Re: Razmišljanja

by Guest 10/20/2017, 09:32

mativka wrote:Khm, khm,
Strah je moćno oruđe :)

to je normalno i općepoznato.. strah nas sputava što ne mora uvijek ni biti negativno jer nećemo skakati s nebodera vjerujući da se nećemo slomiti.. no strah nas sputava i u svakodnevnom životu što zbilja može biti negativno.. ne donosimo odluke koje nam mogu pomoći izvući se iz "blata" .. no taj strah nema veze sa ovim o čemu govori wolf glasom propovjednika.. po njemu bismo oslobađajući se straha trebali dostići 12-tu dimenziju rendeer

by Guest 10/20/2017, 09:45

mativka wrote:Khm, khm,
Strah je moćno oruđe :)

Strah je zapravo evolucijski opravdan, a ponekad i jednostavno dobar, jer nas sprečava da radimo gluposti zbog kojih bi se inače teško unesrećili ili čak mogli završiti sa svojim životom ili bi prouzrokovali prestanak života naših bližnjih.
Problem sa strahom nastaje u onoj pretjeranoj i nerealnoj verziji straha koji nas sputava i onemogućuje da ostvarimo praktički bilo što korisno za nas ili naše bližnje odnosno zajednicu u kojoj živimo. Dakle, u onoj verziji koju smo sami prouzročili svojim potpuno neopravdanim mentalnim blokadama.

by Guest 10/20/2017, 09:49

Strah je uvijek prisutan. Na temelju straha dobivali su se ratovi (zbog prije nuklearnih bombi, a to je i danas prisutno), na temelju straha smo uglavnom poslušnici ovisno o kojem strahu je riječ, jer znamo da svatko nečega boji. Pa čak taj strah ne mora biti nužno vezan uz nas, već bojazan za druge.
Dostići ćemo i 13-tu, jednog dana. Svi :)

A svejedno, kakvi god bi mu razlozi bili, Redovi, za takvo pisanje, ja se slažem. Jer da nema takvog pisanja, sve bi utihnulo :)

by Guest 10/20/2017, 09:52

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:Khm, khm,
Strah je moćno oruđe :)

Strah je zapravo evolucijski opravdan, a ponekad i jednostavno dobar, jer nas sprečava da radimo gluposti zbog kojih bi se inače teško unesrećili ili čak mogli završiti sa svojim životom ili bi prouzrokovali prestanak života naših bližnjih.
Problem sa strahom nastaje u onoj pretjeranoj i nerealnoj verziji straha koji nas sputava i onemogućuje da ostvarimo praktički bilo što korisno za nas ili naše bližnje odnosno zajednicu u kojoj živimo. Dakle, u onoj verziji koju smo sami prouzročili svojim potpuno neopravdanim mentalnim blokadama.

Kako ide ona izreka, jel: Dobar je strah od Boga dan?!
No, što je s strahom izazvanim od ljudi?

by Guest 10/20/2017, 10:01

mativka wrote:Jer da nema takvog pisanja, sve bi utihnulo :)

Ne bi. Nikada sve ne utihne. Samo bi se raprave vodile na drugačijoj razini.

by Guest 10/20/2017, 10:05

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:Jer da nema takvog pisanja, sve bi utihnulo :)

Ne bi. Nikada sve ne utihne. Samo bi se raprave vodile na drugačijoj razini.

Na ovom forumu postoje par jedinki zbog kojih rasprave idu u širem smjeru. Da ih nema/vas, forum bi se sveo na laprdanje baba na tržnici.

by Guest 10/20/2017, 10:07

mativka wrote:
Kako ide ona izreka, jel: Dobar je strah od Boga dan?!
No, što je s strahom izazvanim od ljudi?

Svi strahovi su nam ili usađeni (od prirodnih nepogoda) ili naknadno izazvani od ljudi.
Strah od Boga o kojem se govori u Bibliji odnosno religijskim knjigama se odnosi na strahopoštovanje prema nekomu ili nečemu što je neusporedivo moćnije od ljudi, a kasnije se to strahopoštovanje sa izdizanjem teologije i njenih intepretacija pretvorilo u jedan od temelja morala u ljudskim zajednicama.
Poanta je u zaključku kako ne smiješ učiniti nešto zato jer to Bog kao apsolutno dobro odnosno apsolutna ljubav ne želi da to učiniš.
E sad, druga je priča, a očito i problem, što se Bog osobno ne oglašava ne samo po tom pitanju nego to u Božje ime i pozivajući se na Božji autoritet čine isključivo ljudi.

by Guest 10/20/2017, 10:07

mativka wrote:
slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:Jer da nema takvog pisanja, sve bi utihnulo :)

Ne bi. Nikada sve ne utihne. Samo bi se raprave vodile na drugačijoj razini.
Na ovom forumu postoje par jedinki zbog kojih rasprave idu u širem smjeru. Da ih nema/vas, forum bi se sveo na laprdanje baba na tržnici.

Ionako se u najvećem dijelu svodi manje više na to.

by Guest 10/20/2017, 10:28

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:
Kako ide ona izreka, jel: Dobar je strah od Boga dan?!
No, što je s strahom izazvanim od ljudi?

Svi strahovi su nam ili usađeni (od prirodnih nepogoda) ili naknadno izazvani od ljudi.
Strah od Boga o kojem se govori u Bibliji odnosno religijskim knjigama se odnosi na strahopoštovanje prema nekomu ili nečemu što je neusporedivo moćnije od ljudi, a kasnije se to strahopoštovanje sa izdizanjem teologije i njenih intepretacija pretvorilo u jedan od temelja morala u ljudskim zajednicama.
Poanta je u zaključku kako ne smiješ učiniti nešto zato jer to Bog kao apsolutno dobro odnosno apsolutna ljubav ne želi da to učiniš.
E sad, druga je priča, a očito i problem, što se Bog osobno ne oglašava ne samo po tom pitanju nego to u Božje ime i pozivajući se na Božji autoritet čine isključivo ljudi.

Pokušavam biti neutralna što se tiče vjerovanja u autoritete. Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra. Kada kažem pravila, mogu reći i pas čuvar, ovčar, ovisno o afinitetima :)
U početku nam roditelji usađuju određene strahove (iz ljubavi i brige), poslije nam šira društvena zajednica usađuje strahove (zbog uklapanja), zatim nam država usađuje strah (zbog želje za poslušnicima).
A onda se nađemo u situaciji kada smo spremni suočiti se s vlastitim strahovima, ali tada imaš osjećaj da se strah pretvorio u kisik :)

by red wolf 10/21/2017, 00:34

slidingdoorsoperator wrote:
red wolf wrote:
Nisi me razumio...Govorio sam o dimenzijiama...No, ja sam ti na onom propalom forumu, a i ovdje, rekao što mislim o tebi...Neki drugi su ti također ukazali koji je problem s tobom...Ja ti više neću reći ništa...

Je, ti si jadan neshvaćen, nitko tebe ne razumije... Uvijek istu pjesmicu pjevaš.
Nisi ti ništa govorio, ti si blebetao o stvarima o kojima evidentno nemaš pojma s pojmom. I što više blebećeš, to se jasnije ta konstatacija pokazuje kao točna. Zato više nećeš ništa niti reći.

Prvo da razjasnimo jednu stvar...Ja znam da će netko shvatiti što ja ovdje pišem...Ti nisi jedan od tih...O blebetanju...I o tome da neću više ništa reći...Da, zaista više neću ovdje reći niti riječ...Osim kad osjetim potrebu da će to biti potrebno...Dakle, pametuj sad ovdje s kim god hoćeš...Sa mnom nećeš...

by Guest 10/21/2017, 16:22

red wolf wrote:
Prvo da razjasnimo jednu stvar...Ja znam da će netko shvatiti što ja ovdje pišem...Ti nisi jedan od tih...

O ja jako dobro razumijem što ti pišeš. To sam ti već više puta rekao, još na starom forumu. Druga je priča što znam koja je realna vrijednost tvojih upisa, pa ih zato i komentiram tako kako ih komentiram.

by Guest 10/21/2017, 16:31

mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

by Guest 10/21/2017, 17:58

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

Duh, duhovnost, dobro....?

Uz pravila, spomenula sam i psa ovčara...
Ljudi su različiti, vremena su drugačija i različita, sve je podložno promjenama i sve se mijenja. Način života, razina znanja i dostupnosti iste, kultura, informacije.
Uvijek su temelji bitni, a sad, o tvojim afinitetima ovisi izgled kuće, otpornost na vremenske prilike ili neprilike. No, opet postoji razlika između estetike i funkcionalnosti.
Poput dobra i zla.
Lošeg i dobrog.
Onaj koji se pridržava pravila pri gradnji kuće, osigurati će siguran dom svojim bližnjima.
Isto tako, onog koji nema za gradnju kuće, a koji se pridržava pravila, neki će smatrati naivcem. Jer ljudi preskaču čitanje, samo se potpisuju.
Dobro je svako ono ponašanje koje ne izaziva tugu....

by Guest 10/21/2017, 18:54

mativka wrote:
Ljudi su različiti, vremena su drugačija i različita, sve je podložno promjenama i sve se mijenja. Način života, razina znanja i dostupnosti iste, kultura, informacije.
Uvijek su temelji bitni, a sad, o tvojim afinitetima ovisi izgled kuće, otpornost na vremenske prilike ili neprilike. No, opet postoji razlika između estetike i funkcionalnosti.
Poput dobra i zla.
Lošeg i dobrog.
Onaj koji se pridržava pravila pri gradnji kuće, osigurati će siguran dom svojim bližnjima.

U konačnici se sve svodi na onu biblijsku odnosno novozavjetnu: Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.
Međutim, ljudi su i tu jako skloni relativiziranjima i racionalizacijama pa će čak i onima čiji su plodovi uglavnom goli užas i koji su isplanirali, organizirali i proveli genocid nad narodom kojima i sami navodno pripadaju, naći puno više vrlina nego mana. Dapače, neki im neće naći niti jedne jedine veće mane, usprkos tome što je genocid jedan od zločina koji se uobičajeno smatra neoprostivima.
Pa kako onda na zelenu granu kada i takvi stavovi prevladavaju među ljudima?
Očito nam je potrebno, dapače neophodno, novo prevrednovanje i redefiniranje svega koje neće voditi računa o pomodarskim blebetanjima i koje se neće svesti na ponavljanje već odavno izrečenog, makar su se ljudi u trenucima i razdobljima velikih kriza skloni vraćati tzv. tradicionalnim vrijednostima. Ali problem je u tome što je tradicija prečesto dio problema umjesto da bude dio riješenja, a i svako vrijeme nosi svoje breme među kojima je i obaveza formiranja svoje vlastite tradicije.

by Guest 10/21/2017, 19:07

mativka wrote:
Duh, duhovnost, dobro....?

Što je duhovnost?
Ja bih rekao ukupnost svih aktivnosti, mjera, vještina i metoda pomoću kojih pokušavamo realno stanje u smislu odnosa u društvu, ali i formiranja svih emocionalnih, psiholoških i mentalnih sadržaja naše osobe približiti proklamiranim vrijednostima, kolektivnim ili indivudalnim pa tako i našim vlastitim, u odnosu prema nekom poželjnom kulturološkom backgroundu, duhu odnosno duhovnom sustavu kojega se gradi, ali kojemu se i teži pripasti, napajati iz njega pa i doslovce utopiti u njemu.

by Guest 10/21/2017, 19:18

mativka wrote:
Dobro je svako ono ponašanje koje ne izaziva tugu....

Tuga također može biti dobra.
Ukoliko nas neće onemogućiti u preispitivanju ne samo generatora te tuge nego općenito života i njegovih dijelova, u promišljanju djelovanja i djelovanju samom. Dakle, ukoliko nas neće imobilizirati nego učiniti upravo obrnuto. Tuga će nas prije ili kasnije stići i samo je pitanje do kakvih će nas unutrašnjih promjena dovesti i kako ćemo reagirati na nju.
Umjetnici su svakako odavno otkrili veliku esetetsku vrijednost tuge, naročito kada je kombinirana sa dostojanstvom i ponosom. Tuga nam uz onaj prethodno navedeni uvjet svakako omogućuje i lakše suočavanje sa krhkošću i prolaznošću života pa i svih vrijednosti koje smo tijekom života izgradili i kojih se držimo. Bez tuge ne bi bila moguća niti težnja ka vječnosti i neprolaznosti pa tako i očuvanju rezultata svih napora, svih stavova, vrijednosti i djela koja zapravo predstavljaju naš potpis, potvrđuju naš identitet, utvrđuju ono što zapravo jesmo.

by Guest 10/21/2017, 19:23

Svaka kultura ima neku sebi tipičnu odnosno imanentnu posebnu duhovnost, a proklamirani cilj bi bio kako sam već rekao, uskladiti realno stanje sa svijetonazorom i sustavom vrijednosti, moralnim i svakim drugim, poželjnim kako s naše strane tako dijelom i sa strane društva i kulture za koju osjećamo da joj pripadamo i koja za nas predstavlja neku vrstu niše.
Taj osjećaj ne mora biti uvijek usklađen sa većinskim raspoloženjem u društvu, bitan je osjećaj pripadnosti određenoj kulturi koja uopće ne mora biti široko rasprostranjena u zajednici u kojoj živimo.
Temeljni sastojci kultura je neko opće znanje i stupanj otvorenosti ka novim spoznajama, moralni kodeks, poželjni sustav vrijednosti, tradicija, običaji, religijska učenja i njihov utjecaj na društvo, estetika i umjetnost, prevladavajući tip javnog diskursa pomoću društvo prevladava svoje unutrašnje konflikte itd.
Duhovnost ne mora i nema uvijek samo pozitivan predznak nego se referira prije svega prema ukupnom svijetonazoru lokalne kulture u kojoj djeluje odnosno reflektira u odnosu na isti.

by orion 10/21/2017, 19:24

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

......mislim da je dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.

Jesu li etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča.... Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i da dobro postaje sve bolje i bolje.

by Guest 10/21/2017, 19:33

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:
Ljudi su različiti, vremena su drugačija i različita, sve je podložno promjenama i sve se mijenja. Način života, razina znanja i dostupnosti iste, kultura, informacije.
Uvijek su temelji bitni, a sad, o tvojim afinitetima ovisi izgled kuće, otpornost na vremenske prilike ili neprilike. No, opet postoji razlika između estetike i funkcionalnosti.
Poput dobra i zla.
Lošeg i dobrog.
Onaj koji se pridržava pravila pri gradnji kuće, osigurati će siguran dom svojim bližnjima.

U konačnici se sve svodi na onu biblijsku odnosno novozavjetnu: Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.
Međutim, ljudi su i tu jako skloni relativiziranjima i racionalizacijama pa će čak i onima čiji su plodovi uglavnom goli užas i koji su isplanirali, organizirali i proveli genocid nad narodom kojima i sami navodno pripadaju, naći puno više vrlina nego mana. Dapače, neki im neće naći niti jedne jedine veće mane, usprkos tome što je genocid jedan od zločina koji se uobičajeno smatra neoprostivima.
Pa kako onda na zelenu granu kada i takvi stavovi prevladavaju među ljudima?
Očito nam je potrebno, dapače neophodno, novo prevrednovanje i redefiniranje svega koje neće voditi računa o pomodarskim blebetanjima i koje se neće svesti na ponavljanje već odavno izrečenog, makar su se ljudi u trenucima i razdobljima velikih kriza skloni vraćati tzv. tradicionalnim vrijednostima. Ali problem je u tome što je tradicija prečesto dio problema umjesto da bude dio riješenja, a i svako vrijeme nosi svoje breme među kojima je i obaveza formiranja svoje vlastite tradicije.

Imala sam manje prepirke s Abenom oko svrstavanja u većine i manjine. Posebnosti i utapanja u kolektiv. Obično oni koji se ne utapaju završavaju s dehidriranjem. Poput Isusa.
Ima li još tko, tko je skončao dehidriranjem?
Naravno da nam je potreban jedan reset.
Spomenula sam jednom prilikom mit o Annunakiima, al rečeno mi je da su to davno prožvakane teme. Ali ja kada sam čitala o tome, samo sam shvatila da svako vrijeme ima svoj period, jer ljudska vrsta je jednostavno takva. Ako su oni tada shvatili o kakvoj vrsti je riječ, Isus je doista s suzom, zadnjom kapi svoga tijela umro.

by Guest 10/21/2017, 19:43

slidingdoorsoperator wrote:
mativka wrote:
Duh, duhovnost, dobro....?

Što je duhovnost?
Ja bih rekao ukupnost svih aktivnosti, mjera, vještina i metoda pomoću kojih pokušavamo realno stanje u smislu odnosa u društvu, ali i formiranja svih emocionalnih, psiholoških i mentalnih sadržaja naše osobe približiti proklamiranim vrijednostima, kolektivnim ili indivudalnim pa tako i našim vlastitim, u odnosu prema nekom poželjnom kulturološkom backgroundu, duhu odnosno duhovnom sustavu kojega se gradi, ali kojemu se i teži pripasti, napajati iz njega pa i doslovce utopiti u njemu.

Smatram da nisi u pravu.
Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.

by Guest 10/21/2017, 19:48

Što je duh?
Duh nije lako opisati, a od popularnih termina bi tome možda bio najbliži kultura.
No, za razliku od kulture koja je uglavnom pasivni produkt proširenog fenotipa čovjeka (Richard Dawkins), duh, makar dijelom i projiciran od čovjeka na svoju užu i širu okolinu, ipak jednom formiran na zaokružen i čvrst način ima neku svoju internu ideju vodilju i konzistentnost, ako ne i volju i s jedne strane djeluje u suradnji sa čovjekom, a s druge strane je ipak samostalan entitet koji funkcionira neovisno od čovjeka, a ponekad ga i vodi nekom svojom nikada potpuno jasnom namjerom.
Kultura zapravo samo odražava čovjekovu nutrinu, a duh ju i kreativno oblikuje sukladno i u suradnji sa čovjekovom biti.
Kultura je dakle više pasivna i objekt, a duh više aktivan, slobodno možemo reći na neki nama teško shvatljivi način poduzetan, i subjekt.
Dawkins je pojmovima poput mema i memetike pokušao objasniti tzv. kulturnu evoluciju i načine na koji nastaju, šire i umnažaju se memi kao pretpostavljeni osnovni elementi kulture.
No, iz toga izlazi kako je osnovna priroda kulture ona sistemska.
Kultura je dakle sustav koji se kao i svaki sustav sastoji od svojih dijelova, podsustava i elemenata, ali također i od svih njihovih međusobnih funkcionalnih veza odnosno strukture sustava samog.
Duh je također sustav, jer je svo postojanje sistemske prirode, a jedine iznimke od tog pravila predstavljaju samostalne elementarne čestice (premda i tu imamo iznimku kvarkova koji se pojavljuju jedino u dvojcima i trojcima, jer nitko nikada nije uočio tzv. slobodne kvarkove) koje zastupaju jedino sebe same, ali i djeluju na svoju okolinu na različite načine.
No, za razliku od kulture, temeljni sastojci svakog duhovnog sustava odnosno duhovnog entiteta su informacije.
Dakle, ne goli podaci, nego baš informacije. Podaci tu mogu samo donijeti nepotrebnu redundanciju koja doduše olakšava komunikaciju i čini ju sigurnijom i pouzdanijom, ali unutar samog sustava duhovnog entiteta ne donose nikakvu kvalitativnu promjenu odnosno poboljšanje.
Duh nastaje projiciranjem poželjnih sadržaja čovjeka na svoju okolinu, kako njegove kulture tako i onih čisto intimnih subjektivnih stavova, doživljaja i osjećaja, zatim u procesu antropomorfiziranja tih sadržaja dovodi duh do stanja u kojem stječe ne samo svoju internu konzistentnost, neku osnovnu ideju vodilju nego i neku vlastitu osobnost koja prvotno nije bila u namjeri.
Tada duhovni entitet svojim djelovanjem na ljudku psihu, um, um i duh, počinje djelovati kao generator, filter, ali i katalizator naših unutarnjih doživljaja i sadržaja, koji nas tako potiče i na određene aklcije sve u skladu sa nekom svojom nama nikada potpuno jasnom idejom vodiljom.
Duh je dakle usko vezan uz čovjeka, ali niti životinje, posebno one čiji je um kompleksniji i svijest posjeduje i onaj svoj osobito intrigantan oblik poznat kao samosvijest i one koje imaju bogat društveni život, ali također niti sav živi i neživi svijet, nije isključen iz sudjelovanja u formiranju i održavanju duha odnosno duhovnih sustava. Na načine koji nam doduše nisu jasni, ali vjerojatno ipak predstavljaju ponajprije naš odnos prema svom živom i neživom svijetu na onaj način na koji ga mi razumijemo.

by Sponsored content