Još veći jaz između bogatih i siromašnih u Njemačkoj

Jaz između bogatih i siromašnih u nekoj državi je redovito i pokazatelj njene ukupne (ne)razvijenosti. Kako otkriva njemački magazin Monitor, u ovoj zemlji je zapravo mnogo gore nego što to misli i "službena" statistika.

Novinari njemačkog političkog magazina Monitor postaje ARD pozivaju na prihode vrhunski plaćenih djelatnika iz više od 1300 poduzeća i koje je prikupila savjetnička tvrtka Kienbaum. Prema tim podacima su prihodi njemačkih direktora od 1997. do 2014. porasli za 42%, a prihodi članova uprava još i više - za 59%. Ako se uzmu samo najznačajnije i najveće njemačke tvrtke izlistane u indeksu DAX, tamo su prihodi članova uprava u tom razdoblju porasli za 186%. Istovremeno, prosječni prihodi građana su u tih 17 godina porasli za - 15%.
Kako otkriva ovaj magazin, zapravo je još veći problem što se i politički odgovornima u ovoj državi serviraju pogrešni i mnogo niži podaci. Tako tvrtka Kienbaum raspolaže podacima koji svjedoče kako je prosječni prihod direktora i članova uprave 2013. bio oko 500.000 eura godišnje - naravno bruto, dok političari u Berlinu uglavnom samo raspolažu brojkama koje iznosi socioekonomski panel SOEP. A on pak navodi kako je najimućniji postotak stanovnika u ovoj zemlji te godine zaradio samo - 200.000 eura.

U upravama tvrtki očito nema baš mnogo problema složiti se o vlastitoj povišici - i tu nema ničeg lošeg ako i poduzeću ide dobro. Ali i onda je zaposlenicima teško izvojevati i desetinu postotka...
Razlike koje mnogo znače
A upravo su podaci SOEP-a jedan od najvažnijih izvora prema kojem i njemačka vlada objavljuje svoja izvješća o imutku i siromaštvu građana ove zemlje. Utoliko i ekonomist Peter Bofinger ukazuje da diskrepancija mora imati i svoje posljedice: "Jaz između siromašnih i bogatih je mnogo dublji nego što su to pokazivale dosadašnje statistike."
Naravno da nitko nema ništa protiv da sposobni i zarađuju dobro, ali je isto tako praksa da oni koji doista vrhunski zarađuju tek rijetko i plaćaju - izraženo u eurima i centima mnogo više od onih sa razmjerno prosječnim prihodima. Jer oni obično imaju čitave urede poreznih savjetnika koji, čak i da se ne prijeđe granica u utaju poreza, nalaze načina da u državnu blagajnu iz njihovih džepova ode što manje novca. A oni koji zarađuju prosječno ili čak manje od prosjeka gotovo redovito plaćaju baš svaki cent koliko im odredi porezni ured.

Ministrica rada je obećala 'uvažiti nove aspekte' statistike o imovini. Ali ministrica Nahles je iz SPD-a tako da to ne znači kako će kancelarka promijeniti mišljenje.
Zaključak Bofingera je jasan: "Po mom mišljenju bi bilo primjereno opet se vratiti poreznim stopama na prihod kakve smo imali u devedesetima. A tada su osobe najviših primanja plaćale porez na dohodak po stopi od 53%." Trenutno je stopa i za takve predsjednike uprava mnogo niži - 42%, time što je 2007., nakon mnogo muka i odbijanja CDU-a, odlučeno da se onima koji godišnje zarađuju više od 250.000 eura nametne, kako to mediji obično nazivaju, "porezu za bogatune" u iznosu od dodatnih 3%.
Razmišlja li vlada (kršćansko-demokratske) kancelarke Angele Merkel o povećanju poreza, to novinari nisu uspjeli saznati. Ipak, iz Ministarstva rada koje je i zaduženo za vladina izvješća o siromaštvu i imutku stanovnika Njemačke su novinarima ARD-a obećali kako će ubuduće u svoja izvješća "uvažavati novine u području statističke obrade imutka u Njemačkoj". Ali na čelu tog ministarstva je Andrea Nahles iz koalicijskog partnera Merkeličinog CDU-a, njemačkih socijaldemokrata.

http://www.dw.com/hr/jo%C5%A1-ve%C4%87i-jaz-izme%C4%91u-bogatih-i-siroma%C5%A1nih-u-njema%C4%8Dkoj/a-19400115