mrzim ...

mrzim kad sam u pravu kad ne treba

Mrzim kad je sutra neradni dan a ja imam više posla nego radnim danom...

mrzim što mi je vlado postao simpatičan s ovim komentarima, ta on je pravi radnik!

Ne upotrebljavam tu riječ. Umjesto toga kaže da ne volim  ...npr., ne volim patlidžan, ali ga ne mrzim. Čak ću ga i pojest, ako baš moram.

zašto se lagati i ne nazvati stvari njihovim imenom, zar mržnja nije ljudski osjećaj kao što je to i sreća, strah i tome sl. ?
na ovaj način potiskuješ svoje osjećaje što nikako nije dobro te može rezultirati depresijom, stresom, dermatitisom i drugim još gorim bolestima odnosno poremećajima.....
doduše, ni ja ne govorim za patlidžan da ga mrzim već da ga ne volim, ali za neke stvari/pojave/osobe izraz 'ne volim' jednostano nije dovoljan te je izraz 'mrzim' jedini prikladan.....

Totenkopf wrote:zašto se lagati i ne nazvati stvari njihovim imenom, zar mržnja nije ljudski osjećaj kao što je to i sreća, strah i tome sl. ?
na ovaj način potiskuješ svoje osjećaje što nikako nije dobro te može rezultirati depresijom, stresom, dermatitisom i drugim još gorim bolestima odnosno poremećajima.....
doduše, ni ja ne govorim za patlidžan da ga mrzim već da ga ne volim, ali za neke stvari/pojave/osobe izraz 'ne volim' jednostano nije dovoljan te je izraz 'mrzim' jedini prikladan.....

Uvažavam tvoje mišljenje, ali što to točno znači mrziti? 

Ništa ne potiskujem, barem ne svjesno. Prošla sam testove osobnosti i inteligencije, nema odstupanja u osobnosti, nisam u opasnosti od  lepre depre, ne pijem nikakve lijekove, imam sve zube , al' još uvijek ne znam što je to mržnja. Jedino znam burno reagirati i strastveno branim svoje mišljenje.

Kakav ja to problem imam?

Ja mrzim naše jednoliko vreme
Bezbojno, sivo, i u njemu duše
Skomračne, sitne, pakosne i neme,
Što se u ropstvu svoga straha guše;
 
I mrzim samo naše doba ružno,
Gde je sve jadno, sve "sredina zlatna",
Gde se, poput starog i žalosnog klatna,
Klatimo lagano, monotono, tužno.

Sima Pandurović

Autor?

Dodao, zaboravio. :)

Trinity wrote:Autor?

veber se slicno izrazava tako da,...ne znam bas

oke,mogu osjetiti ljutnju,bijes,ali mrziti,kao takvo...prilicno nezreo osjecaj,prikladniji adolescentima,koje pucaju nesredjeni hormoni..

Mrzim kad zabušavam u tjednu  pa moram raditi vikendom. 

nista ne mrzim al ponekad osjecam nelagodu...

Mrzim peglati košulje.

Vegvísir wrote:Mrzim peglati košulje.

osjecam nelagodu dok peglam kosulje... 

mrzim kad mi narastu dlake u nosu....

Starhemberg wrote:Ja mrzim naše jednoliko vreme
Bezbojno, sivo, i u njemu duše
Skomračne, sitne, pakosne i neme,
Što se u ropstvu svoga straha guše;
 
I mrzim samo naše doba ružno,
Gde je sve jadno, sve "sredina zlatna",
Gde se, poput starog i žalosnog klatna,
Klatimo lagano, monotono, tužno.

Sima Pandurović

mislim da je ova pjesma samo ekspresija pjesnikova lošijeg trenutka .... jer, sve je relativno.

Mrzim nepismenost. ....

Starhemberg wrote:Ja mrzim naše jednoliko vreme
Bezbojno, sivo, i u njemu duše
Skomračne, sitne, pakosne i neme,
Što se u ropstvu svoga straha guše;
 
I mrzim samo naše doba ružno,
Gde je sve jadno, sve "sredina zlatna",
Gde se, poput starog i žalosnog klatna,
Klatimo lagano, monotono, tužno.

Sima Pandurović

vedra-vedrana wrote:

Vegvísir wrote:Mrzim peglati košulje.

osjecam nelagodu dok peglam kosulje... 

Ne, ne bih se složila. Kad je peglanje košulja u pitanju, nelagoda je odveć blaga riječ. Isijavanje mržnje prema toj jebenoj viskozi koja se gužva čak i ako je samo sasvim slučajno mrko pogledaš i dok je jedan dio košulje ispeglan drugi već sramežjivo, ali ipak ustrajno razvija iznova nabore -  bliže je istini.

traulich