstavljaju samostalne elementarne čestice (premda i tu imamo iznimku kvarkova koji se pojavljuju jedino u dvojcima i trojcima, jer nitko nikada nije uočio tzv. slobodne kvarkove) koje zastupaju jedino sebe same, ali i djeluju na svoju okolinu na različite načine.
No, za razliku od kulture, temeljni sastojci svakog duhovnog sustava odnosno duhovnog entiteta su informacije.
Dakle, ne goli podaci, nego baš informacije. Podaci tu mogu samo donijeti nepotrebnu redundanciju koja doduše olakšava komunikaciju i čini ju sigurnijom i pouzdanijom, ali unutar samog sustava duhovnog entiteta ne donose nikakvu kvalitativnu promjenu odnosno poboljšanje.
Duh nastaje projiciranjem poželjnih sadržaja čovjeka na svoju okolinu, kako njegove kulture tako i onih čisto intimnih subjektivnih stavova, doživljaja i osjećaja, zatim u procesu antropomorfiziranja tih sadržaja dovodi duh do stanja u kojem stječe ne samo svoju internu konzistentnost, neku osnovnu ideju vodilju nego i neku vlastitu osobnost koja prvotno nije bila u namjeri.
Tada duhovni entitet svojim djelovanjem na ljudku psihu, um, um i duh, počinje djelovati kao generator, filter, ali i katalizator naših unutarnjih doživljaja i sadržaja, koji nas tako potiče i na određene aklcije sve u skladu sa nekom svojom nama nikada potpuno jasnom idejom vodiljom.
Duh je dakle usko vezan uz čovjeka, ali niti životinje, posebno one čiji je um kompleksniji i svijest posjeduje i onaj svoj osobito intrigantan oblik poznat kao samosvijest i one koje imaju bogat društveni život, ali također niti sav živi i neživi svijet, nije isključen iz sudjelovanja u formiranju i održavanju duha odnosno duhovnih sustava. Na načine koji nam doduše nisu jasni, ali vjerojatno ipak predstavljaju ponajprije naš odnos prema svom živom i neživom svijetu na onaj način na koji ga mi razumijemo.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Kada sam napisala tu rečenicu, pod tugom sam mislila i na sve ljude s kojima smo u odnosima...slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Dobro je svako ono ponašanje koje ne izaziva tugu....
Tuga također može biti dobra.
Ukoliko nas neće onemogućiti u preispitivanju ne samo generatora te tuge nego općenito života i njegovih dijelova, u promišljanju djelovanja i djelovanju samom. Dakle, ukoliko nas neće imobilizirati nego učiniti upravo obrnuto. Tuga će nas prije ili kasnije stići i samo je pitanje do kakvih će nas unutrašnjih promjena dovesti i kako ćemo reagirati na nju.
Umjetnici su svakako odavno otkrili veliku esetetsku vrijednost tuge, naročito kada je kombinirana sa dostojanstvom i ponosom. Tuga nam uz onaj prethodno navedeni uvjet svakako omogućuje i lakše suočavanje sa krhkošću i prolaznošću života pa i svih vrijednosti koje smo tijekom života izgradili i kojih se držimo. Bez tuge ne bi bila moguća niti težnja ka vječnosti i neprolaznosti pa tako i očuvanju rezultata svih napora, svih stavova, vrijednosti i djela koja zapravo predstavljaju naš potpis, potvrđuju naš identitet, utvrđuju ono što zapravo jesmo.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....orion wrote:slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.
A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.
......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.
Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:
Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.
Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Naš odnos...slidingdoorsoperator wrote:
Na načine koji nam doduše nisu jasni, ali vjerojatno ipak predstavljaju ponajprije naš odnos prema svom živom i neživom svijetu na onaj način na koji ga mi razumijemo.[/size]
Koji je počesto neshvatljiv i neprihvatljiv.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Ne,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.
Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.
Prvo je stanje koje dovodi do određenih aktivnosti i mjera.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
orion wrote:
......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.
Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.
Boldano je upravo ta temeljna priča.
Mislim da je jasno kako su svi moralni odnosni etički sustavi nastali sa nekom generalnom idejom u društvu što je za to isto društvo dobro odnosno najbolje. Na to nam ukazuju i neprestane promjene u tim sustavima pa tako danas prihvaćamo kao poželjne i neke vrijednosti nad kojima smo se do ne tako davno doslovce zgražavali.
No, koliko je to zsiata dobro samo po sebi, praktički je nemoguće ocijeniti.
Društvo izabere jedan pravac i obično postane moguće ocijeniti koliko toliko objektivno sve prednosti i nedostatke istog tek nakon određenog vremena.
Nekada su za to neophodna i stoljeća, primjer kineskog izolacionizma u koji su upali jer su smatrali svoje vrijednosti i kulturu toliko superiornijom od zapadne da se jednostavno nisu htjeli prljati u doticaju sa tim divljacima iz Evrope, a probudili su se tek valjda u Opijumskim ratovima, ako i tada, kada su ipak shvatili da su se u međuvremenu dogodile za njih neke neugodne promjene i da izolacionizam definitivno nije najbolji mogući način razvoja vlastitih dostignuća jer nedostaje efekt učenja od drugih.
Što se tiče posljednje rečenice, tu se u potpunosti slažem sa tobom, što sam i dokazao davljenjem forumske publike sa analizama Stevena Pinkera u kojima je došao upravo do istog zaključka, uz jednu ogradu da taj proces nikada nije potpuno linearan nego da ima svoje lokalne uspone i padove.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....orion wrote:slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.
A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.
......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.
Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.
samo dva tri primjera zašto mislim a je sve bolje i bolje ..... nestanak robovlasničkih društava, nestanak feudalnih društava / iako još u svijetu ima puno ponašanja takvog ustroja/ , Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, usw,usw...
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Re: Razmišljanja
mativka wrote:
A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....
Teško se oteti dojmu da se to događa u ovom razdoblju.
Međutim, kako sam već napisao u prethodnom postu, napredak je dugoročno gledano evidenatan, trend je lako uočljiv, ali sasvim sigurno nije linearan i bez vlastitih problema.
Preporučam čitanje radova Stevena Pinkera koji o tome govore pa tako i knjige "Prazna ploča: moderno poricanje ljudske prirode".
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:Ne,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.
Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.
Prvo je stanje koje dovodi do određenih aktivnosti i mjera.
Moguće. Whatever. To je valjda i najmanje bitno u cijeloj ovoj priči.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Ženevska konvencija?!orion wrote:mativka wrote:A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....orion wrote:slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.
A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.
......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.
Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.
samo dva tri primjera zašto mislim a je sve bolje i bolje ..... nestanak robovlasničkih društava, nestanak feudalnih društava / iako još u svijetu ima puno ponašanja takvog ustroja/ , Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, usw,usw...
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Toretski,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:Toretski,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:Toretski,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
slidingdoorsoperator wrote:orion wrote:
......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.
Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.
Boldano je upravo ta temeljna priča.
Mislim da je jasno kako su svi moralni odnosni etički sustavi nastali sa nekom generalnom idejom u društvu što je za to isto društvo dobro odnosno najbolje. Na to nam ukazuju i neprestane promjene u tim sustavima pa tako danas prihvaćamo kao poželjne i neke vrijednosti nad kojima smo se do ne tako davno doslovce zgražavali.
No, koliko je to zsiata dobro samo po sebi, praktički je nemoguće ocijeniti.
Društvo izabere jedan pravac i obično postane moguće ocijeniti koliko toliko objektivno sve prednosti i nedostatke istog tek nakon određenog vremena.
Nekada su za to neophodna i stoljeća, primjer kineskog izolacionizma u koji su upali jer su smatrali svoje vrijednosti i kulturu toliko superiornijom od zapadne da se jednostavno nisu htjeli prljati u doticaju sa tim divljacima iz Evrope, a probudili su se tek valjda u Opijumskim ratovima, ako i tada, kada su ipak shvatili da su se u međuvremenu dogodile za njih neke neugodne promjene i da izolacionizam definitivno nije najbolji mogući način razvoja vlastitih dostignuća jer nedostaje efekt učenja od drugih.
Što se tiče posljednje rečenice, tu se u potpunosti slažem sa tobom, što sam i dokazao davljenjem forumske publike sa analizama Stevena Pinkera u kojima je došao upravo do istog zaključka, uz jednu ogradu da taj proces nikada nije potpuno linearan nego da ima svoje lokalne uspone i padove.
Mislim da je najbitnije da dobro kao pozitiva, nešto što je dobrota pojedinca, ili kao mjera zajednice, u većinskom dijelu prepoznatljiva akcija ili reakcija koja se reflektira prema ili utječe na pojedinca, grupu pa sve do ukupog čovječanstva.
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Re: Razmišljanja
mativka wrote:Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:Toretski,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?
A ja ću samo ponoviti gore boldano.
Svijet nije idelan odnosno savršen niti će to ikada biti i jedino što možemo učiniti je poboljšavati ga, a to je proces koji ne ide lagano nego u malim koracima, a ponekad i vrlo mukotrpno i sa svojim lokalnim usponima i padovima.
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
To je valjda duhovnost!slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:Toretski,slidingdoorsoperator wrote:
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?
A ja ću samo ponoviti gore boldano.
Svijet nije idelan odnosno savršen niti će to ikada biti i jedino što možemo učiniti je poboljšavati ga, a to je proces koji ne ide lagano nego u malim koracima, a ponekad i vrlo mukotrpno i sa svojim lokalnim usponima i padovima.
Sastoji se u Konvencijama?!
Guest- Guest
Re: Razmišljanja
mativka wrote:Toretski,slidingdoorsoperator wrote:mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?
Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?
OK ..... shvaćam što želiš reći, ali ne možeš poreći da su kontrolni mehanizmi u ratovima prije tisuću godina i danas na istom nivou.
...i sve ostalo što sam napisala gledala sam kao sliku, tj. presjek kroz stoljeća ....
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Page 22 of 50 • 1 ... 12 ... 21, 22, 23 ... 36 ... 50
Similar topics
» Razmišljanja
» Razmišljanja
» Razmišljanja
» Najmnogoljudnija država Indije razmišljanja o uvođenju politike dvoje djece
» bez obzira što među aktivnim korisnicima samo 5 % čine ljudi koji iskazuju zavjerničke načine razmišljanja, oni su odgovorni za 64 % svih komentara.
» Razmišljanja
» Razmišljanja
» Najmnogoljudnija država Indije razmišljanja o uvođenju politike dvoje djece
» bez obzira što među aktivnim korisnicima samo 5 % čine ljudi koji iskazuju zavjerničke načine razmišljanja, oni su odgovorni za 64 % svih komentara.
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 22 of 50
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum